Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

49Pr-624/2018-30

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., iz K. L., O.:

…, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,

protiv tuženika R. H., M. F., O.: …, koju

zastupa O. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja P. Š.,

odvj. vježbenika kod pun. tužitelja i punomoćnice zz tuženika M. P., savjetnice u O. u S., po objavi dana 17. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku R. H., MF,

O.:…, zastupano po ODO u S., da

tužitelju M. V. iz K. L. , O.:…., na ime

razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.946,68 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 274,64 kn od 16.06.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,89 kn od 16.11.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,51 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 144,16 kn od 16.01.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 262,11 kn od 16.05.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 524,21 kn od 16.06.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-125,35 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.007,00 kn od 16.01.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

49 Pr –624/2018-30

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.250,17 kn od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 76,14 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,52 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 1.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 27. srpnja 2018. tužiteljica potražuje od tužene isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada koji joj nije plaćen. Ista navodi da je zaposlenica tužene, djelatnica PCU S., na

radnom mjestu carinika, sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018. da je ostvarivala prekovremeni rad koji joj nije plaćen i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužiteljica napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, da je ostvarila prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane

Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad joj nije plaćen pošto su tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

2. U odgovoru na tužbu tužena je predložila odbaciti tužbu jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje iste budući da nije okončan postupak mirnog rješenja spora. Tužiteljica da se obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora dana 5. travnja 2018. radi isplate iznosa od 50.000,00 kn po osnovi neplaćenog prekovremenog rada te je tužena dopisom od 4. srpnja 2018. izvijestila tužiteljicu da zahtjev smatra djelomično osnovanim, a da će po zaprimanju podataka nadležnog ministarstva pozvati tužiteljicu na sklapanje nagodbe. Tužena se podredno, usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je tužiteljici s danom 31. prosinca 2016. prestala državna služba radi odlaska u starosnu mirovinu radi čega je neosnovano potraživanje za razdoblje od siječnja 2017. do 5. travnja 2018. Nadalje, da iz relevantne dokumentacije tužene proizlazi da je tužiteljica radeći u turnusima u periodu od ožujka 2013. do prosinca 2016. ostvarila 58 prekovremenih sati rada, koji joj nisu isplaćeni za što da bi joj pripadao ukupan bruto iznos od 3.534,16 kn. Stoga je tužena osporila tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi ostvareni broj prekovremenih sati (58 sati) kao i u dijelu koji prelazi specificirani iznos tužene. Ujedno je istakla kako tužiteljici ne pripadaju zatezne kamate na pojedinačne bruto iznose od dana dospijeća jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek isplatom plaće.

49 Pr –624/2018-30

3. Tužiteljica je istakla kako je tužena bila u obvezi u zakonskom roku od 3 mjeseca, ponuditi tužiteljici konkretni novčani iznos na ime ostvarenog prekovremenog rada, što nije učinila. Tužena da je pogrešno postupala kada je manji broj odrađenih sati u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati prenosila u slijedeći kalendarski mjesec što je protiv odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenju istih. Također i kada je u pojedinim mjesecima vršila nadopunu satnice sa odrađenim prekovremenim satima na blagdan budući je iste sate rada trebala na kraju mjeseca obračunati kao prekovremeni rad. Nadalje, da u utuženom razdoblju tužiteljica nije koristila slobodne dane na ime mjesečnog ostvarivanja prekovremenog rada, a niti da je tužena donijela rješenje kojim bi se odredilo vrijeme korištenja slobodnih dana. Osim toga, da je tužena pogrešno postupila kada je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima prenosila u slijedeći kalendarski mjesec iako ih je trebalo obračunati kao prekovremene sate u mjesecu u kojem su i ostvareni.

4. Tužena je istakla kako rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom - rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s čl. 38. st. 1. KU. Tužena naglašava, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka. Stoga da su navodi iz tužbe neutemeljeni i neosnovani i da se radi o pogrešnoj interpretaciji KU-a.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena,

rješenja o rasporedu tužiteljice, rješenja tužene o prestanku državne službe od 30.

studenoga 2016., izvoda iz zapisnika sa sjednica ZK za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl.oec.

6. Tužiteljica je nakon vještačenja specificirala tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci potražujući od tužene ukupan iznos od 3.946,68 kn sa pripadajućim kamatama za razdoblje od svibnja 2013. do travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do travnja 2016. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u turnusima u ciklusima 12-24-12-48. Nije sporno da je tužiteljici prestala državna služba po sili zakona sa danom 31. prosinca 2016. Tužena priznaje da je tužiteljica radeći u turnusima u periodu od ožujka 2013. do prosinca 2016. ostvarila 58 prekovremenih sati rada, koji joj nisu isplaćeni te ne spori da bi joj pripadao ukupan bruto iznos od 3.534,16 kn. Sporno je da li je tužena pravilno obračunala i isplatila sve

49 Pr –624/2018-30

prekovremene sate rada koje je tužiteljica u pojedinom mjesecu odradila duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; koje je odradila na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.

9. U odnosu na prijedlog tužene za odbačaj tužbe zbog preuranjenosti, za navesti je kako je isti neosnovan budući je tužena zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora ocijenila djelomično osnovanim, ali nije precizirala u kojem iznosu pa tužiteljica nije trebala čekati istek tromjesečnog roka, već je tužbu mogla podnijeti odmah nakon primitka dopisa tužene što je i učinila jer su ostvarene pretpostavke za njezino podnošenje u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

10. Odredbom čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, dalje KU/13) i čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17 i 12/18, dalje KU/17) propisano je da se prekovremenim radom kada je rad službenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stavak 12. navedenih članaka KU-a propisuje, da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stoga se izvlači zaključak da se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati, a isti ne uključuje blagdane koji „padaju“ od ponedjeljka do petka već samo radne dane; da su prekovremeni sati rada, svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bez obzira radi li se o satima odrađenima za vrijeme radnih dana ili o satima odrađenima za vrijeme blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i za Uskrs. Članak 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 propisuje da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, a stavkom 2. je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili namještenik rade na blagdane, neradne dane, utvrđene zakonom te ukoliko se radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

11. Kako bi se utvrdilo je li tužena obračunala i isplatila tužiteljici ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl. oec., čiji nalaz kao stručan, argumentiran i logičan prihvaća. Vještak je osnovni nalaz i mišljenje dao po uvidu u evidenciju o korištenju radnog vremena tužiteljice i obračunske isprave za isplatu plaća od ožujka 2013. do prosinca 2016., mjesečni fond sati rada od ponedjeljka do petka, KU te tumačenja istog. Vještak je naveo kako su podaci koji su korišteni iz evidencije o korištenju radnog vremena tužiteljice ispravno prenijeti u obračunske isprave i da su obračunani sukladno odredbama KU koje se odnose na obračun plaća, odnosno naknada po osnovi rada noću, u drugoj smjeni, turnusa, rada na državne blagdane, subotom i nedjeljom. Prema tome, da se iste naknade ne mogu ponovno obračunavati kao faktor vremena prilikom obračuna razlike prekovremenih sati tužiteljice za utuženo razdoblje. Vještak je u vještačenju iskazao mjesečni fond sati (zbroj radnih dana i blagdana) na bazi 40-satnog radnog vremena, koji sati rada su iskazani i u obračunskim ispravama za obračun plaća

49 Pr –624/2018-30

tužiteljice, zatim redovni mjesečni fond radnih sati i ostvarene sate rada tužiteljice. U stupcu br. 6. iskazao je prekovremene sate rada tužiteljice, u stupcu 7. ostvarene sate rada na blagdane od ponedjeljka do petka, u stupcu 8. plaćene sate prekovremenog rada iz isplatnih isprava tužiteljice, u stupcu 9. neplaćene sate prekovremenog rada tužiteljice, u stupcu 10. neplaćene sate prekovremenog rada tužiteljice iz stupca 9. uvećano za 50%, u stupcu 11. iskorištene sate tužiteljice, a u stupcu 12. preostale neplaćene sate rada koji su utvrđeni na način da je sate rada iz stupca 10. umanjio za iskorištene slobodne sate (stupac 11.), u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovitog sata rada). Konačno, u stupcima

13. do 18. iskazao je podatke o obračunu bruto plaće tužiteljice, koje podatke je uzeo iz obračunskih isprava za obračun plaće tužiteljice. U stupcu 19. iskazao je osnovnu bruto satnicu tužiteljice u kunama po mjesecima za utuženo razdoblje, a u stupcu 20.

iznose bruto vrijednosti prekovremenog rada tužiteljice u kunama po mjesecima za utuženo razdoblje. Stoga je vještak iskazao razlike plaća tužiteljice po osnovi prekovremenog rada, za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018. u bruto iznosu od 19.452,77 kn.

12. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 17. rujna 2019. specificirala svoj tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 19.452,77 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

13. S obzirom na prigovore tužene na prekovremene sate rada tužiteljice koji su ostvareni na dane blagdana od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, vještak je sačinio dopunski nalaz od 15. prosinca 2020. sukladno čl. 38. st. 10. KU, u kojem je iz tablice iskazane u osnovnom vještačenju, stupac 7., isključio prekovremene sate rada tužiteljice ostvarene na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka, a sve kako je iskazano u tablici koja je prilog dopuni vještačenja. Stoga je na temelju dokumentacije tužene i podataka u tablici, stupac

20., red sveukupno, iskazao razlike plaća tužiteljice po osnovi prekovremenog rada, za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018., u bruto iznosu od 3.946,68 kn.

14. Podneskom od 29. prosinca 2020. tužiteljica je, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka iz dopune vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.

15. Tužena je istakla da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, a ukoliko sud smatra da nije potreban pristanak tužene za isto, da je tužiteljica u obvezi snositi trošak postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenoga zahtjeva. Pored toga, da je tužena u postupku mirnog rješenja spora kao i u odgovoru na tužbu priznala da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati te priznala iznos koji joj pripada za isto, pa da je tužiteljica svojom krivnjom dovela do ovog parničnog postupka pa bi bila u obvezi snositi trošak istoga.

16. U odnosu na protivljenje tužene smanjenju tužbenog zahtjeva za navesti je kako se radi o stupnjevitoj tužbi te je tužiteljica po provedenom dokazu vještačenjem, konačno uredila tužbeni zahtjev pri čemu za smanjenje tužbenog zahtjeva koje ima značaj povlačenja dijela tužbe, nije potreban pristanak tužene. Kako je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka, koje sud smatra jasnim, potpunim i sukladnim dokumentaciji priloženoj spisu, obračunskim

49 Pr –624/2018-30

listama te sukladnim s odredbama čl. 44. st. 1., st. 10 i 12. KU/13 i čl. 38. st. 1., st. 10 i 12. KU/17, to je valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan jer je utvrđeno da je tužena pogrešno obračunala sate rada tužiteljice. Tužiteljici je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu kako je zatražila primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Naime, tužena pogrešno smatra da nije dala povoda za tužbu, radi čega je tužiteljica u obvezi naknaditi troškove parničnog postupka sukladno odredbi čl. 157. ZPP-a. Kako je u odgovoru na tužbu tužena navela da bi tužiteljici za ostvarene prekovremene sate pripadao ukupan bruto iznos od 3.534,16 kn, ali nije jasno i nedvojbeno navela da u toj visini priznaje tužbeni zahtjev to se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 157. ZPP-a. Pored toga, tužiteljica nije povukla tužbu već je smanjila tužbeni zahtjev što se može smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe pa nije jasno u kojem iznosu tužena smatra da bi joj tužiteljica trebala naknaditi parnični trošak primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a. Dakle, tužiteljici je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 50 bodova, za sastav tužbe 50 bodova, za sastav tri obrazložena podneska po 50

bodova, za zastupanje na ročištima od 7.2.2019., 24.4.2019., 15.10.2019.,

19.11.2020., 15.2.2021., 1.12.2021. po 50 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu odluke 25 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 7.812,50 kn. Tome se dodaje iznos od 2.500,00 kn na ime troška vještačenja pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 10.312,50 kn, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 17. siječnja 2022.

S U T K I NJ A

mr.sc. Daniela Pivčević

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.