Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. & P. iz Z., protiv tuženice N. H. B. iz F., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv- 38/2020, od 26. srpnja 2021., 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-38/2020, od 26. srpnja 2021., u točki I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G., poslovni broj Ovrv- 3856/2019, od 20. rujna 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.502,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od po 278,00 kuna počev od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude. U točki II izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G., poslovni broj Ovrv- 3856/2019, od 20. rujna 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženici da plati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 288,26 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2019. do isplate. Točkom III izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.075,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 26. srpnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je točkom IV izreke odbijen tužitelj sa dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 188,26 kuna zajedno sa kamatom na taj iznos kao neosnovanim.

2. Protiv citirane presude, i to očito dijela sa kojim nije uspjela u sporu (točka I i III izreke), žalbu podnosi tuženica zbog postojanja bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, u nastavku teksta: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijana presude preinači i zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (izuzev čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a), što znači da istu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Donošenjem pobijane presude nije povrijeđena niti jedna bitna postupovna odredba iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti odredba iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju posebno ukazuje tuženica u svojoj žalbi, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva ili nejasna, već je prvostupanjski sud za svoje stavove izražene u citiranoj odluci dao jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe stanju u spisu, te je iste moguće pravno ispitati.

8. Također nije osnovan niti žalbeni navod tuženice da je donošenjem pobijane presude počinjena relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u svezi sa čl. 8. ZPP-a, jer

prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svih dokaza u postupku i na temelju rezultata dokaznog postupka odlučio koje činjenice treba uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju, s tim da je stečeno uvjerenje opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatom iznosa od 2.502,00 kuna na ime devet (9) neplaćenih obroka premije obveznog automobilskog osiguranja za teretno vozilo Opel Combo 1,7, registarska oznaka ..., i to za razdoblje od 3. listopada 2017. do 3. listopada 2018., u mjesečnim iznosima od po 278,00 kuna, prema polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. ... koja je izdana temeljem ranije zaključenog ugovora o višegodišnjem osiguranju (kroz razdoblje od 5 godina) za godinu 2017.-2018., sve sukladno dostavljenom izvodu iz poslovnih knjiga, te izdanim računima tužitelja.

10. Tijekom postupka tuženica je osporila obvezu plaćanja utužene tražbine, navodeći da nije nikad bila u poslovnom odnosu sa tužiteljem i da ne zna na što se odnosi utuženo potraživanje tužitelja.

11. Po provedenom dokaznom postupku, a nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i tuženica dana 3. listopada 2017. sklopili ugovor o osiguranju vozila potpisom police osiguranja od automobilske odgovornosti na rok od 1 godine, zaključno do 3. listopada 2018., ugovarajući pritom obročnu otplatu premije osiguranja od 2.788,99 kuna. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da su stranke bile u međusobnom poslovnom, odnosno ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), te da je tuženica pozivom na odredbu čl. 949. ZOO-a dužna tužitelju platiti ugovoreni iznos premije. Uvidom u potvrdu o uplati od 3. listopada 2017. prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tuženica prvi obrok premije u iznosu od 286,99 kuna platila odmah u trenutku potpisa police, a da tijekom postupka nije dokazala da je tužitelju platila preostali iznos premije od 2.502,00 kune prema dinamici na koju se obvezala zaključenjem predmetnog ugovora. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine, te u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz V. G., poslovni broj Ovrv-3856/2019, od 20. rujna 2019., u dijelu glavnice od 2.502,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te odlučio kao u točki I izreke presude.

12. Odluku o troškovima ovršnog i parničnog postupka (točka II. III. i IV izreke) donio je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96 i 91/94).

13. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, a kojeg ovaj sud nije ovlašten preispitivati (čl. 467. ZPP-a), zaključio da su stranke u smislu odredbe čl. 925. ZOO-a u međusobnom ugovornom odnosu temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010910486395 koja je u okviru zaključenog višegodišnjeg osiguranja između stranaka (na razdoblje od 5 godina) potpisana i izdana za razdoblje od 3. listopada 2017. do 3. listopada 2018. godine.

14. Prema odredbi čl. 936. ZOO-a premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako je treba platiti odjednom, onda se plaća prilikom sklapanja ugovora.

15. U konkretnom slučaju ugovoreno je obročno plaćanje premije, a iz rezultata dokaznog postupka je utvrđeno da tuženica nije podmirila dospjele obroke premije do utuženja.

16. Odredbom članka 937. stavka 3. ZOO-a je propisano ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana od kad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja sa obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije. U stavku 4. citiranog članka nadalje je propisano da u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

17. Budući da iz rezultata dokaznog postupka nesporno proizlazi da utuženi obroci premije u mjesečnim iznosima od po 278,00 kuna po predmetnoj polici nisu plaćeni u roku od godine dana od dospijeća, a dospijeće zadnjeg devetog (9.) obroka premije je 10. srpnja 2018., to je u konkretnom slučaju, a primjenom odredbe članka 937. stavka 4. ZOO-a, predmetni ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu, i to najkasnije 10. srpnja 2019., što je prije nego što je tužitelj podnio zahtjev za namirenje (18. rujna 2019.).

18. Međutim, unatoč prestanku osiguranja po sili zakona, tuženica je prema ocjeni ovog suda i dalje u obvezi plaćanja tužitelju svih dospjelih obroka premija, jer prestanak ugovora po samom zakonu djeluje ubuduće, a ne utječe na prava i obveze koje su već nastale.

19. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio zahtjev tužitelja, te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrv- 3856/2019, od 20. rujna 2019., odlučivši kao u točki I izreke pobijane presude.

20. Odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu (točka III izreke) prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, iako se u donošenju pobijane odluke pozvao na pogrešnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96 i 91/94). No, kako je pravilnom primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142,/12, 103/14, 118/14, 107/15) valjalo na jednak način odlučiti o troškovima postupka, to je navedenu odluku o troškovima postupka valjalo potvrditi temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a, a u svezi sa čl. 378. ZPP-a.

21. Zbog navedenog, žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Presuda suda prvog stupnja, u točki II i IV izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

Rijeka, 18. siječnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.