Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-278/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja T. W. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Sindikata z. u Z., i po punomoćniku M. B. odvjetniku u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z. F.-b. f., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici I. S. R. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1643/2019-12 od 17. prosinca 2019. ispravljene rješenjem poslovni broj Pr- 1643/2019-16 od 30. siječnja 2020., 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1643/2019-12 od 17. prosinca 2019. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-1643/2019 -16 od 30. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1643/2019-12 od 17. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.433,45 kn bruto, sa zateznim kamatama, umanjenim za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Rješenjem suda prvog stupnja odbijeno je sudjelovanje Republike Hrvatske, Ministarstva kao umješača na strani tuženika.

4. Protiv citirane presude, a sadržajno i protiv citiranog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iako tuženik u žalbi izričito navodi da presudu pobija zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik u žalbi ističe i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa ti žalbeni navodi tuženika nisu dopušteni.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

12. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi jer presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev te odbio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika su jasni te presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

13. Pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te odbio prijedlog tuženika za sudjelovanje Republike Hrvatske u svojstvu umješača na strani tuženika.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno zbog izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015. koji tužitelj temelji na odredbama čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10 – dalje KU).

15. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu višeg asistenta;

-da je tužitelj obavljao posao koji se sastojao od znanstvenog i nastavnog dijela, da znanstveni dio obuhvaća eksperimentalni rad u laboratoriju a nastavni dio isto u drugom laboratoriju, da je tužitelj radom u laboratoriju bio izložen djelovanju kiselina, lužina, organskih otapala, organometalnih i drugih spojeva i plinova više od polovice svog radnog vremena,

-da je KU kojim je propisano pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, zaključen 22. listopada 2010. između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovana na razdoblje od 4 godine od dana potpisivanja,

- da je Vlada Republike Hrvatske odlukom od 27. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj 159/13) jednostrano otkazala navedeni KU,

- da je u parničnom postupku koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pr-8589/14 pravomoćnom presudom od 29. siječnja 2018. utvrđeno da je nezakonito i nedopušteno otkazivanje KU od strane Vlade Republike Hrvatske,

- da bi prema redovnom tijeku stvari, da Vlada RH nije nezakonito otkazala KU, isti KU važio do 22. listopada 2014., te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbama o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno do 22. siječnja 2015.,

- da osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn,

- da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 7.433,45 kn bruto

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, da je bio izložen štetnim utjecajima, da mu temeljem procjene opasnosti iz 2009. koja u međuvremenu nije ažurirana pripada pravo na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 12% osnovice. Temeljem Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2014. i 2015. ("Narodne novine" 40/09), kojom je predviđena osnovica u visini od 5.108,84 kn tužitelju dosuđuje utužene iznose, dok odluku o naknadi parničnog troška temelji na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primijeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je ispunjenje utužene obveze postalo nemoguće u smislu odredbe čl. 208. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) jer da za isplatu dodatka nisu planirana sredstva u Državnom proračunu niti da je sredstvo osiguralo nadležno ministarstvo, ovo iz razloga jer eventualni nedostatak sredstava ne utječe na pravo tužiteljice za isplatu utuženog dodatka već je to u nadležnosti poslodavca (tuženika i nadležnog ministarstva) koji je u obvezi osigurati sredstva za isplatu utuženog dodatka temeljem KU na temelju kojeg tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.

19. Prema odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti, dok je u čl. 58. KU ugovoreno utvrđivanje poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti te da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izraditi procjena opasnosti. Na temelju procjene opasnosti u svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis će zajednički sačiniti poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis je poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazima da je izrađena procjena opasnosti, a jednom godišnje napravit će se i ažuriranje podataka iz popisa.

20. Sukladno citiranim odredbama KU tuženik je imao obvezu Ministarstvu dostavljati ažurirane podatke, pa okolnost da tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi iz KU, ne može ići na štetu tužiteljice. Kako je radno mjesto na kojem je bila zaposlena tužiteljica u utuženom razdoblju u popisu iz 2009. bilo predviđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te kako je tužiteljica i u tom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na poslovima izloženim štetnim utjecajima, isto ukazuje da tužiteljica ima pravo na isplatu utuženog dodatka sve obzirom da je njeno radno mjesto u popisu iz 2009. bilo označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada s pravom na dodatak na plaću.

21. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, pa i visinu onog dijela za vrijeme u kojem tužitelj nije radio zbog korištenja godišnjeg odmora, ovo iz razloga jer je odredbom čl. 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR/09), odnosno čl. 95. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17; dalje ZR/14) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

23. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da presuda ne sadrži razloge o istaknutom prigovoru zastare treba reći da prema stanju u spisu tuženik u pisanom odgovoru na tužbu kao ni kasnije prigovor zastare nije istaknuo, pa budući da sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti, te budući da se prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a prigovor zastare po prvi puta ne može iznijeti u žalbi, tuženik nedopušteno u žalbi ističe prigovor zastre.

24. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o nezakonitosti pobijanog rješenja kojim je sud odbio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik kao poslodavac u obvezi isplatiti plaću tužitelju kao radniku neovisno iz kojih izvora poslodavac ostvaruje sredstva za isplatu plaće. Bez obzira što je Republika Hrvatska osnivač tuženika i što se sredstva za isplatu plaća radnika djelomično osiguravaju u državnom proračunu Republike Hrvatske, možebitni uspjeh tužitelja u ovom sporu ne može utjecati na pravni položaj Republike Hrvatske, pa je zbog tih razloga pravilno u primjeni odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a doneseno pobijano rješenje.

26. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

27. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 18. siječnja 2022.

Sudac

Duško Abramović