REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 2/2019-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. V. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2018. broj K-Us- 29/2018., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika T. V., D. B., odvjetnika u Z.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba optuženika T. V., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2018. broj K-Us-29/2018. optuženik T. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., činjenično opisanog u izreci presude te je, na temelju citiranog članka, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo da naknadi troškove kaznenog
I Kž-Us 2/2019-6
postupka i to trošak svjedoka u iznosu od 68,00 kuna te paušalni iznos od 3.000,00 kuna.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik „zbog odluke o uvjetnoj osudi izrečenoj okr. T. V.“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „žalbu uvaži i preinači navedenu presudu na način da okr. T. V. osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora“. Žalbu je podnio i optuženik T. V. po branitelju D. B., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu „preinači na način da donese odluku kojom okrivljenika oslobađa optužbe da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo zbog nedostatka dokaza, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ili da okrivljeniku izrekne blažu kaznu“.U žalbi je zahtijevana i obavijest o sjednici vijeća čemu je udovoljeno.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Sjednica vijeća je, sukladno odredbi članka 475. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-19), održana u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika T. V., koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni, a u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika D. B.
7. Žalba optuženika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
8. Optuženik višekratno u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći u bitnom da se pobijana presuda ne može ispitati zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama, iako se razlozi kojima žalitelj obrazlaže citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19 Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Optuženik u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. navodeći da „opisano djelo nije kazneno djelo“ jer se optuženiku inkriminira da „nije pokrenuo prekršajni postupak za radnje koje u prekršajno-pravnom smislu ne predstavljaju navedeni prekršaj u prometu.“ Žalitelj, naime, smatra da je u činjeničnom opisu izreke pobijane presude navedeno da je M. K. za vrijeme upravljanja osobnim automobilom koristio mobilni telefon, a da nije
I Kž-Us 2/2019-6
opisano na koji zakonom zabranjeni način je korišten pa da, stoga, tako opisano postupanje ne predstavlja radnju izvršenja prekršaja iz članka 196. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZOSPC) pa da posljedično nema ni kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret.
10.1. Protivno žalbenim navodima optuženika, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da navedena povreda kaznenog zakona nije ostvarena. Naime, iako je u činjeničnom opisu izreke pobijane presude uopćeno navedeno da se optuženik za vrijeme upravljanja osobnim vozilom koristio mobitelom, a da nije opisano na koji način, jer svaka uporaba mobitela tijekom vožnje nije zakonom zabranjena, na što s pravom ukazuje žalitelj, poveznica tog jezičnog izričaja s odredbom članka 196. stavka 3. ZOSPC, koja kaže da vozač za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja motornim vozilom, jasno ukazuje da mobitel za vrijeme vožnje nije korišten na zakonom dozvoljeni način, dakle uz uporabu naprave koja omogućava njegovo korištenje bez uporabe ruke (članak 196. stavak 4. ZOSPC). Stoga činjenični opis izreke pobijane presude, nasuprot navodima žalbe, sadrži sve one elemente koji čine bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. koje je optuženiku optužnicom stavljeno na teret.
11. U pravu je, međutim, optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
11.1. Žalitelj s pravom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da su tajno snimljeni razgovori od 27. siječnja 2015. u 12:56:59 sati i u 12:58:10 sati, na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu, vođeni „samo zato što je optuženi T.
V. utvrdio da je M. K. počinio prekršaj iz članka 196. stavak 3. ZOSPC-a, a u cilju da optuženi prekršaj ne procesuira a što je optuženi zbog ranijeg poznanstva s M. K. (što je potkrijepljeno i preslušanim razgovorima) i učinio i time omogućio M. K. da izbjegne prekršajnu odgovornost“.
11.2. Naime, prvostupanjski sud ocjenu nevjerodostojnosti obrane optuženika i iskaza svjedoka M. K., koji suglasno navode da je M. K. tijekom vožnje u automobilu koristio mobitel uz uporabu slušalica, a što je zakonom dopušteni način korištenja mobitela tijekom vožnje, temelji isključivo na sadržaju navedenih tajno snimljenih razgovora između optuženika i M. K., oca M. K. te između M. i M. K., koristeći pri tome samo dijelove tih snimljenih razgovora izvan konteksta cjelovitog sadržaja razgovora. Međutim, suprotno takvom utvrđenju prvostupanjskog suda, iz cjelovitog sadržaja tajno snimljenih razgovora, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nije razvidno da bi sudionici razgovora govorili o bilo kojem prometnom prekršaju, a pogotovo ne konkretno o prekršaju iz članka 196. stavka 3. ZOSPC, koji je bio temelj za inkriminaciju u konkretnom slučaju, na što s pravom ukazuje žalitelj u žalbi.
11.3. Stoga je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženik u svom ponašanju kritične zgode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11., na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.
I Kž-Us 2/2019-6
12. Slijedom iznijetoga, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08-19, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a potom pažljivo i savjesno analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz, s posebnim naglaskom na sadržaj tajno snimljenih razgovora u korelaciji s obranom optuženika i iskazom svjedoka M. K., uzimajući pri tome u obzir argumentaciju ove drugostupanjske odluke. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08-19.
14. Slijedom iznijetoga, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
