Republika Hrvatska
Broj: FPž-604/2020
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. Dž., kojeg brani D. K., odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. Dž., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VIII Vijeću za prekršaje, KLASA: 413-01/19-26/39, URBROJ: 513-02- 8002/25-19-16 od 19. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenog S. Dž., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:
Na temelju članka 181. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) protiv okrivljenog S. Dž., (osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju)
odbija se optužba
da:
1) 29. kolovoza 2018. godine, u poslovnom prostoru svog ugostiteljskog obrta „C.” u V., na adresi O. J. I. C. x, gdje je obavljao djelatnost pripreme i usluživanja hrane, ne bi izdao račune kupcima proizvoda, i to: - četiri kuglice sladoleda, cijena 28,00 kn, - tri kuglice sladoleda, cijena 21,00 kn, - dvije kuglice sladoleda, cijena 14 kn, - 2 kuglice sladoleda, cijena 14,00 kn te carinskim službenicima koji su kupili proizvode: - jednu kuglicu sladoleda, cijena 7,00 kn i još jednu kuglicu sladoleda, cijena 7,00 kn, čime da bi postupio protivno članku 62. stavku 1. Općeg poreznog zakona,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona,
2) 29. kolovoza 2018. godine, u poslovnom prostoru svog ugostiteljskog obrta „C.” u V., na adresi O. J. I. C. x, gdje je obavljao djelatnost pripreme i usluživanja hrane, ne bi iskazao ostvareni gotovinski promet u iznosu od 3,00 kn preko
-
2-
naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, čime da bi postupio protivno članku 62. stavku 4. Općeg poreznog zakona,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.
II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik S. Dž. proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 11.200,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. te stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanih u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna
3. Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnoj sankciji.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da postoji osnova za odbijanje optužbe protiv okrivljenika.
7. Naime, uvidom u spis predmeta i navode pobijanog rješenja o prekršaju, posebno rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Šibenik, KLASA: UP/I-471-01/18- 20/93, URBROJ: 513-02-8023/43-18-01 od 31. kolovoza 2018. te Zapisnika o izvršenoj službenoj radnji pečaćenja od 31. kolovoza 2018. utvrđeno je da je u vezi nadzora od 29. kolovoza 2018., poreznom obvezniku – obvezniku fiskalizacije obrtu „C.”, V., O. J. I. C. x, vlasnika S. Dž., zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. Općeg poreznog zakona, određena zabrana obavljanja djelatnosti restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, u poslovnom prostoru na adresi V., O. J. I. C. x, na rok od 30 dana, od 31. kolovoza 2018. do 30. rujna 2018.
8. U konkretnom predmetu ovaj Sud smatra da se radi o presuđenoj stvari, jer je za utvrđeno neizdavanje računa i neiskazivanje prometa putem naplatnog uređaja za isporučena dobra tijekom inspekcijskog nadzora poreznom obvezniku, na temelju ovlaštenja iz članka 124. Općeg poreznog zakona, rješenjem zabranjeno obavljanje djelatnosti na rok od trideset dana, kao upravna mjera, a istovremeno je protiv okrivljenika za isti događaj pokrenut prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona te je okrivljenik za te prekršaje proglašen krivim i kažnjen prvostupanjskim rješenjem o prekršaju. Imajući u vidu da je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da porezni obveznik nije izdao
-
3-
račune niti iskazao promet putem naplatnog uređaja za isporučena dobra, slijedom čega već po samoj prirodi predmetnog prekršaja primijenjena upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti na rok od 30 dana ne može imati preventivnu svrhu kojom bi se onemogućavalo okrivljenika da dalje nezakonito posluju.
9. Po mišljenju ovog Suda, primijenjena upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti vezana uz prekršaje iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. u svezi stavka 2. Općeg poreznog zakona, koja je u cijelosti i izvršena, nema preventivnu svrhu u konkretnoj situaciji, jer se u prvom redu utvrđeni nedostaci (računi već nisu izdani, te gotovinski promet nije iskazan putem naplatnog uređaja) ne mogu otkloniti, a već prvim sljedećim izdanim računom i iskazivanjem prometa putem naplatnog uređaja okrivljenik nije u sferi činjenja ovog prekršaja. Stoga primijenjena upravna mjera za predmetne prekršaje, iako nije klasificirana kao prekršajna sankcija, u konvencijskom smislu (imajući u vidu članak 4. Protokola br. 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tzv. Engel mjerila) predstavlja sankciju okrivljeniku za postupanje uočeno tijekom inspekcijskog nadzora.
10. Uz to potrebno je naglasiti da je primjena predmetne upravne mjere propisana kao fakultativna, te u vrijeme počinjenja prekršaja iz ovog predmeta odredba članka 124. stavka 1. Općeg poreznog zakona, na temelju koje je upravna mjera prema poreznom obvezniku primijenjena, nije niti imala propisani preventivni karakter. Naime, člankom 124. Općeg poreznog zakona („Narodne novine”, br. 115/16.) nije bilo propisano da se predmetna upravna mjera može odrediti radi onemogućavanja daljnjeg nezakonitog postupanja i pravilnog uređenja porezno-pravnog odnosa, već je to propisano tek Zakonom o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine”, br. 106/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., dakle nakon počinjenja ovih prekršaja.
11. Ukoliko je ovlašteni službenik tijela državne uprave smatrao da treba na okrivljenika djelovati preventivno kako bi ga se spriječilo u činjenju novih prekršaja, na raspolaganju mu je bila mjera opreza zabrane poduzimanja određene poslovne aktivnosti iz članka 130. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, čija opravdanost se mora na zakonom propisani način preispitivati od strane tijela koje vodi prekršajni postupak, no njezina primjena ni u kojem slučaju, prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, ne rezultira odbijajućom presudom zbog presuđene stvari, ukoliko se uz primijenjenu mjeru opreza istovremeno vodi i prekršajni postupak protiv okrivljenika koji rezultira osuđujućom odlukom.
12. Načelo ne bis in idem će se primijeniti i optužba odbiti u odnosu na prekršaj koji je propisan i sankcioniran Zakonom zbog čije povrede je donijeta upravna mjera (Zaključak Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 2017. godine).
13. Kako je okrivljeniku izvršeno pečaćenje poslovnog prostora u kojem obavlja djelatnost, u vezi koje je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. u vezi članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, preinačio pobijano rješenje o prekršaju i protiv okrivljenika odbio optužbu, kao u izreci ove presude.
-
4-
14. S obzirom da je protiv okrivljenika odbijena optužba, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, VIII Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
