Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
49Pr-696/2018-33
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz D., zastupanog
po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika R.
H., M. F., O.: …, koju zastupa O. S., radi
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. prosinca 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Z., odvjetnika u Z. i pun. zz tuženika M. P., savjetnice u O. u S., po objavi dana 17. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku R. H., MF,
O.:…, zastupano po O. u S., da
tužitelju N. K.,O.:… iz D., na
ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 9.416,41 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 388,63 kn od 16.05.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 557,60 kn od 16.06.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 1.496,22 kn od 16.07.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 680,10 kn od 16.09.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 153,39 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 829,72 kn od 16.01.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
49 Pr –696/2018-33
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 204,52 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 204,52 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 153,39 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 410,96 kn od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 343,24 kn od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 359,59 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 196,14 kn od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 980,57 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 619,31 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 619,31 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 197,96 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 222,12 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 423,08 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 153,93 kn od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a
koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 13.953,12 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
49 Pr –696/2018-33
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 14. kolovoza 2018. tužitelj potražuje od tužene isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada koji mu nije plaćen. Isti navodi da je zaposlenik tužene, djelatnik PCU S., na
radnom mjestu carinika, sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018. da je ostvarivao prekovremeni rad koji nije plaćen i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane
Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad nije plaćen pošto su tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
2. U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako iz izjava rukovoditelja službi proizlazi da je između tužitelja i tadašnjih nadređenih rukovoditelja u spornom razdoblju postignut dogovor prema kojem je tužitelj za sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati,
odnosno kompenzirao sate od prethodnog mjeseca. Stoga da tužitelju ne pripada naknada na ime ostvarenog prekovremenog rada kroz utuženo razdoblje.
3. Tužitelj je istakao kako je prilikom obračuna mjesečnih plaća, tužena pogrešno utvrđivala broj radnih dana po mjesecima, na način da je blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, na koje dane je tužitelj radio, uračunavala u radne dane, na koji način je pogrešno utvrđivala ukupan redovni mjesečni fond radnih sati tužitelja, a on se dobije da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stoga da je tužena bila dužna sve sate odrađene mjesečno, koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i koji su bili duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a isti su odrađeni blagdanom, noću, subotama i nedjeljama, u drugoj smjeni, obračunati na mjesečnoj razini, kao uvećanje plaće. Tužitelj je naveo i kako nije imao dogovor sa rukovoditeljem službi kojim bi se odricao prava na dio plaće koju je ostvarivao na ime ostvarenog prekovremenog rada.
4. Tužena je istakla kako rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom - rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s čl. 38. st. 1. KU. Tužena naglašava, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka. Stoga da su navodi iz tužbe neutemeljeni i neosnovani i da se radi o pogrešnoj interpretaciji KU-a.
49 Pr –696/2018-33
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovora na zahtjev od 2. srpnja 2018., obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena, rješenja o rasporedu tužitelja, rješenja Ministarstva financija od 1. srpnja 2012., 8. srpnja 2013., 1. rujna 2017., očitovanja, izvoda iz zapisnika sa sjednica ZK za tumačenje odredaba i
praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B., dipl. oec.
6. Tužitelj je nakon vještačenja specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 10. rujna 2019. potražujući od tužene iznos od 13.505,02 kn sa pripadajućim kamatama i troškom postupka. Nakon dopunskog vještačenja i očitovanja vještaka na prigovore tužene, tužitelj je podneskom od 19. studenog 2020. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od travnja 2013. do veljače 2018. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48. Sporno je da li je tužena pravilno obračunala i isplatila sve prekovremene sate rada koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; koje je odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.
9. Odredbom čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, dalje KU/13) i čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17 i 12/18, dalje KU/17) propisano je da se prekovremenim radom kada je rad službenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stavak 12. navedenih članaka KU-a propisuje, da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stoga se izvlači zaključak da se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati, a isti ne uključuje blagdane koji „padaju“ od ponedjeljka do petka već samo radne dane; da su prekovremeni sati rada, svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bez obzira radi li se o satima odrađenima za vrijeme radnih dana ili o satima odrađenima za vrijeme blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i za Uskrs. Članak 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 propisuje da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, a stavkom 2. je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili namještenik rade na blagdane, neradne dane, utvrđene zakonom te ukoliko se radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%.
10. Kako bi se utvrdilo je li tužena obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B.
49 Pr –696/2018-33
dipl. oec., čiji nalaz kao stručan, argumentiran i logičan prihvaća. Vještak je osnovni nalaz i mišljenje dao po uvidu u evidenciju o korištenju radnog vremena tužitelja i obračunske isprave za isplatu plaća od ožujka 2013. do ožujka 2018. Vještak je uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja te pripadajuću evidenciju o korištenju radnog vremena utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za sve odrađene prekovremene sate već samo za dio prekovremenih sati. Stoga je utvrdio da tužitelju u razdoblju od ožujka 2013. do ožujka 2018. nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog mjeseca i to u ukupnom bruto iznosu od 13.505,02 kn. Navedeno da se sastoji od 216 sati odrađenih na blagdan za koje je bruto vrijednost 3.578,37 kn te za 200 sati odrađenih iznad mjesečnog fonda radnih sati bruto vrijednosti 9.926,65 kn odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 13, pripadajuće tablice 2, koja je prilog nalazu.
11. S obzirom na prigovore tužene na nalaz i mišljenje vještaka na prekovremene sate rada tužitelja koji su ostvareni na dane blagdana od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, isti je izradio dopunu od 6. listopada 2020. u kojoj je prikazao obračun temeljem evidencije radnih sati te s pravnom pretpostavkom osnovanosti prebijanja sati sa slobodnim danima te neosnovanosti blagdana kao prekovremenih sati te je utvrdio da tužitelju u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati, koje je odradio prilikom svakog mjeseca i to u ukupnom bruto iznosu od 9.416,41 kn.
12. Podneskom od 19. studenoga 2020. tužitelj je, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka iz dopune vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.
13. Tužena je istakla da se radi o umanjenju tužbenog zahtjeva te u tom dijelu o povlačenju tužbe, a ukoliko sud smatra da nije potreban pristanak tužene za isto,
da je tužitelj u obvezi snositi trošak postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenoga zahtjeva.
14. U odnosu na protivljenje tužene smanjenju tužbenog zahtjeva za navesti je kako se radi o stupnjevitoj tužbi te je tužitelj po provedenom dokazu vještačenjem, konačno uredio tužbeni zahtjev pri čemu za smanjenje tužbenog zahtjeva koje ima značaj povlačenja dijela tužbe, nije potreban pristanak tužene. Kako je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka, koje sud smatra jasnim, potpunim i sukladnim dokumentaciji priloženoj spisu, obračunskim listama te sukladnim s odredbama čl. 44. st. 1., st. 10 i 12. KU/13 i čl. 38. st. 1., st. 10 i 12. KU/17, to je valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan jer je utvrđeno da je tužena pogrešno obračunala sate rada tužitelja. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu kako je zatražio primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Dakle, tužitelju je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora
49 Pr –696/2018-33
75 bodova, za sastav tužbe 75 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska po 75
bodova, za sastav jednog podneska 18,75 bodova, za zastupanje na ročištima od
11.12.2018., 7.3.2019., 24.4.2019., 5.11.2019., 19.11.2020., 8.12.2021. po 75 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu odluke 37,5 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 11.953,12 kn. Tome se dodaje iznos od 2.000,00 kn na ime troška vještačenja pa ukupan trošak tužitelja iznosi 13.953,12 kn, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 17. siječnja 2022.
S U T K I NJ A
mr.sc. Daniela Pivčević
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
