REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 37 P-376/2020-21.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Ć. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa O. d. L. i p., odvjetnici iz Z., rad
i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 25. studenog 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 17. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže s tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: …, da tužitelju D. Ć. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 15.743,33 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
HRK 2,56 od dana 31.3.2007. do isplate
HRK 3,37 od dana 29.2.2008. do isplate
HRK 19,57 od dana 31.3.2008. do isplate
HRK 75,10 od dana 31.10.2008. do isplate
HRK 17,44 od dana 30.11.2008. do isplate
HRK 78,98 od dana 31.12.2008. do isplate
HRK 88,39 od dana 31.1.2009. do isplate
HRK 92,51 od dana 28.2.2009. do isplate
HRK 79,55 od dana 31.3.2009. do isplate
HRK 81,61 od dana 30.4.2009. do isplate
HRK 64,72 od dana 31.5.2009. do isplate
HRK 50,31 od dana 30.6.2009. do isplate
HRK 53,54 od dana 31.7.2009. do isplate
HRK 61,84 od dana 31.8.2009. do isplate
HRK 60,91 od dana 30.9.2009. do isplate
HRK 52,98 od dana 31.10.2009. do isplate
HRK 67,81 od dana 30.11.2009. do isplate
HRK 78,63 od dana 31.12.2009. do isplate
HRK 96,03 od dana 31.1.2010. do isplate
HRK 91,50 od dana 28.2.2010. do isplate
HRK 113,96 od dana 31.3.2010. do isplate
HRK 109,05 od dana 30.4.2010. do isplate
HRK 119,30 od dana 31.5.2010. do isplate
HRK 187,31 od dana 30.6.2010. do isplate
HRK 172,78 od dana 31.7.2010. do isplate
HRK 211,98 od dana 31.8.2010. do isplate
HRK 199,38 od dana 30.9.2010. do isplate
HRK 172,68 od dana 31.10.2010. do isplate
HRK 224,30 od dana 30.11.2010. do isplate
HRK 288,57 od dana 31.12.2010. do isplate
HRK 244,27 od dana 31.1.2011. do isplate
HRK 260,35 od dana 28.2.2011. do isplate
HRK 238,75 od dana 31.3.2011. do isplate
HRK 242,00 od dana 30.4.2011. do isplate
HRK 327,88 od dana 31.5.2011. do isplate
HRK 333,66 od dana 30.6.2011. do isplate
HRK 407,79 od dana 31.7.2011. do isplate
HRK 371,85 od dana 31.8.2011. do isplate
HRK 332,23 od dana 30.9.2011. do isplate
HRK 327,29 od dana 31.10.2011. do isplate
HRK 323,76 od dana 30.11.2011. do isplate
HRK 341,18 od dana 31.12.2011. do isplate
HRK 359,49 od dana 31.1.2012. do isplate
HRK 360,87 od dana 29.2.2012. do isplate
HRK 348,59 od dana 31.3.2012. do isplate
HRK 354,67 od dana 30.4.2012. do isplate
HRK 360,41 od dana 31.5.2012. do isplate
HRK 351,30 od dana 30.6.2012. do isplate
HRK 354,36 od dana 31.7.2012. do isplate
HRK 349,23 od dana 31.8.2012. do isplate
HRK 336,19 od dana 30.9.2012. do isplate
HRK 349,96 od dana 31.10.2012. do isplate
HRK 357,56 od dana 30.11.2012. do isplate
HRK 354,91 od dana 31.12.2012. do isplate
HRK 325,41 od dana 31.1.2013. do isplate
HRK 350,54 od dana 28.2.2013. do isplate
HRK 351,75 od dana 31.3.2013. do isplate
HRK 341,18 od dana 30.4.2013. do isplate
HRK 313,05 od dana 31.5.2013. do isplate
HRK 312,30 od dana 30.6.2013. do isplate
HRK 318,37 od dana 31.7.2013. do isplate
HRK 329,75 od dana 31.8.2013. do isplate
HRK 347,14 od dana 30.9.2013. do isplate
HRK 338,18 od dana 31.10.2013. do isplate
HRK 343,33 od dana 30.11.2013. do isplate
HRK 349,21 od dana 31.12.2013. do isplate
HRK 354,77 od dana 31.1.2014. do isplate
HRK 363,14 od dana 28.2.2014. do isplate
sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.014,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 8. veljače 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj … kojim je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 13.543,71
CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Dalje navodi kako je navedenim Ugovorom u čl. 6 ugovorena obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, kako su navedene ugovorne odredbe ništetne budući da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao korisnike kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj traži povrat preplaćenih iznosa, odnosno iznosa koje je više platio u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita nije primjenjivala valutna klauzula. Navodi kako je 28. veljače 2014. uplatom posljednjeg anuiteta u cijelosti podmirio svoje obveze po predmetnom ugovoru o kreditu, kako je tijekom otplate zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i enormnog povećanja tečaja CHF prema HRK došlo do značajnog rasta iznosa anuiteta. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži isplatu iznosa od 15.743,33 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog anuiteta te naknadu parničnog troška.
2. Tuženik navodi kako interes za podizanje tužbe iz čl.131. Zakona o parničnom postupku postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, kako tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom istu negira iako je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je u ugovoru jasno određeno da se kredit otplaćuje sukladno otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, kako ugovaranje valutne klauzule djeluje u odnosu na obje ugovorne strane i zbog toga ugovorne strane nisu u nejednakom položaju, ističe kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika i isti predstavlja odraz stvarne volje ugovornih strana, kako je tužitelj kao potrošač sam procijenio odgovara li predmetni ugovor njegovim potrebama i mogućnostima, a pojedinačno pregovaranje o odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem nije moguće. Ističe kako je tužitelj kao potrošač prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, navodi kako je tužitelj bio upoznat s rizikom rasta tečaja što je potvrdio potpisom ugovora. Također, tuženik ističe prigovor zastare te slijedom svega navedeno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem i uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
4. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu za kupnju vozila, da je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 13.543,71 CHF uz rok otplate od 84 mjeseca i redovnu kamatu po stopi od 5,10% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen i da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja iznosa anuiteta zbog povećanja kamate i promjene tečaja CHF prema HRK. Sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i njegova otplata vezani uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio tuženiku zbog primjene valutne klauzule. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je i to je li nastupila zastara.
5. Iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. proizlazi da je U. P. - H. s. u. z. z. p., kao ovlašteno
tijelo
sukladno
Zakonu
o
zaštiti
potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca .2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
6. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.
7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8. Budući da je navedenim presudama utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene, sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) iste su ništetne. S obzirom na to da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u navedenom dijelu nema učinak.
9. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je ocijenio da saslušanje tužitelja i predloženih svjedoka nije potrebno, isto kao niti drugi dokaz predloženi radi utvrđivanja činjenica bitnih za ocjenu ništetnosti spornih ugovornih odredbi. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.
11. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati tužitelju iznose koje mu je ovaj isplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Na okolnost visine potraživanja, odnosno izračuna razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, provedeno je financijsko vještačenje.
12. Stalni sudski vještak V. Ž. d.o.o. u svom je nalazu na temelju izvršenih izračuna utvrdio da je tužitelj vratio kredit otplatom anuiteta u ukupnom iznosu od 17.183,08 CHF, odnosno 93.421,95 HRK, a pod pretpostavkom da je tužitelj trebao vraćati kredit po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,10% i početnom tečaju koji je vrijedio na dan puštanja kredita u tečaj (28.veljače 2007.) tužitelj bi platio 77.940,51 kn, dakle, ukupna preplata zbog povećanja tečaja iznosi 15.743,33 kn.
13. Sud je prihvatio nalaz kao stručan i objektivan jer izneseno mišljenje proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju prigovorima tuženika koji nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka već samo ponavlja ranije iznesene navode i tvrdnje koji se prije svega tiču pravne osnove tužbenog zahtjeva.
14. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. te je rok zastare počeo ponovno teći od navedenog datuma. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći petogodišnji rok iz članka 225. ZOO. Dakle, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama od dospjeća svakog pojedinog anuiteta. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.
16. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), a od 1. kolovoza 2015. nadalje sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).
17. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 143/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 6. srpnja 2020., 16. ožujka 2021. i 1. travnja 2021. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 15. listopada 2020. i 25. studenog 2021. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) i to u iznosu od 1.000,00 kn za svaku od navedenih radnji, a što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42) iznosi ukupno 7.500,00 kn. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 507,00 kn i prvostupanjsku presudu u iznosu od 507,00 kn.
U Zagrebu 17. siječnja 2022.
Sudac
Ivan Matačević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po punomoćniku
Broj zapisa: eb304-b735f
Kontrolni broj: 08590-b4484-05ed9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN MATANČEVIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
