K-995/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“

D r a č e v a c

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Stolić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke G. A., u kaznenom predmetu protiv optuženog D.

M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – djela opisanog i kažnjivog po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11). na temelju optužnice O. u S. broja … ., izmijenjene na

raspravi od 12.siječnja 2022., nakon održane i zaključene javne rasprave 12.siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika O. u S. D.

M., optuženika D. M. i njegovog branitelja Ž. O. odvjetnika

u S., na objavnom ročištu 17.siječnja 2022.

p r e s u d i o  je

N a t e m e lju č l a n k a 5 4 4 . s t a v a k 1 . Z a k o n a o k a z n e n o m p o s t u p k u („Narodne novine„ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) s t a v lj a se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Splitu od 3.srpnja 2019. broj K-995/2017.

Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08

Optuženi D. M. OIB: … sin pokojnog M.

M. i pokojne L. M., rođene L., rođen …. u O.

D., sa prebivalištem na adresi …., državljanin RH, vozač u mirovini, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom,

oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan,

neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi 15.lipnja 2017. oko 22:00 sata u G., na predjelu zvanom G. verbalnog sukoba s M. S., pristajući da ga teško tjelesno

povrijedi, imenovanog udario šakom u predjelu glave, od tog udarca je M.

S. dobio povrede u vidu oguljotine na čelu i korijena nosa i pao na pod,

zadobivši pritom povredu teške naravi u vidu prijeloma donje trećine palčane kosti lijeve podlaktice,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom-djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11.

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni M. S. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstva.

Obrazloženje

1.O. u S. pred ovim je sudom 22. kolovoza

2014. podiglo optužnicu broj … od 10.listopada 2017. protiv optuženog

D. M. zbog kaznenog djela iz članka 121.st.1. u vezi s čl.118.st.1

KZ/11.

2.Presudom ovog suda od 3.srpnja 2019. broj: K- 995/17 izdan je kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članak 121.st.1. u vezi sa čl.118.st.1 KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine.

3.Protiv navedene presude optuženik je podnio prigovor te je optužnica potvrđena rješenjem ovog suda od 1.listopada 2019. Broj: Kov-430/2019.

4.U postupku, očitujući se o osnovanosti optužbe, optuženi D. M.

je iskazao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

5.Na raspravi od 24.rujna 2021.upozoren po članku 51.st.1. ZKP/08 oštećenik

M. S. je postavio imovinskopravni zahtjev ne navodeći iz kojeg osnova niti specificirajući istog u visini.

6.Na raspravi od 12.siječnja 2022. zastupnik optužbe je izvršio intervencije u činjeničnom i pravnom opisu kaznenog djela sadržaja pobliže označenog u izreci odluke. Sada radnje počinitelja opisane u činjeničnom opisu čine obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede, djelo opisano i kažnjivo po članku 118.st. 1 KZ/11. Prema čl. 449. st. 1. ZKP/08, presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.

7. Očitujući se o ovako izmijenjenom optužnom aktu optuženik je iskazao da se ne smatra krivim, u bitnom ističući da nije udario oštećenika.

8.U dokaznom postupku sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to: otpusno pismo K. S. klinike za kirurgiju za oštećenika M. S. (l.s.18),

zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za M. S. (l.s.72). Uz suglasnost stranaka pročitan je pisani nalaz i mišljenje

stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc.A. P., dr.med.spec.opće kirurgije i traumatologije (l.s. 38). Vještak je na raspravi od 12.siječnja 2022. dao i usmenu dopunu i pojašnjenje svoga nalaza i mišljenja. Neposredno su ispitani svjedoci,

N. V. (l.s.65-66), S. M. (l.s.66-67), oštećenik-žrtva M.

S. (l.s.63-64), a proveden je i dokaz suočenja svjedoka S. M. i

oštećenika-žrtve M. S. (l.s.76-78 spisa). Na kraju dokaznog postupka je pročitana kaznena evidencija za optuženika prema kojoj nije osuđivan (l.s.89).

9.Na temelju članka 431.u svezi sa čl.86. ZKP/08, iz spisa predmeta su izdvojene službene zabilješke policijskih službenika od 16. lipnja 2017. ( l.s. 5., 8.,11. i 12.) i to sačinjenih sa D. M., M. S., N.

V. i S. M., na koje izdvajanje stranke nisu imale primjedbi.

Riječ je o radnjama u sklopu izvidnih radnji policije koji ne predstavljaju formalne dokaze i koje je trebalo izdvojiti iz spisa.

10.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11.Optuženi je u svojoj obrani na raspravi iskazivao jednako kao i pred ODO u S. ( zapisnik i pripadajuća AV snimka od 18.srpnja 2017., l.s.24-29), pa je tako u bitnom naveo da je sa oštećenikom M. S., N. V. S.

M. bio na proslavi u Č., da je u jednom trenu za njegovim stolom

započelo dobacivanje mladoj konobarici što mu se nije svidjelo kada je predložio odlazak. U vozilu kojim je upravljao okrivljenik, na mjestu suvozača je sjedio S.

M. a iza njega N. V.. Oštećeni da je sjedio iza okrivljenika. U vozilu

da je započela neka prepirka u svezi događanja na proslavi, na koju se nadovezao oštećenik koji mu je počeo prigovarati. Između okrivljenika i oštećenika da je rasprava postajala sve žešća kada mu je okrivljenik pred semafor (postavljen zbog radova na gradilištu uz cestu) na kojemu je bilo upaljeno crveno svjetlo rekao „ili ćeš prestati ili izađi vanka“. Tada da je oštećenik izašao iz vozila i da ga je obišao do njegova prednjeg dijela, gdje se zaustavio kao da je nešto tražio. Okrivljenik da je isto izašao iz vozila kada mu je u jednom trenu kraj stražnjih desnih vrata oštećenik zadao udarac u predjelu prsiju i lijeve ruke od kojeg je pao. Od tog udarca ruka da mu je pomodrila. Okrivljenik ne poriče mogućnost da je baš u trenutku padanja možda rukom zahvatio oštećenika po licu, ali da oštećenik tada nije pao. S.

M. da je isto odmah izašao iz vozila i rekao im "što vam je" a oštećenik da se povukao iza S., zapeo za ivičnjak nogostupa i pao. Dakle, okrivljenik navodi da je osobno vidio pad oštećenika. Optuženik negira da bi oštećenika udario šakom u glavu. Cijeli događaj da se odigrao dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, a da je iza njegova vozila u koloni bilo još vozila. On da je zajedno sa S.

pomogao oštećeniku podignuti ga. Nakon toga svi skupa da su nastavili vožnju.

12.Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je utvrdio kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl.118.st.1 KZ/11.

13. Provedenim dokaznim postupkom, a što ni optuženik ne pobija, nije bilo sporno da je inkriminirane zgode između optuženika i oštećenika u vrijeme i na mjestu opisanom u izreci, u vozilu kojim je upravljao okrivljenik, došlo do verbalnog sukoba između njega i oštećenika. Nije sporno da su činjenicu verbalnog sukoba potvrdili i saslušani svjedoci koji su bili u vozilu. Nadalje, nije bilo sporno da je u vozilu na mjesto suvozača sjedio S. M., iza njega N. V., a iza

okrivljenika oštećeni M. S.. Nije bilo sporno ni to da je na crveno svjetlo na semaforu iz vozila izašao oštećenik, zatim okrivljenik te odmah i S. M.. U postupku nije sporno da je kritične prigode kod oštećenika utvrđena koncentracija alkohola od 0,53g/kg (l.s.72). Isto tako nesporno je da su kod oštećenika na temelju medicinske dokumentacije (specijalističkog nalaza, prijave povreda, otpusnog pisma ) konstatirane tjelesne ozljede taksativno opisane u pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. A. P.. Tako je utvrđeno da je na HKP 16.lipnja 2017. gdje je oštećenik i obrađen, zabilježeno da je oštećenik prijavio povrede, odnosno, da je zadobio udarac u glavu od čega je pao i ozlijedio lijevu podlakticu. U hitnoj službi mu je učinjena RTG obrada i dijagnosticiran je višeiverni zglobni prijelom distalnog dijela lijeve palčane kosti. Oštećenik je prijavio i zadobiveni udarac u glavu i lice a konstatirana je manja oguljotina na čelu i korijenu nosa te je utvrđen i uredan neurološki status. Oštećeniku je postavljena dijagnoza prijeloma lijeve palčane kosti i kontuzija glave i lica. Potom je istoga dana učinjena repozicija, stavljena sadrena imobilizacija i dane preporuke. Oštećenik je 6. srpnja 2017. obavio operacijski zahvat, sve prema otpusnom pismu (list spisa 18. )

14.Dodatno saslušan na raspravi od 12.siječnja 2022. vještak dr. P. je pojasnio način nastanka ozljeda u području ručnog zgloba, odnosno ozljede konstatirane kod oštećenika, pa je tako naveo da teška tjelesna ozljeda ( u području ručnog zgloba tj.u području palčane kosti plus ručni zglob i dijelom u ručnom zglobu) nastaje padom na ispruženu ruku. U ovom kontekstu je bitno i to kako se iz usmene dopune vještak nije mogao preciznije očitovati o mehanizmu nastanka ozljede oštećenika, pa tako proizlazi da su oštećenikove ozljede prijeloma lijeve palčane kosti mogle nastati bilo da ga je netko udario i da je od toga pao na ispruženu ruku ili da ga je netko odgurnuo i pao na ispruženu ruku, ili da se poskliznuo i zadobio navedenu ozljedu padom na ispruženu ruku. Dakle, da zadobivene ozljede mogu nastati na oba načina.

15.Kao sporno tijekom postupka se postavilo pitanje je li optuženik kritične prigode udario oštećenika šakom u predjelu glave zbog kojeg bi udarca oštećenik pao i zadobio naprijed navedene ozljede ili je oštećenik sam pao. Dakle, kao sporno je trebalo utvrditi način ozljeđivanja oštećenog s obzirom da okrivljenik spori da ga je udario, da takvog kontakta između njih nije bilo, dok oštećenik tvrdi suprotno.

16.Oštećeni - svjedok M. S. je u svojoj obrani pred O. u S.

(l.s.16-17) izjavio da je neposredno prije kritične prigode u vozilu pokušao primiriti situaciju oko verbalne prepirke S. M. i optuženika u svezi događaja sa proslave u Č.. Njegove riječi da su očito kod optuženika izazvale reakciju radi čega da ga je u vozilu okrivljenik udario šakom u glavu nakon čega mu je i rekao da izađe iz vozila. Čim su izašli okrivljenik da mu je zadao još jedan udarac šakom u glavu, od čega je pao na pod padajući na leđa a lijevom rukom pomaknutom prema leđima je pokušavao ublažiti pad. U međuvremenu da je iz vozila izašao i S.

M., da se postavio između njih i da mu je on pomogao ustati sa poda jer da se njemu zacrnilo pred očima. Tom prigodom da im jerekao “što vam to treba, ljudi vas gledaju, ulazite u auto“. On da nakon svega toga nije znao reagirati, radi čega je i sjeo sa optuženikom nazad u vozilo te da se potužio na bol u ruci. Optuženik da mu

se pred kućom išao ispričati a on da mu je rekao da je jadan. On da je zainteresiran za kazneni progon.

17.Na raspravi od 24.rujna 2021. (l.s. 64-65) oštećenik je iskazivao jednako kao i pred O. u S., dodatno pojašnjavajući da ga je okrivljenik udario šakom u glavu u vozilu kada je glavu držaoizmeđu dva prednja sjedala, a od udarca da su mu se naočale utisnule u čelo i napravile ozljedu, potom da mu je optuženik u vozilu postavio pitanje „očeš se ti tući“ ? On da je iz vozila izašao s namjerom da se brani, a kada je okrivljenik izašao da ga je udario i da je zbog udarca pao na ruku. Svjedok

S. M. da je isto izašao iz vozila, da se postavio između njih i rekao okrivljeniku „nećeš ga tući“. Na kraju da se okrivljenik nije ispričao nego mu samo rekao „ajde bog“. Na posebno postavljeno pitanje odgovorio je da je konzumirao jednu čašu vina na proslavi, te da je istu večer došao na hitni kirurški prijem.

18.U svom iskazu svjedok N. V. u bitnom je naveo da je kritične

prigode bio u vozilu sa oštećenim, okrivljenikom i S. M.. U vozilu da

su se prepirali oštećenik i optuženik. On da je sjedio na stražnjem sjedalu iza suvozača. U vozilu da nije bilo nikakvih fizičkih kontakata oštećenika i optuženika. Jedino da su se međusobno psovali. Ovaj svjedok da je čuo optuženika kako je rekao oštećeniku da izađe iz vozila. Iz vozila da je najprije izašao oštećenik, pa okrivljenik i na kraju svjedok M.. Svjedok da je vidio oštećenika kako se odmicao unatrag prije nego li je pao kada je optuženik u to vrijeme bio nekih dva metra udaljen od oštećenika.

19.U svom iskazu pred ODO S. M. je naveo kako je neposredno pred kritičnu prigodu u vozilu bilo verbalne prepirke i psovki između optuženika i oštećenika. Optuženik da je vozilo zaustavio na crveno svjetlo na semaforu, kada je iz vozila izašao oštećenik. Optuženik da je sa zadrškom izašao jer ga je on zadržavao. Ovaj svjedok je naveo da je vidio okrivljenika na podu odmah po izlasku iz vozila, pa da pretpostavlja da je oštećenik prvi udario okrivljenika, te da se okrivljenik ustao i vratio mu udarac nakon čega da su izmijenili međusobno par udaraca, naguravali se gdje je od naguravanja oštećenik zapeo za nogostup i pao bočno na ruku. Ovaj svjedok je jedini bio prisutan prilikom ozljeđivanja oštećenika koji je mogao posvjedočiti na okolnost počinjenja kaznenog djela.

20.Na raspravi ovaj svjedok mijenja svoj iskaz i kada su mu predočeni dijelovi u kojem je svjedočio drugačije pred Odo u S. (poleđina l.s.34) u bitnim činjenicama bio različitim od iskaza sa rasprave i to baš dio " pretpostavljam da je

M. prvi udario D.. Nakon toga se je D. ustao i vratio udarac M., te su izmijenili međusobno par udaraca i naguravali se gdje je od naguravanja M. zapeo za nogostup i pao bočno na kolnik i povikao ajme meni majko moja slomio sam ruku.." svjedok je pojasnio da to nisu bili udarci niti naguravanja, već mlataranje rukama preko njega koji je bio između njih. Ovaj svjedok odgovarajući na postavljeno pitanje je izjavio da je u dobrim odnosima sa obojicom, da ne zna je li optuženik udario oštećenika u vozilu, da to nije vidio, ali da pretpostavlja da nije to mogao nikako učiniti dok je vozio, jer je bio vezan.

21.S obzirom na iskaz ovog svjedoka a koji je bitan za procjenu opstojnosti kaznenog djela, optužba je predložila izvođenje dokaza suočenja svjedoka S.

M. i oštećenika jer je oštećenik odmah nakon davanja svog iskaza napustio raspravnu dvoranu. U skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova i sudaca VSRH održanog 20/21 listopada

2011 u V. suočenje tijekom rasprave ne treba audio-video snimati. Takav

stav VSRH i takvo postupanje tijekom kaznenog

postupka nije promijenjeno do danas. Kod suočenja svjedok nije odstupao od svog iskaza na raspravi, te nije pokazivao nelagodu u suočenju sa oštećenikom. Da oštećenik nije pao od nikakvog udarca niti naguravanja, potvrdio je opet. Svjedok M. mu je gledajući u oči rekao " ti si išao rukama mlatarati preko mene prema

D., a D. je preko mene išao rukama mlatarati prema tebi. U jednom trenutku ti si M. zapeo za ivičnjak i pao si". Dakle, ovaj svjedok nije odstupio od iskaza kojeg je dao na raspravi a suočavajući se sa oštećenikom gledao ga je direktno u oči dok je oštećenik bio vidno nesigurniji pokazujući nelagodu i nije mogao uspostaviti kontakt očima sa istim.

22.Svjedok M. je i pred O. u S. i na raspravi ponovio da je baš okrivljenika vidio kako leži na podu prilikom izlaska iz vozila, a ne oštećenika, a oštećenik da je iz vozila "izletio" sa namjerom da se tuče sa okrivljenikom, dok je on okrivljenika pokušavao zadržati u vozilu. Štoviše, izjavio je da „garantira“ kako nitko oštećenika nije odgurnuo, jer da je osobno vidio kako se spotaknuo od ivičnjak i da je pao bočno na ruku. On da je po izlasku iz vozila cijelo vrijeme bočno stajao između optuženika i oštećenika tako da ih je mogao obojicu vidjeti i da baš radi toga nije moglo biti između njih nikakvog fizičkog kontakta. Ponovio je da je okrivljenik rukama mlatarao preko njega, kao i da je to oštećenik radio prema okrivljeniku kada je u jednom trenutku oštećenik zapeo i pao.

23.Naime, oštećenik tvrdi da ga je okrivljenik udario šakom u glavu još u vozilu nakon što su se međusobno opsovali, a od udarca da su mu se naočale utisnule i raskrvarile čelo. Drugi kontakt da je bio izvan vozila kada ga je okrivljenik udario i kada je pri padu slomio lijevu ruku.

24.Optuženik navodi da se nije potukao sa oštećenikom niti neposredno prije nego li je oštećenik pao, niti prije nego li je između njih stao S. M.. Dakle,

optuženik negira da bi udario oštećenika već navodi da je upravo oštećenik njega udario i da mu je od toga cijela ruka pomodrila. Od tog udarca on da je pao na pod,

te je dopustio mogućnost da bi tako padajući rukom zakačio oštećenika po licu. Nadalje, navodi da je vrlo brzo iz vozila izašao za njim i S. M. koji se postavio između njih dvoje, a što je to iskazao i oštećenik i sam svjedok M..

Optuženik i svjedok M. te svjedok V. da su vidjeli pad oštećenika tako što

se on kretao unazad i zakačio na ivičnjak od cca 20 cm visine i pao. Da okrivljenik nije bio u blizini oštećenika niti da je bilo tada fizičkog kontakta posvjedočili su svjedoci V. i M..

25.Što se tiče mehanizma ozljeđivanja oštećenog, iz sudskomedicinskog vještačenja po vještaku spec.opće kirurgije dr. A. P. kao moguće dolaze u

obzir dvije varijante, dakle, bilo da je oštećenik udaren ili odgurnut i pao na ispruženu ruku ili da se poskliznuo (spotaknuo) o ivičnjak i pao na ispruženu ruku i zadobio navedenu ozljedu. Dakle, da zadobivena teška tjelesna ozljeda može nastati na oba načina.

26. Međutim iako vještak dopušta kao mogući mehanizam nastanka ozljede obje varijante na koje je ukazivao oštećenik, ipak sud prihvaća obranu da je oštećenik ozljedu zadobio bez fizičkog kontakta sa okrivljenikom. Naime, da okrivljenik nije bio blizu oštećenika u trenutku samog pada i ozljeđivanja posvjedočio je svjedok V. na raspravi od 24.rujna 2021, tako što je izričito naveo da je on sjedio u vozilu i vidio oštećenika da je posrnuo preko korniše i pao na pod dok se kretao unatrag. Prema iskazu ovog svjedoka okrivljenik je tada bio udaljen od oštećenika cca dva metra. Ovaj svjedok je naveo da nije vidio da bi itko ikoga udarao. Sud nije utvrdio da bi ovaj svjedok imao razloga svjedočiti u korist bilo okrivljenika ili oštećenika.

27.Isto tako saslušan svjedok S. M. je i prilikom iskazivanja na raspravi kao i tijekom suočenja sa oštećenikom izričito naveo da okrivljenik nije udario oštećenika nakon što je on izašao iz vozila. Ovaj svjedok je naveo da je baš okrivljenika vidio na podu kada je izašao iz vozila, a isto tako je naveo i pred O. u

S.. Naime, on da je u vozilu zadržavao okrivljenika prije nego li je ovaj izašao, a kada je izašao i on da je odmah za njim izašao, kada je već okrivljenika vidio na podu.

28.Svjedok M. nema interesa iskazivati bilo u korist oštećenika ili

okrivljenika, jer drugačije u postupku nije utvrđeno. Isti je svoj iskaz dao neposredno pred sudom i suočio se sa oštećenikom. Pri tome je ovaj svjedok u konfrontiranom iskazu razjasnio da je pod "udaranjem i naguravanjem" kako je to zapisnički konstatirano pred O. mislio na „ mlataranje“ rukama kako okrivljenika tako i oštećenika preko njega a on ih je tako sprječavao da se ne potuku. Štoviše niti ovaj svjedok niti svjedok V. nisu vidjeli da bi okrivljenik udario šakom oštećenika od čega bi pao, onako kako je to činjenično navedeno u izmijenjenoj optužnici, kojim činjenicama je sud vezan. Radi navedenog iskaz svjedoka M. sa rasprave

nije bio prilagođen za samu situaciju ili pak želji da zaštiti okrivljenika. Dakle, iskaz svjedoka M. i V. sud je stoga prihvatio vjerodostojnima u tom dijelu, a svjedoci su upozoreni i na posljedice lažnog svjedočenja i to upozorenje je svjedok

M. dobio i kod suočenja sa oštećenikom. Obranu okrivljenika da je pao na pod potvrdio je i svjedok M. kada je i pred O. i na raspravi rekao da je vidio okrivljenika kako leži na podu izlazeći iz vozila, a sutradan i modricu po cijeloj dužini ruke mu. Sud nije prihvatio iskaz oštećenika da je okrivljenik taj udarac zadobio od otvaranja suvozačevih vrata, jer bi taj kontakt svakako vidio i opisao svjedok V. koji je sjedio iza suvozača pa tako i sam svjedok M., a što nisu. U konačnici mehanizam zadobivene ozljede kod optuženika nije relevantna za ovaj postupak. Sud nije našao da bi iskaz svjedoka M. ili V. bio upravljen na pogodovanje okrivljeniku jer se njihovi iskazi međusobno dopunjuju i potvrđuju u toj relevantnoj činjenici, odnosno da okrivljenik nije udario ili odgurnuo oštećenika. S. V. nije vidio niti je posvjedočio ikakvom fizičkom kontaktu okrivljenika u vidu udarcem šakom ili pak odguravanju a radi se o odlučnoj činjenici za pravnu ocjenu djela. S. M. je kritične prigode svjedočio neposredno samom događaju jer se postavio između okrivljenika i oštećenika tako da je doista mogao iskazivati o nečemu što je stvarno doživio i opazio. Ovaj svjedok nije imao nikakvi osobni interes svjedočiti u korist obrane, čak se suočio sa oštećenikom, naljutio na navode oštećenika da je on ležao na podu a ne okrivljenik i nije odstupio od svojeg iskaza na raspravi niti kod suočenja, a u postupku nije utvrđeno da bi imao koristi svjedočiti u korist optuženika. Ujedno je iskazao da je u dobrim odnosima i sa okrivljenikom i oštećenikom i nitko od njih to nije opovrgnuo. U konačnici, svi koji su bili sa oštećenikom i okrivljenikom kritične prigode nisu vidjeli da se događaj dogodio onako kako je to činjenično navedeno u optužnici odnosno izmijenjenoj optužnici na kojoj je optužba ustrajala do zaključenja rasprave.

29.S obzirom na ovako izvedene dokaze, sud ne nalazi dokazanim da bi optuženik ozlijedio oštećenog onako kako je navedeno u izreci odluke, jer je iz iskaza svjedoka M. i V. kao i obrane okrivljenika utvrđeno nepostojanje

odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivni i objektivnih obilježja kaznenog djela. Nitko od prisutnih i saslušanih svjedoka nije vidio da bi oštećenik pao zbog udarca šakom u glavu a isto tako i iz sudskomedicinskog vještačenja proizlazi mogućim da je zadobivene ozljede oštećenik mogao zadobiti na način da se sam spotaknuo i pao,

što je moguće zbog gubitka ravnoteže. I sam oštećenik je naveo da je na trenutak možda izgubio svijest od pada i udarca, da mu se zamračilo pa nije isključeno da bi možda i zbog šoka pomislio da ga je okrivljenik udario što ne bi bilo logično imajući u vidu činjenicu da je svjedok M. bio barijera. Okrivljenik je naveo da nije bilo sa njegove strane nikakvog mlataranja već samo verbalne prepirke, međutim, tom dijelu njegove obrane sud nije povjerovao jer je svjedok M. izričito nekoliko puta objasnio i pokazao o čemu se konkretno to radilo tj. da je bilo „mlataranja“ preko njega sa obje strane.

30.Oštećeni je ozljede zadobio kritične večeri, što nije sporno. Na HKP-u u S. je došao zbog bolova u lijevoj ruci. O ozljedama oštećenog govori i liječnička dokumentacija u spisu na temelju koje je sudski vještak dao svoj pisani nalaz i mišljenje i njegove dopune na raspravi. Oguljotine na čelu prema nalazu vještaka predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Osim samog oštećenika, nitko od tada prisutnih svjedoka nije potvrdio da bi okrivljenik u vozilu zadao udarac u lice oštećeniku, a pogotovo da je takav udarac zadobio izvan vozila. Stoga je moguće da je ozljeda u vidu oguljotine doista mogla nastati onako kao je u obrani naveo okrivljenik - u trenutku kada je on padao, čime je mogao zahvatiti oštećenika po licu, dakle, ne da bi to učinio voljnom radnjom već da bi to prije bila refleksna radnja mahanja u nastojanju održavanja ravnoteže pri padu i pokušaja hvatanja, a nastala ozljeda nije teška tjelesna ozljeda već laka za koje se gonjenje pokreće privatnom tužbom.

Naime, da je tu moglo doći do njihovog fizičkog kontakta potvrđuje i činjenica da je naočale oštećenika svjedok M. našao neoštećene baš na mjestu gdje je okrivljenik pao. Uostalom, iz relevantne liječničke dokumentacije vještak osim ozljeda u vidu oguljotine na čelu i korijenu nosa na oštećeniku, nije našao da su na licu oštećenika evidentirani hematomi, edemi, nagnječenja i sl, odnosno što bi nastalo direktnim udarcem ili više udaraca šakom a niti je oštećenik naveo da bi mu se takve ozljede kasnije manifestirale. U konačnici, je li do fizičkog kontakta između okrivljenika i oštećenika došlo prije nego li je se između njih ispriječio svjedok M. ( onako kako je pred O. iskazao ovaj svjedok, da su izmijenili nekoliko udaraca) nije odlučno jer u takvom kontaktu, sve da ga je bilo nije utvrđeno da bi došlo do zadobivanja teške tjelesne ozljede koja se okrivljeniku stavlja na teret, niti su kod oštećenika, kao niti okrivljenika utvrđene druge ozlijede karakteristične za takvo ponašanje kako je naprijed navedeno.

31.Nadalje, nitko od prisutnih svjedoka nije posvjedočio da je oštećenik tešku tjelesnu ozljedu ruke zadobio zbog okrivljenika, odnosno da je između njih neposredno ostvaren fizički kontakt prije pada oštećenika, da bi okrivljenik udario oštećenika, pa da bi ovaj pao, već da je oštećenik sam posrnuo o ivičnjak. Čak je i vještak na poseban upit optužbe, radi razjašnjenja, naveo da je zadobivena teška

tjelesna ozljeda mogla nastati podjednako tj.bilo odguravanjem ili udarcem, bilo zapinjanjem od ivičnjak i padom. Dakle, iz izloženog slijedi da u pogledu zadobivenih ozljeda nema dvojbe da su iste nastale kritične večeri ali ne voljnom radnjom okrivljenika koji je od oštećenika bio udaljen kada je ovaj padao, da je pao sam, odnosno da ne postoji uzročno posljedična veza nastale teške tjelesne ozljede i radnje okrivljenika, a sud je ovlašten suditi o onome što je stvarno utvrđeno na glavnoj raspravi, a ne po onome što je izvjesno ili što se pretpostavlja.

32.Slijedom navedenog sud je okrivljenika oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede činjenično i pravno opisano u izreci.

33.Oštećeni u kaznenom postupku nije postavio specificirani imovinskopravni zahtjev slijedom čega ima pravo u posebnoj parnici potraživati naknadu štete, kako je i upućen. Uzgred se napominje oštećeniku kako je građanski sud vezan za presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti samo u slučaju kada je riječ o pravomoćnoj presudi kojom se optuženik proglašava krivim te da činjenična utvrđenja kaznenog suda oslobađajuće presude ne veže građanski sud.

34.Isto tako obzirom na oslobađajuću odluku troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

35.Kako je protiv optuženog bio izdan kazneni nalog to ga je trebalo staviti izvan snage u trenutku donošenja ove odluke.

U Splitu 17.siječnja 2022.

Su t k i nj a Mirjana

Stolić,v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15

(petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u 4 (četiri) primjerka, a putem ovog suda.