REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-5102/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. - u stečaju, Z., K. 5, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica B. Ć., odvjetnica iz Z., T. 59a, protiv tuženika J. A. L. d.o.o. Š., A. Š. 10, OIB … (ranije J.-P. d.o.o. D., T. kralja T. 2, OIB …), kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik iz Š., S. R. 77A, radi predaje u posjed stvari (vps 6.988.937,50 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2097/19 od 18. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2097/19 od 18. kolovoza 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 72.437,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2097/19 od 18. kolovoza 2021. u točki 1. izreke naloženo je tuženiku J. A. L. d.o.o., Š., A. Š. 10, u roku od osam dana predati u nesmetani vlasnički posjed tužitelju A. d.o.o. u stečaju, Z., K. 5, pojedinačno navedene pokretnine kako je to pobliže navedene u toj 1. točki izreke na stranici 1. na kojoj je početno navedena pojedinačna stvar: „- 00924 PROJEKTOR SONY VPL CX100 „ do 23. stranice na kojoj je zaključno navedena pojedinačna stvar: „- 92 komada RABLJENIH GUMA“, kao zadnja pokretna stvar (ustvari skup više stvari - 92 komada), naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 565.457,52 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 149.150,00

kn

(točka

III.

izreke).

2. Tuženik pobija predmetnu presudu u točkama I. i II. njene izreke zbog svih Zakonom o parničnom postupku dopuštenih žalbenih razloga, dakle zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da tužitelj nije vlasnik predmetnih stvari. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, odnosno ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ali drugom sucu.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe i navode žalbe te predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem ju tuženik pobija. Traži trošak postupka u iznosu od 72.437,50 kn i to za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 67.437,50 kn i sudsku pristojbu na odgovor na žalbu u iznosu od 5.000,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presudu unutar žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se ukazuje žalbom i na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, suprotno žalbenim navodima ne postoje nedostaci zbog kojih prvostupanjsku presudu ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Tužitelj u ovom postupku zahtjeva od tuženika predaju pokretnina koje je individualno odredio u tužbi (inventar, oprema, alati u Poslovnom centru Split) te postavlja eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa naznačenog u tužbi za svaku od tih stvari (ukupno 5.790.012,50 kn) uvećano za zateznu kamatu.

7. Prema odredbi čl. 188. st. 1. ZPP-a tužitelj može istaknuti dva ili više zahtjeva ali na način da sud drugi zahtjev prihvati ako prvi nađe neosnovanim. Dakle, kod eventualne kumulacije jedan zahtjev isključuje drugi.

8. Druga je situacija normirana čl. 327. ZPP-a, tzv. procesna facultas alternativa, kod koje tužitelj ističe samo jedan zahtjev (zahtjev za predaju stvari), a alternativna mogućnost oslobađanja od obveze (mogućnost oslobađanja od obveze na predaju stvari isplatom svote novca) nije tužbeni zahtjev. To je građansko pravna ponuda učinjena od strane tužitelja tuženiku putem suda. O toj alternativnoj mogućnosti sud ne može raspravljati ni odlučivati.

9. U konkretnom slučaju, s obzirom na način na koji je tužbeni zahtjev postavljen, jasno je kako tužitelj kumulira tužbene zahtjeve kao eventualnu kumulaciju gdje jedan zahtjev isključuje drugi te je pravilno prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu za predaju stvari, koji zahtjev je kao prvi postavljeni našao osnovanim.

10. Naime, tužitelj je podnio tužbu 29. svibnja 2015. kojom je zahtijevao isplatu iznosa od 6.988.937,50 kn (uključen PDV) s osnove procijenjene vrijednosti inventara, opreme i alata, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtijeva predaju u posjed specificiranih pokretnina, alata i opreme, da bi na pripremnom ročištu održanom 4. listopada 2016. postavio tužbeni zahtjev tako da je eventualno kumulirani zahtjev postavio kao osnovni, a do tada prvotno određeni tužbeni zahtjev (isplata iznosa od 6.988.937,50 kn) kao eventualno kumulirani. Tuženik je izjavio da se ne protivi preinačenom tužbenom zahtjevu (list 651. spisa) čime su ostvareni uvjeti za preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a. Podneskom i na ročištu od 15. srpnja 2021. do zaključenja prethodnog postupka, na kojem ročištu je tuženik bio prisutan, tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s rezultatom vještačenja M. P., dipl. ing. grad. i N. E., dipl. ing. na način da sada zahtijeva predaju u posjed određene pokretnine sukladno nalazu i mišljenju u procijenjenoj vrijednosti pokretnina s PDV-om u iznosu od 5.790.012,50 kn bez onih prvotno postavljenih za koje je utvrđeno da predstavljaju neodvojive pripatke nekretnini, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu iznosa od 5.790.012,50 kn (čl. 191. st. 2. i 3. ZPP-a). Tuženik se na ročištu od 15. srpnja 2021. upustio u raspravljanje po takvom tužbenom zahtjevu (zapisnik na listu 806.-811. spisa). Žalbeni navodi o određenju tužbenog zahtjeva na predaju stvari nakon proteka tri godine od provedenog vještačenja kojim su utvrđene pokretnine i promjene redoslijeda pojedinih stvari u prvotno postavljenoj tužbi i u onoj o kojoj je sud odlučivao su irelevantni.

11. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da nema pouzdanog podatka o vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je postavio nenovčani zahtjev na predaju stvari, te je u samoj tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.988.937,50 kn (list 1. spisa i zapisnik na listu 650. spisa). Tako naznačena vrijednost predmeta spora odnosi se upravo na nenovčani zahtjev, a tijekom postupka tuženik nije prigovarao postavljenoj vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 5.790.012,50 kn, s pripadajućom zateznom kamatom, a o kojem zahtjevu prvostupanjski sud nije odlučivao jer je prihvaćen prvopostavljeni zahtjev pa su irelevantni svi žalbeni navodi vezani na te okolnosti, uključujući i navode o PDV-u, budući da niti drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije ovlašten odlučivati o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu.

12. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik stvari koje su predmet tužbenog zahtjeva;

- da je tužitelj dao na korištenje tuženiku pokretnine koje su predmet postupka na temelju Ugovora o najmu opreme, inventara i alata od 19. travnja 2013. (list 110. do 112. spisa) kojim je tužitelj kao najmodavac dao u najam tuženiku kao najmoprimcu, opremu, inventar i alat koji su vlasništvo najmodavca, a smješteni su u zgradi na adresi P. bana 24, D., koja se zgrada nalazi upisana u z.k.ul.br. 2138, k.o. D., kat. čestica br. 1914/73 u naravi poslovna zgrada, dvorište površine 31054 m, poslovna zgrada površine 5436 m, dvorište površine 25618 m, sve prema prilogu ugovora;

- da je tuženik navedenu nekretninu kupio na dražbi od trgovačkog društva M. d.o.o. u stečaju;

- da je u stečajnom postupku koji se vodio nad društvom M. d.o.o. predmet prodaje bila i nekretnina upisana u zk. ul 2138 k.o. D., zk.čb.r. 1914/73 – u naravi poslovna zgrada, dvorište površine 31054 m2, poslovna zgrada površine 5436 m2, dvorište površine 25618 m2, a da pokretnine koje se nalaze unutar predmetne nekretnine nisu bile predmet prodaje;

- da je tuženik tužitelju dao ponudu za kupnju predmetne opreme, inventara i alata od 21. studenoga 2013. i to u iznosu od 1.680.000,00 kn za opremu i 150.000,00 kn za dijelove (list 75. spisa), a koju ponudu Skupština vjerovnika tužitelja nije prihvatila;

- da je tuženik pokretnine koje su predmet postupka koristio prilikom obavljanja svoje djelatnosti, a nesporno je da se i dalje nalaze u posjedu tuženika.

13. Kako se tuženik usprotivio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da tužitelj nije vlasnik predmetnih pokretnina jer je tuženik kupnjom nekretnine kupio i svu opremu tvrdeći da se radi o sjedinjenim predmetnima (pertinenciji) odnosno da je tuženik nekretninu stekao u vlasništvo po sudskoj prodaji po načelu „viđeno – kupljeno“ i da je u vlasništvo stekao i sve što čini pripadnost predmetne nekretnine, odnosno da je tuženik vlasnik svih pokretnih stvari (strojevi i slični uređaji namijenjeni djelatnosti) koje su namijenjene da trajno služe svrsi zgrade i trajno namijenjene proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti na nekretnini u D., P. bana 24, prvostupanjski sud je proveo očevid na licu mjesta i kombinirano vještačenje po vještacima strojarske i građevinske struke zbog utvrđenja da li i koji pojedinačni dijelovi inventara, opreme i alata čine sastavni dio objekta kao sjedinjeni predmeti odnosno kao pertinencija objekta, jesu li neke, te ukoliko jesu koje, pojedinačne stvari navedene u popisu spojene u jedinstvenu stvar te da li se tako spojene stvari mogu razdvojiti, odnosno iznijeti iz prostora bez oštećenja, kao i utvrđenja vrijednost predmetnih pokretnina. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. P. dipl. ing. grad. i N. E. dipl. ing.(list 687. do 765. spisa) te utvrdio da pokretnine koje su predmet postupka ne predstavljaju pertinenciju objekta. Naime, predmetni nalaz i mišljenje je sačinjen sukladno pravilima struke, a primjedbe tuženika vještaci su na ročištu održanom 15. srpnja 2021. otklonili jasnim, logičnim i ovom sudu prihvatljivim razlozima, tako da je predmetni nalaz i mišljenje u potpunosti podoban da se na njemu temelji sudska odluka.

14. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj nije dokazao da je vlasnik pokretnina koje su predmet postupka prema računima dostavljenim u sudski spis i inventurnim listovima tužitelja s tvrdnjom da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio sve te stvari, pored nesporno utvrđene činjenice postojanja računa izdanih na tužitelja i činjenice da je tuženik stranka Ugovora o najmu opreme, inventara i alata od 19. travnja 2013. (list 110. do 112. spisa) kojim je tužitelj kao vlasnik i najmodavac dao u najam tuženiku kao najmoprimcu predmetne pokretnine i to kao vlasnik pokretnina (točka 1. Ugovora) kao i pored nesporne činjenice da je upravo tuženik dao tužitelju ponudu od 21. studenoga 2013. i to u iznosu od 1.680.000,00 kn za opremu i 150.000,00 kn za dijelove (list 75. spisa) za kupnju pokretnina koje su predmet postupka, a za koje pokretnine je dostavio račune izdane na tužitelja. Isto tako, okolnost da je tužitelj dio pokretnina kupio od M. d.o.o. u stečaju nema utjecaja na potraživanje koje tuženik ima prema društvu M. d.o.o. u stečaju jer je osnovno načelo obveznog prava da ugovor stvara prava i obveze samo za ugovorne strane. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetnih pokretnina koje je predao u posjed upravo tuženiku temeljem Ugovora o najmu opreme, inventara i alata od 19. travnja 2013.

15. Stoga se pravilnom primjenom čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) nalaže tuženiku da te stvari preda tužitelju.

16. Žalbene navode tuženika koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

17. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

18. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna određena sukladno vrijednosti predmeta spora. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 3. ZPP-a).

19. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30 st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a odluka o visini kamatne stope na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke ove presude temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a. Prema uvjerenju ovog suda trošak odgovora na žalbu nije neophodan za vođenje postupka, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivne strane.

Zagreb, 17. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak