Poslovni broj: 6 Us I-773/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice A. Č. iz V., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Ž. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa S. T., službena osoba tuženika, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/20-01/40, URBROJ: 513-04-21-3 od 6. svibnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-411-10/20-01/40, URBROJ: 513-04-21-3 od 6. svibnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostava V. KLASA: UP/I-416-02/2019-04/82, URBROJ: 513-07-10-01-19-04 od 18. prosinca 2019.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za povrat uplaćenih doprinosa u razdoblju od 11. prosinca 2009. do 13. ožujka 2018.
3. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim obzirom da je zahtjev za povrat uplaćivanih doprinosa podnijela nakon utvrđenja opće nesposobnosti za rad (11. prosinca 2009.) kad joj je savjetovano da nastavi uplaćivati doprinose kako bi imala dovoljno staža za odlazak u invalidsku mirovinu. Nadalje navodi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu jer ukupni staž ne pokriva 1/3 radnog vijeka u smislu odredbe članka 56. Zakona o mirovinskom osiguranju, uslijed čega su uplate tužiteljice na ime doprinosa za razdoblje od 11. prosinca 2009. do 13. ožujka 2018. bile nepotrebne jer navedeno razdoblje ne može ući u staž (radi invalidske mirovine). Smatra da je u odnosu na navedeno razdoblje, a nakon utvrđenja opće nesposobnosti za rad (11. prosinca 2009.) izvršena preplata doprinosa na mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Dana 11. siječnja 2022. u ovome sudu održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice Mislav Sučić, odvjetnički vježbenik u uredu B. T., odvjetnika u O., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.). Opunomoćenik tužiteljice na navedenoj raspravi zatražio je naknadu troška u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 11. siječnja 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 2. prosinca 2019. podnijela zahtjev za povrat uplaćenih doprinosa za razdoblje od 11. prosinca 2009. do 13. ožujka 2018.
8. Porezno tijelo pribavilo je potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., Ispostave P., KLASA: 034-04/19-03/6, URBROJ: 341-21-05/8-19-14639 od 18. prosinca 2019. iz koje proizlazi da je tužiteljica kao obveznica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 31. kolovoza 1981. do 29. rujna 1981. s osnove radnog odnosa te za razdoblje od 28. prosinca 2006. do 13. ožujka 2018. s osnove poljoprivrede.
9. Izvršenim uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave - knjigovodstvenu karticu podnositelja zahtijeva utvrđeno je da na knjigovodstvenoj kartici obveznice ne postoji pretplatni saldo/više plaćeni doprinos.
10. Spisu upravnog postupka priloženo je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe V., KLASA: 141-02/09-01/OB, URBROJ: 341-21-05/3-09-009038 od 17. veljače 2010. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na invalidsku mirovinu, a u kojem postupku je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u K. broj dnevnika 8/09/1854, od 11. prosinca 2009. utvrđeno je da je kod osiguranice zbog bolesti 11. prosinca 2009. nastala opća nesposobnost za rad prema članku 34. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009 – dalje: ZOMO). Kako je radni vijek osiguranice prema članku 52. stavku 3. i 4. ZOMO-a, do 10. prosinca 2009. (dan prije nastanka opće nesposobnosti), iznosio 33 godine, mirovinski staž prema članku 22. stavku 1. točka 1 - 7. ZOMO-a za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iznosio je ukupno 03 godine, 00 mjeseci i 18 dana, te dakle utvrđeni mirovinski staž tužiteljice nije pokrivao propisanih najmanje 1/3 radnog vijeka.
11. Dakle, tužiteljica je već donošenjem navedenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe V., KLASA: 141-02/09-01/OB, URBROJ: 341-21-05/3-09-009038 od 17. veljače 2010. imala saznanja da s obzirom na utvrđeni datum opće nesposobnosti za rad ne ispunjava uvjet iz članka 52. stavak 1. ZOMO za priznanje prava na invalidsku mirovinu, te daljnje uplate doprinosa nisu od utjecaja na eventualno priznanje prava na invalidsku mirovinu, osim u slučaju da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima ili u povodu ponovnog zahtjeva tužiteljice, a po nalazu i mišljenju ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao datum nastanka opće nesposobnosti za rad utvrdi kasniji datum od 11. prosinca 2009., uz ispunjenje pretpostavke pokrivenosti 1/3 radnog staža mirovinskim stažom.
12. Kako invalidska mirovina ne predstavlja jedini oblik mirovine u Republici Hrvatskoj, te kako je tužiteljica svojevoljno uplaćivala doprinose radi stjecanja mirovinskog osiguranja i do 13. ožujka 2018. (s osnove poljoprivrede) te je kao poslovno sposobna osoba imala na dispoziciji odjaviti navedenu osnovu mirovinskog osiguranja, a uvažavajući nespornu činjenicu da u odnosu na razdoblje mirovinskog osiguranja (od 11. prosinca 2009. do 13. ožujka 2018.) nije izvršena preplata iznosa, sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
13. Na temelju članka 11. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021) obvezno su osigurane osobe koje obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, a upisane su u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, odnosno u upisnik šumoposjednika u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno šumoposjednika i člana njegova obiteljskog domaćinstva.
14. Člankom 11.a. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se na osobni zahtjev obvezno osiguravaju osobe koje su upisane u Upisnik poljoprivrednika.
15. Na temelju članka 5. stavak 1. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016, 106/2018) obveza je doprinosa vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja. Početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnovu osiguranja utvrđuju nositelji obveznih osiguranja. Stavkom 2. točkom 2. i 4. navedenog članka (između ostaloga) je propisano da je fizička osoba koja ima uređen status osiguranika prema nekoj od osnova obveznih osiguranja a osim toga obavlja samostalnu djelatnost poljoprivrede obveznik doprinosa prema osnovi osiguranja.
16. Odredbom članka 226. stavka 1. Zakona o doprinosima propisano je da su nositelji obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.
17. Iz odredbe članka 239. stavka 1. točke 1.2. Zakona o doprinosima proizlazi da Porezna uprava, po službenoj dužnosti, rješenjem utvrđuje obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi osiguranicima po sljedećim osnovama osiguranja - djelatnost poljoprivrede i šumarstva.
18. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kojima je propisano da će Porezna uprava rješenjem, po službenoj dužnosti, na temelju podataka koje joj dostavi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (ili Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje), utvrditi obvezu i visinu doprinosa, kao i činjenicu da je prema podacima koje je Poreznoj upravi dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tužiteljica prema vlastitoj odluci bila osigurana po osnovi djelatnost poljoprivrede i šumarstva, i u spornom razdoblju od 11. prosinca 2009. do 13. ožujka 2018., nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o zahtjevu tužiteljice te navodi iste nisu odlučni.
19. Iz prethodno iznesenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je tužbeni zahtjev odbijen na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 18. siječnja 2022.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
