REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2752/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Š. j.t.d. u Č., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-952/18-2 od 7. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-3127/18-17 od 27. rujna 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je otkaz ugovora o radu dan odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu broj: H3-3916390-256-2017 od 1. listopada 2017. uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja od 29. siječnja 2018. nedopušten, odbijen je zahtjev da se utvrdi da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao, zahtjev tužitelja za vraćanje na rad, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, te da se tuženik obveže na naknadu troškova postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik Odlukom od 29. siječnja 2018. redovito otkazao ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, te pravodobno tužbu u ovom predmetu,

- da je prije donošenja odluke tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu,

- da se Radničko vijeće protivilo donošenju odluke o otkazu ugovora o radu, smatrajući da bi za počinjenu povredu radnika trebalo kazniti blažom kaznom,

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju stavljeno na teret da je za potrebe izdavanja kredita kojega je zatražio od H. p. b. d.d. samostalno izradio, neovlašteno potpisao i službenim pečatom tuženika ovjerio isplatne liste za rujan i listopad 2017., te takve liste dostavio navedenoj banci,

- da je tuženik navedene činjenice utvrdio na temelju provedene interne istrage koja je provedena na temelju prijave Odjela za upravljanje uslugama i ljudskim resursima o mogućem krivotvorenju obračuna isplaćenih plaća za gore navedene mjesece,

- da iz iskaza svjedokinje A. V. proizlazi da je prilikom obrade kredita kontaktirala gospođu H., koja je utvrdila da zadnja isplatna lista nije ispravna, odnosno da ju poslodavac nije izdao, nakon čega je došlo do obustave odobravanja kredita,

- da je tužitelj potpisao izjavu na listu 20 spisa, kao i izjavu na listu 16 spisa,

- da tužitelj tvrdi da je te izjave potpisao jer mu je od strane jednog djelatnika tuženika rečeno da će biti samo opomenut, odnosno na prijedlog Sindikata jer mu je bilo rečeno da neće dobiti otkaz,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti ispričao tuženiku na sjednici Radničkog vijeća zbog problematične isplatne liste, te je potvrdio da je u svojoj pisanoj obrani napisao da je žigom poslodavca potvrdio isplatnu listu bez znanja vlasnika žiga i potpisao je,

- da iz dopisa H. d.d. proizlazi da se izvornici isplatnih lista ne mogu dostaviti sudu, jer su vraćeni podnositelju zahtjeva za kredit, tj. tužitelju,

- da se isplatne liste koje je za rujan i listopad 2017. dostavio tuženik razlikuju u odnosu na isplatne liste koje je dostavila H. d.d.,

- da se razlika odnosi u visini plaće budući da u listi koju je dostavio tuženik za mjesec rujan plaća tužitelja je navedena u neto iznosu od 73.82,43 kn, dok je u listi za isti mjesec koju je dostavila H. d.d. je naveden iznos od 11.356,93 kn, a za mjesec listopad u iznosu od 5.872,76 kn, odnosno 9.859,15 kn,

- da je na isplatnim listama koje je dostavila H. d.d. otisnut žig na kraju koji je potpisan, dok na prednjoj strani nema potpisa djelatnice H.,

- da je tužitelju omogućena obrana, te da se tužitelj u svojoj obrani ispričao tuženiku zbog svojih postupaka.

8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj postupio protivno Pravilniku o ovlastima za zastupanje objavljenog u Glasniku H. d.d. od 10. listopada 2017. i to čl. 21., čime je isti prekoračio svoja ovlaštenja, a sve u cilju ostvarenja kredita kod H. d.d.

Kod toga nižestupanjski sudovi smatraju da neovisno o tome što tuženik nije pretrpio štetu, da je kod tuženika došlo do gubitka povjerenja. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da je odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika opravdana i da je tuženik pravilno primijenio odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3., odnosno čl. 119. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19).

9. Suprotno tvrdnji tužitelja sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, budući je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne žalbene razloge. Kada drugostupanjski sud navodi da je tužitelj vrludao u svojim iskazima drugostupanjski sud navodi da se to odnosi na izjave dane u postupku kod tuženika i iskaz koji je isti dao pred prvostupanjskim sudom.

Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je tužitelj raspravljao pred sudom i mogao je isticati svoje tvrdnje, odnosno opovrgavati tvrdnje protivne strane. Pritom valja naglasiti da je H. d.d. jasno navela u svom dopisu sudu da nije u mogućnosti dostaviti originalne spornih isplatnih lista, jer su iste vraćene tužitelju kao podnositelju zahtjeva za odobravanje kredita. Neosnovano tužitelj ukazuje na nemogućnost raspravljanja, kada isti osporava sadržajno liste koje je tuženik dostavio u spis prilikom davanja odgovora na tužbu, a koje su identične onima koje je H. d.d. dostavila sudu. S. druge strane H. d.d. je dokumentaciju za odobravanje kredita primala od tužitelja, te je jedino logično tumačenje da je tužitelj dostavio H. d.d. nevjerodostojne isplatne liste.

10. Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada radnik neovlašteno koristi dokumentaciju tuženika, kada takvu nevjerodostojnu dokumentaciju dostavlja izvan tvrtke bankarskoj instituciji radi ostvarenja kredita za privatne potrebe, tada poslodavac opravdano gubi povjerenje i to predstavlja razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, neovisno o tome što za poslodavca nije nastupila nikakva šteta.

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji tužitelj navodi u reviziji.

11. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.