REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1479/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika L. S. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-28/14-2 od 20. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-845/10-39 od 31. listopada 2013., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 265.149,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, na ime izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2008. do kraja 2010., te od 1. siječnja 2011. pa nadalje zahtjev za isplatu rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 8.613,00 kn mjesečno, s pripadajućim kamatama (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 21.750,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2013. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu izreke pod I., te u dijelu izreke pod II. preko iznosa od 6.406,25 kn do iznosa od 21.750,00 kn.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog svih zakonskih razloga uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, ali pred drugog suca prvostupanjskog suda.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji tužitelj ističe da reviziju podnosi iz svih zakonskih razloga. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija prema čl. 382. st. 1. ZPP revizija se može podnijeti:

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (čl. 354. st. 2. toč. 3), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovog Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (čl. 354. st. 2. toč. 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (čl. 354. st. 2. toč. 9.),

2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom,

3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U st. 2. istog članka je propisano da protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao drugostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

8. Tužitelj u reviziji ističe da činjenica da su bili opširni žalbeni razlozi ne može opravdati činjenicu prava na suđenju u razumnom roku, jer je obzirom na težinu predmeta odluka trebala biti donesena još 2014. Sama činjenica da je žalba podnesena 2014., a da je o žalbi odlučeno tek 2018. ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Pri tome valja navesti da je tužitelj imao mogućnost koristiti sredstva predviđena propisima glede prava na suđenje u razumnom roku. Stoga navedeno ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

9. Daljnje revizijske tvrdnje odnose se na činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja nižestupanjski sudovi su utvrdili da je ovršni prijedlog potpisan po tužitelju osobno, da isti nije dokazao da je između umješača odvjetnika L. S. i tužitelja stvoren mandatni odnos, odnosno da se tužitelj s odvjetnikom prije pokretanja ovršnog postupka dogovorio da će punomoć koja je vrijedila u parničnom postupku vrijedi i u ovršnom postupku. Iz toga slijedi zaključak da umješač L. S. nije počinio propust u zastupanju tužitelja u ovršnom postupku.

Prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti revizijski razlozi nisu mogli biti prihvaćeni.

10. Jednako tako tužitelj neosnovano ukazuje da je pogrešno primijenjena odredba čl. 146. st. 1. ZPP. Upravo suprotno kako je tužitelj podnio ovršni prijedlog osobno, a ne po punomoćniku, te kako je imao naznačeno boravište u inozemstvu, isti je bio dužan imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, a što isti nije učinio.

11. Obzirom na navedeno pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije dostavio dokaz da je umješaču poslao punomoć za zastupanje u ovršnom postupku, jer nema dokaza o pošiljci, da nije dokazao da je umješač predao prijedlog za ovrhu, slijedom čega nije dokazana niti šteta, a niti štetna radnja umješača, niti uzročna veza između štete i štetne radnje, a niti postojanje propusta u postupcima umješača. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Radi toga bez značaja je revizijski navod glede pitanja je li poslodavac tužitelja htio vratiti na rad ili je bilo potrebno provesti ovrhu, a radi vraćanja tužitelja na rad.

12. Kako nisu osnovani revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.