Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž-1960/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz O., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., protiv tuženika G. O., O., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-293/2016-47 od 15. siječnja 2021., dana 18. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-293/2016-47 od 15. siječnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„Nalaže se tuženiku G. O., O., OIB…, isplatiti tužiteljici M. D. iz O., OIB…, s osnova naknade imovinske štete iznos od 24.312,94 kn (dvadesetčetiri tisućetristodvanaest kuna i devedesetčetiri lipe) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2021. godine kao dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.325,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). No, sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Tužiteljica tužbom i tijekom postupka navodi da je dana 26. lipnja 2016. došlo do nevremena uslijed kojeg je u O., …, pala grana na automobil u njezinom vlasništvu, registarske oznake …. Na mjesto događaja došli su policijski službenici koji utvrđuju da su na njezinom automobilu nastala oštećenja u vidu udubljena krova, ogrebotina i udubljenja na bočnim, prednjim i zadnjim desnim vratima, te puknuća zadnjeg vjetrobranskog stakla u cijelosti. Uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela značajnu imovinsku štetu u iznosu od 24.312,94 kn, a koju procjenu štete je radila tvrtka F. d.o.o., a što je tužiteljica i priložila uz tužbu, kao i presliku izvida štete procjenitelja od 4. srpnja 2016.

6.1. Tužiteljica je dana 11. srpnja 2016. podnijela zahtjev za naknadom štete, međutim tuženik ju je s istim zahtjevom odbio tvrdeći da nije odgovoran za navedeni događaj, jer pregledom stabala od strane stručne osobe U. d.o.o. je utvrđeno da je došlo do loma grane na stablu srebrno sivog javora, međutim radilo se o zdravoj grani što se može vidjeti po presjeku. Tuženik je također naveo da do pada grane nije došlo do neodgovarajućeg održavanja stabla, međutim tužiteljici nije jasno zbog čega i na temelju čega je stručna osoba bez prilaganja materijalne dokumentacije tvrdila da je zdrava grana prouzročila naknadu štete na njezinom vozilu, dok iz fotodokumentacije priležeće u spisu jasno i nesporno proizlazi da je grana koja je pala uslijed nevremena bila trula, a kako je ista bila i velika i uslijed silnih oborina dodatno natopljena, to je upravo zbog težine i istrunutosti pala, te je prilikom pada porušila i manje grane koje možda i nisu bile trule, a što je sve skupa palo na njezino vozilo i prouzrokovalo upravo predmetnu štetu, a za koju nesporno odgovara tuženik, jer isto stablo nije bilo održavano na odgovarajući način.

6.2. Kako je tuženik odbio tužiteljicu da predmetnu štetu riješe mirnim putem, to je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon što je sud tijekom dokaznog postupka proveo vještačenje na okolnost nastanka štete na predmetnom vozilu i visinu iste predložila da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 24.312,94 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, a sve to uz naknadu parničnog troška.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti spori kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da nije sporno da je dana 26. lipnja 2016. bila elementarna nepogoda koja je i rješenjem nadležnog tijela bila i proglašena, tako da tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o višoj sili zbog čega on nije odgovoran za eventualno nastalu štetu, a osim toga tužiteljica ničim ne dokazuje uzročno posljedičnu vezu između štete na vozilu i drveta koje je u vlasništvu tuženika, a sve iz razloga što je predmetnu štetu mogla prouzročiti i neka druga grana u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe. Osim navedenog, sadržaj potvrde MUP-a od 26. lipnja 2016. ne može predstavljati po tuženiku dokaz da je šteta na vozilu tužiteljice prouzročila upravo grana u vlasništvu tuženika.

7.1. Nadalje, tuženik se protivi preslici izvida štete koju je tužiteljica priložila uz tužbu, te smatra da je tužiteljica namjerno izostavila dio izvida o procjeni vrijednosti popravka, pa stoga predlaže da sud isto pribavi kao i fotografije oštećenja uz dostavu kompletnog zapisnika E. o. d.o.o., a iz dijelova dokumenata također je vidljivo da su na vozilu tužiteljice postojala i ranija oštećenja.

7.2. Slijedom navedenog, odnosno jer smatra da se radilo o višoj sili, da tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između štete na njezinom vozilu i drveta koje bi bilo u vlasništvu tuženika, da je stručna osoba U. utvrdila da je na tlo pala grana koja je bila zdrava, to tuženik osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

8. Sud prvog stupnja smatra da je tuženik u smislu čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO) odgovoran za nastalu štetu.

8.1. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je dana 26. lipnja 2016. uslijed nevremena u O., …, nastala šteta na vozilu u vlasništvu tužiteljice uslijed pada trule grane, a što je kao posljedicu dovelo do oštećenja na istom vozilu koja oštećenja proizlaze iz zapisnika o izvidu štete, kao i predračuna (kalkulacije tvrtke F. d.o.o.), a koji predračun, glede visine nastale štete kao vjerodostojan i dovoljan je prihvatio i stalni sudski vještak ing. T. M.

8.2. Imenovani vještak je naveo da prihvaća, dakle, navedenu nastalu štetu na automobilu koja proizlazi iz izvida štete i predračuna navedene tvrtke, a sve iz razloga što je on pregledao i predmetni automobil, s tim da je naveo da je prilikom pregleda automobila isti bio u voznom stanju, odnosno u tehničkom smislu je bio u uporabnoj funkciji, međutim predračun koji je radila tvrtka F. je rađen identično nastalim oštećenjima, te su iskazane odgovarajuće vrijednosti dijelova koji su bili oštećeni i bili su usklađeni sa tržišnim vrijednostima istih i iste marke automobila, pri čemu je vještak posebno naglasio da je tvrtka F. inače generalni serviser za vrstu vozila i marku u vlasništvu tužiteljice (R. C. …).

8.3. Prilikom pregleda predmetnog automobila nije obraćao posebnu pažnju koji su dijelovi točno bili zamijenjeni za nove, a koji su bili popravljeni, budući to nije bio predmet vještačenja, međutim upravo su neki dijelovi bili popravljeni i neki su dijelovi bili dovedeni u stanje da se automobil može koristiti, pa je stoga vještak još jednom ponovio da je automobil bio dovezen u tehničkom smislu u uporabnu funkciju.

8.4. Kako je tuženik predložio da vještak objasni zašto se u predračunu navode potrebni sati lakiranja nekih dijelova, a neki su u predračunu navedeni da se u cijelosti zamjenjuju novim dijelovima, vještak je istakao da originalni rezervni dio kao što su stražnja vrata ne dolazi u boji osobnog automobila koji je oštećen, nego dolazi u temeljnoj boji koja se definira na osnovu optičkog snimka postojeće boje auta, te se procesom miješanja postiže ista boja, a sve kako bi se anulirao postupak starenja boje. Stoga isto tako, za krov, ukoliko se odreže i stavljaju novi spojevi, se moraju urediti i dovesti u stanje kao i unutarnji tapecirung, a sve u smislu vraćanja kako funkcionalne, tako estetske vrijednosti navedenog vozila, pa su stoga radovi koji su opisani kao lakirerski kalkulacijom navedene tvrtke definirani po svim pravilima strojarske struke u sanaciji štete osobnog vozila.

8.5. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja, te sukladno primjedbama tuženika vještak je izračunao da bi iznos totalne štete, ukoliko bi bio neisplativ popravak istog automobila, iznosio u omjeru 70 %, 30% što iznosi 12.670,00 kn – gornja granica tržišne vrijednosti, dok bi ostatak iznosio 5.430,00 kn, međutim kako je prethodno vještak, a sukladno izračunu ovlaštenog servisa za predmetno vozilo, naveo da troškovi popravka istoga iznose 24.312,94 kn, da je predmetno vozilo pregledao, te da je tužiteljica istoga bila stavila u funkciju, dakle u vozno stanje, to po ocjeni suda prvog stupnja bilo kakvo daljnje izračunavanje eventualne tržišne opravdanosti, odnosno neopravdanosti popravka vozila je bespredmetno. Ovo sve iz razloga što je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, jer se radilo o padu trule grane i o unutarnjoj trulosti drveta o čemu je tuženik putem svojih stručnih osoba morao voditi računa prema svim pravilima struke, pa stoga pad iste grane, iako izazvano nevremenom, ne može se smatrati stanjem koje je izazvano višom silom.

8.6. Po ocjeni prvostupanjskog suda automobil za tužiteljicu ima uporabnu vrijednost, pa upravo kako je vještak utvrdio da je automobil doveden u vozno stanje, tj. njegovu osnovnu funkciju, to smatra bespredmetnim bilo kakve primjedbe o tržišnim vrijednostima istog automobila, pa je slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u smislu čl. 1063., 1064. u svezi čl. 1085. ZOO-a.

9. Sud prvog stupnja dijelom je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio u cijelosti.

9.1. Naime, iz činjenica koje tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka proizlazi da tužiteljica u ovom postupku ne potražuje iznos koji je ona po osnovi popravka svog osobnog vozila platila. Ona potražuje iznos koji je procijenjen da je potreban da se šteta popravi.

9.2. Međutim, iz činjenica koje su u postupku utvrđene proizlazi da je tužiteljica već izvršila popravak vjetrobranskog stakla, s tim da trošak popravka odnosno visinu istog nije dokazala.

9.3. S obzirom na navedeno, tužiteljica nema pravo na naknadu štete za popravak vjetrobranskog stakla u visini koju je utvrdio vještak već ima pravo na stvarni iznos štete koju je po ovom osnovu pretrpjela.

Ukoliko tužiteljica taj dio svoje štete ne dokaže tada po pravilima o teretu dokazivanja ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice treba odbiti kao neosnovan. Ukoliko dokaže tada joj po ovom osnovu treba dosuditi dokazani iznos naknade štete.

9.4. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja treba potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje odnosno treba utvrditi koji se dio od ukupnog iznosa potrebnog za popravak vozila tužiteljice odnosi na zamjenu vjetrobranskog stakla, pa je primjenom čl. 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanje i donošenja nove odluke pravilnom primjenom materijalnog prava.

10. Da će se o trošku sastava žalbe odlučiti konačnom odlukom, odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 18. siječnja 2022.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.