REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2789/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. L. iz Z., OIB: ..., II-tužiteljice I. L. iz Z., OIB: ..., i III-tužitelja S. L. iz Z., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici I. S. G. iz Z., kao pravni sljednici pok. V. L., protiv tuženika C. b. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5073/16-3 od 21. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6827/12 od 16. prosinca 2013., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5073/16-3 od 21. ožujka 2017. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6827/12 od 16. prosinca 2013. u dijelu (toč. I. izreke) kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos 941.267,21 kn počev od 26. siječnja 1999. do isplate, te (toč. II. izreke) odbijen zahtjev stranaka za naknadu im troškova žalbenog postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude pravni prednik tužitelja podnio je reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju na iznos glavnice 941.267,21 kn zateznu kamatu počev od 26. siječnja 1999. do isplate, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi te međusobno ne proturječe, tako da se pravilnost iste može ispitati, zbog čega nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. U ovom stadiju spisa predmeta i dalje je sporno pripada li tužitelja na iznos 941.267,21 kn određen iznos sudskom nagodbom sklopljenom između sad pok. V. L. i tuženika 26. siječnja 1999. kao dug tuženika s osnove ugovorene, a neplaćene zakupnine potraživati zateznu kamatu.
8. Polazeći od činjeničnih utvrđenja i rezultata provedenog postupka, uz ostalo: da je o zahtjevu tužitelja za isplatu neplaćene zakupnine za poslovni prostor dat u zakup tuženiku, a koji je utemeljen na ugovoru o zakupu sklopljenom 12. prosinca 1994. i aneksa tog ugovora, u njemu ugovorena zakupnina uz primjenu dopuštene valutne klauzule, pravnom predniku tužitelja pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-413/10-2 od 18. rujna 2012., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1101/13-2 od 14. siječnja 2014., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3543/14-2 od 5. siječnja 2016. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- x 513/16-2 od 24. svibnja 2016. pravomoćno s tog osnova dosuđen iznos 110.692,22 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose zakupnine teku od dospijeća sve pa do isplate, a da su prethodno izvansudskom nagodbom sklopljenom između pok. V. L. i tuženika 26. siječnja 1999. oni utvrdili da bi dug tuženika s osnova neplaćene zakupnine iznosio u kunskom iznosu 941.267,21 kn, a koji iznos niti je tuženik isplatio predniku tužitelja, a niti prednik tužitelja tužbom potraživao isplatu tog iznosa na ime duga od tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos 941.267,21 kn ocijenili neosnovanim te ga odbili.
9. Naime, to što su stranke pokušavajući riješiti svoje sporne odnose u datom trenutku sklopili izvansudsku nagodbu u kojoj je utvrđeno da dug tuženika s osnova ugovorene, a neplaćene zakupnine za poslovni prostor predniku tužitelja iznosi 941.267,21 kn, a po kojoj nagodbi nije postupljeno u smislu da tuženik utvrđeni iznos neplaćene zakupnine nije isplatio predniku tužitelja, a niti je prednik tužitelja u skladu sa sadržajem izvansudske nagodbe tužbom potraživao od tuženika isplatu tog iznosa, već naprotiv ustrajao u tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa 110.692,22 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na ime dospjele, a neplaćene zakupnine s pripadajućim zateznim kamatama, o kojem zahtjevu je pravomoćno presuđeno, sve uz primjenu odredbe čl. 277. st. 1., čl. 324. i čl. 395. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ocijeniti je kako tužitelje ne pripada potraživati utuženu zateznu kamatu na iznos 941.267,21 kn.
10. Tuženik je u međuvremenu podmirio dug prema pravnom predniku tužitelja, i to onaj iz pravomoćne presude kojom mu je naložena isplata iznosa 110.692,22 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunate na pojedine mjesečne iznose zakupnine uz primjenu valutne klauzule (čl. 395. ZOO), što se reflektira na visinu zatezne kamate, a nije isplatio iznos 941.267,21 kn iz izvansudske nagodbe, a na koji tužitelji neosnovano potražuju zakonsku kamatu.
11. Ne bi trebalo biti sporno da tužitelji s osnove zakupnine dva puta ne mogu potraživati isplatu iste, a time ni dva puta potraživati isplatu zatezne kamate na iznos zakupnine. Kako je o zahtjevu tužitelja za isplatu neplaćene zakupnine određene ugovorom o zakupu itd. pravomoćno presuđeno, uključujući i zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na pojedine iznose mjesečne zakupnine, nema mjesta zahtijevati isplatu zatezne kamate, a kako je to učinjeno odbijenim tužbenim zahtjevom. Pritom treba reći i to da samo priznanje duga učinjeno u izvansudskoj nagodbi, a bez da je njezino ispunjenje zatraženo, nema za posljedicu zakašnjenje tuženika iz čl. 324. ZOO, a time ni nastanka obveze na isplatu zatezne kamate na taj iznos utvrđen nagodbom u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZOO. Zatezne kamate kao sporedna tražbina slijede sudbinu glavne tražbine, što znači da bez da je zatraženo ispunjenje glavne tražbine se ne može potraživati isplata zateznih kamata na istu.
12. Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
