Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 23 Gž-1251/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz D., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz D., protiv tuženice B. D. iz D., … , OIB: …, zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-491/2018 od 2. srpnja 2021., 17. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se djelomično žalba tužitelja A. S. i žalba tuženice B. D. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv- 491/2018 od 2. srpnja 2021. pod toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 2.680,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te pod toč. II. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 3.050,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn, kao i pod toč. III. izreke.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-491/2018 od 2. srpnja 2021. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženici B. D. naloženo da tužitelju A. S. naknadi ovršni trošak u visini od 312,50 kuna sa zateznim kamatama, na način da se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovršnog postupka, te pod toč. II. izreke na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D. poslovni broj Ovrv-1835/2018 od 30. srpnja 2018. u dijelu kojim je tuženici B. D. naloženo da tužitelju A. S. isplati iznos od 595,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 16. kolovoza 2018. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice B. D. za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. B. iz D., pod poslovni brojem Ovrv.1835/2018 od 30.srpnja 2018.g. u i to u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.680,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.kolovoza 2018.g do isplate koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, te u dijelu odmjerenog troška ovršnog postupka od 312,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.srpnja 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. B. iz D., pod poslovni brojem Ovrv.1835/2018 od 30.srpnja 2018.g. u i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 3.645,00 kn i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Protiv gornje presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke, žalbu je izjavio tužitelj, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se preinači presuda u osporenom dijelu.

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke, žalbu je izjavila tuženica, zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači presuda u osporenom dijelu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane.

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19).

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP potrebno je istaknuti da je tužitelj uredno sudjelovao u kontradiktornom parničnom postupku, te mu nije nezakonitim postupanjem onemogućeno da raspravlja pred sudom.

9. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući su u njoj navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

11. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate novčane tražbine u iznosu od 6.475,00 kn s osnova neplaćene nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku, s time da je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog za iznos od 2.680,00 kn (toč. I. izreke), a ukinuo platni nalog za iznos od 3.645,00 kn (toč. II. izreke), čime je odlučio o ukupnom iznosu od 6.325,00 kn.

12. Na taj način nije odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 150,00 kn (6.475,00 kn - 6.325,00 kn), ali kako tužitelj nije u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva tražio donošenje dopunske presude, to se ima smatrati, sukladno čl. 339. st. 2. ZPP-a, da je u tom dijelu povukao tužbu.

13. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj sudjelovao u svojstvu povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku u ostavinskom postupku koji se vodio iza pokojnog H. D. pod poslovnim brojem O-882/2004, dok je tuženica bila stranka u navedenom ostavinskom postupku kao nasljednica prvog nasljednog reda.

14. Prema tome, tražbina tužitelja temelji se na Pravilniku o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku („Narodne novine“, broj 135/03, dalje: Pravilnik) kojim se utvrđuje visina nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika sudske vlasti u provođenju radnji u ostavinskom postupku.

15. U tom smislu, ističe se kako je odlučno pitanje u ovom parničnom postupku da li je tužitelj poduzeo radnje na kojima se temelji utuženo potraživanje i iznos potraživanja, dok žalbeni navodi tuženika o formalnoj valjanosti vjerodostojnih isprava, odnosno priloženih računa nisu relevantni u ovoj fazi postupka, niti se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda može pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

16. Iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza, a osobito uvida u priloženi ostavinski spis pod poslovnim brojem O-882/2004 utvrdio da je tužitelj izvršio rad za tuženicu, koji ona nije platila, te da tužitelju s osnove Pravilnika pripada nagrada, slijedom čega je sud pod toč. I. izreke osporene presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući opravdanim potraživanje na ime nagrade za donošenje rješenja o nasljeđivanju od 3. siječnja 2005. u iznosu od 2.500,00 kn, te za donošenje rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine od 1. veljače 2018. i 8. travnja 2011. u iznosima od po 90,00 kn za svako, odnosno 2.680,00 kn ukupno.

17. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika propisano je da za radnje javnog bilježnika oko pozivanja nasljednika na ročište za raspravu, za provođenje ostavinske rasprave te donošenja i otpravka rješenja o nasljeđivanju, kao i za druge radnje za koje tim Pravilnikom nije određena posebna nagrada, javnom bilježniku pripada nagrada u neto iznosu prema vrijednosti ostavine, a st. 2. istog članka propisuje da ako vrijednost ostavine prelazi iznos od 60.000,00 kuna, pored iznosa nagrade od 200,00 kuna, plaća se još i po 100,00 kuna za svakih započetih 10.000,00 kuna vrijednosti ostavine, ali ne više od 2.500,00 kuna.

18. Također, odredbom čl. 7. st. 5. Pravilnika propisano je da za dopunsko rješenje o naknadno utvrđenoj ostavini nagrada se plaća prema naknadno utvrđenoj vrijednosti tog dijela ostavine.

19. Imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika te izvršene radnje tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno dosudio utuženi iznos od 2.680,00 kn, slijedom čega je u tom dijelu potvrđena osporena presuda pod toč. I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

20. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, isti je pravilno otklonjen od strane prvostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO) kojom je propisano da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare.

21. Naime, tuženica je u ostavinskom spisu pod poslovnim brojem O-882/2004 pisano na zapisniku od 1. veljače 2018. priznala spornu tražbinu koja je u vrijeme priznanja bila u zastari, pa se na temelju čl. 220. st. 1. ZOO ima smatrati da se tuženica odrekla od zastare.

22. Međutim, prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio zatraženi trošak poreza na dodanu vrijednost na priznate iznose pod toč. I. izreke pobijane presude s obrazloženjem da tužitelj nije izdao račune tuženici temeljem kojih bi bio u obvezi platiti porez na dodanu vrijednost.

23. U tom dijelu se ističe kako je tužitelj u sustavu poreza na dodanu vrijednost, te to što u konkretnoj situaciji eventualno još i nije plaćen porez na dodanu vrijednost ili drugi oblik javnog davanja ne oslobađa vjerovnika zakonske obveze da ga ipak plati niti otklanja dužnost poreznog tijela da ostvaruje tražbinu po osnovi poreznog duga, s time da se dužnika ne treba ticati odnos vjerovnika i poreznog tijela odnosno je li taj porez plaćen ili ne, odnosno hoće li vjerovnik zbog nepodmirenja tog zakonom propisanog javnog davanja snositi sankcije (u tom smislu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-x 957/2017-2 od 5. studenoga 2019.).

24. Dakle, tužitelju pripada i zatraženi porez na dodanu vrijednost na priznate iznose, i to u iznosu od 22% na 2.500,00 kn, što iznosi 550,00 kn, te po 25% na priznate iznose od po 90,00 kn za svako rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine, što iznosi 45,00 kn, odnosno sveukupno 595,00 kn, slijedom čega je valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

25. Nadalje, uvidom u priloženi ostavinski spis pod poslovnim brojem O- 882/2004 utvrđeno je da je dana 25. listopada 2006. tužitelj donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju za koje potražuje iznos od 3.050,00 kn, odnosno 2.500,00 kn i pripadajući PDV od 22%, te je prvostupanjski sud pravilno u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev s toč. II. izreke osporene presude.

26. Naime, iz priloženog ostavinskog spisa je razvidno da se ne radi o dopunskom rješenju o naknadno utvrđenoj ostavini iz čl. 7. st. 5. Pravilnika, pa tužitelju ne pripada zatražena nagrada, već je istim rješenjem detaljnije zemljišnoknjižno opisana nekretnina koja je već ranije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju 3. siječnja 2005. za koje je tužitelju priznata nagrada, pa je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu s 3.275,00 kn u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev od 6.475,00 kn, odnosno s 50,58%, to je pravilno sud prvog stupnja pod toč. III. izreke osporene presude odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

28. Prema tome, tužitelju nije trebalo priznati ovršni trošak u visini od 312,50 kuna sa zateznim kamatama, pa je u tom dijelu odlučeno kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

29. Konačno, s obzirom da tuženica nije uspjela s žalbom u odnosu na glavnu stvar, već samo u manjem dijelu u pogledu troškova postupka, to je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao pod toč. III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zadar, 17. siječnja 2022.

Nacrt odluke izradio viši

Sudac

Željko Đerđ, v.r. sudski savjetnik - specijalist

Luka Smoljan, v.r.