REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-1190/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja G. I. P. K. d.d., OIB …, K., U. S. R. 31, 2. tužitelja H. d.o.o., L., V. 97, DDV- SI…, R. S., 3. tužitelja H. d.o.o., OIB …, Z., H. 17A, i 4. tužitelja G. d.d., OIB …, O., N. cesta 224/2, koje zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženika Č. d.o.o., OIB …, R., D. 14, kojeg zastupaju punomoćnici M. B. i Z. V., odvjetnici u O. društvu V. i partneri d.o.o. u R., radi isplate iznosa od 2.329.639,80 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-765/2018-36 od 17. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-765/2018-36 od 17. siječnja 2020. u pobijanim točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.329.639,80 kn, a točkom III. izreke je tužiteljima naloženo tuženiku platiti iznos od 116.485,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška u roku od osam dana. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev po utuženoj okončanoj situaciji broj 2279/1/1 od 30. travnja 2015., a na temelju međusobno sklopljenog Ugovora o javnim radovima broj 81/2011 od 12. rujna 2011. za projektiranje Faze 0-1 Županijskog centra za gospodarenje otpadom M. (dalje: Ž. M.) i za izgradnju pet kazeta Faze 0-1 Ž. M., i to za zatraženu naknadu povećanih troškova dobave, dovoza i ugradnje dijelova frakcija drobljenih kamenih agregata ugrađenih na predmetnoj građevini u ukupnom iznosu od 1.912.917,26 kn te zahtjev od 272.268,12 kn koji se odnosi na plaćanje ostalih povećanih troškova, koje je tuženik tijekom postupka tužitelju platio, 21. rujna 2018. Sud je utvrdio da se radi o ugovoru o građenju u kojem su stranke ugovorile ukupnu cijenu radova sukladno odredbi članka 625. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), te da s obzirom na tu ugovornu odredbu tužitelju nije osnovan zahtjev za povećane troškove izvođenja radova s obzirom na više izvedene količine radova. Također, sud je iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a naročito iz iskaza saslušanih svjedoka, tužiteljevih i tuženikovih zaposlenika, ocijenio nedokazanom činjeničnu tvrdnju tužitelja da je tuženik izmijenio projektni zadatak po predmetnom ugovoru tako što je naložio tužiteljima da za potrebe izvođenja radova po naknadno sklopljenom ugovoru o javnim radovima broj 55/12 od 30. ožujka 2012., kojemu je predmet bio izrada platoa za baliranje otpada u sklopu Ž. M., upotrijebi kameni agregat iskopan u okviru radova po ugovoru broj 81/11. Sud obrazlaže da se radi o dva odvojena pravna posla, sklopljena između parničnih stranaka u dva odvojena postupka javne nabave te nije utvrđeno da tužitelji sukladno odredbi članka 623. stavka 1. ZOO-a imaju pisanu suglasnost naručitelja radova po ugovoru broj 81/11 za odstupanje od projekta odnosno od ugovorenih radova. Sud također obrazlaže da niti na jednoj od ukupno 11 izdanih privremenih situacija po oba ugovora tužitelji nisu naznačili da su izveli dodatne radove dovoza i ugradnje dijela frakcija drobljenih kamenih agregata niti je to upisano u građevinskim dnevnicima ili građevinskoj knjizi kao odstupanje od projekta, tako da se činjenica koju je sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka, da su tužitelji za izvođenje radova po ugovoru broj 55/12 koristili iskopni materijal iz iskopa po ugovoru 81/11, ne ocjenjuje izmjenom projektnog zadatka iz ugovora broj 81/11. Tužitelji su ponudu u postupku javne nabave odredili slobodno i samostalno, a prije ponude su po oba ugovora upoznati s lokacijom i uvjetima za izvođenje radova što je sud također utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim ukupni tužbeni zahtjev, dijelom zbog prestanka tražbine ispunjenjem obveze tijekom postupka, dijelom zbog neosnovanosti tražbine, što se odnosi na troškove dobave, dovoza i ugradnje frakcija drobljenog kamenog agregata u iznosu od 1.912.191,27 kn. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Tužitelji su protiv dijela presude iz točke II. i III. izreke žalbu podnijeli zbog svih žalbenih razloga. Pogrešno i nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja nalaze u utvrđenju suda da se ugovor broj 81/11 ima smatrati ugovorom u kojem su stranke ugovorile paušalnu cijenu radova, jer se radi o tipsko adhezionom ugovoru i nejasne odredbe ugovora se ne mogu tumačiti na štetu tužitelja, dok u ugovoru ne stoji odredba o paušalnoj cijeni radova. Ukazuju na odredbu članka 14. stavka 4. predmetnog ugovora u kojoj je ugovoreno da će se obračun izvedenih radova vršiti na osnovu stvarno izvedenih radova ovjerenih od strane glavnog nadzornog inženjera, a evidentiranih građevinskom knjigom i na osnovi detaljnog troškovnika prema grupnim cijenama iz ugovornog troškovnika (po postotku izvedenosti) što jasno ukazuje da su stranke ugovorile cijenu po jedinici mjere. Ukazuju na sadržaj iskaza saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da tužitelj nije pogriješio u procjeni potrebnih količina građevinskog materijala koji će se ugraditi preradom iskopnog materijala na gradilištu a po ugovoru broj 81/11 već je sam tuženik kao investitor za vrijeme izvođenja radova dao nalog da se iskopni kameni materijal upotrijebi za izvođenje radova po ugovoru broj 55/12. Stoga je pogrešno utvrđeno činjenično stanje kada je sud utvrdio da tuženik nije izmijenio projektno rješenje po ugovoru 81/11. Žalitelj u tom smislu ukazuje na dokumentaciju koja je bila podloga nadmetanja u postupku javne nabave za radove po ugovoru 81/11. Stoga smatra da je sud pogrešno ocijenio da ne postoje preduvjeti za primjenu odredbe članka 623. ZOO-a, tj. da ne postoji odstupanje od projekta i da za takvo odstupanje ne postoji suglasnost naručitelja. Ukazuje na to da iz analize cijena radova po ugovoru broj 55/12 proizlazi da je tuženik inzistirao na korištenju iskopnog materijala nastalog tijekom realizacije ugovora 81/11 i na taj način je tuženik promijenio projektno rješenje. Ukazuje na iskaz svjedoka Z. S. koji je iskazivao da su predstavnici tuženika dali nalog da se prilikom izrade ponude i operacionalizacije izvođenja radova po ugovoru 55/12 koristi iskopni materijal po ugovoru 81/11, da se u tom smislu korigira cijena iskopnog materijala po drugom ugovoru, što su tužitelji i učinili. Sud nije prihvatio taj iskaz navodeći da je suprotan iskazu ostalih svjedoka, navodi da su svjedoci E. R. i M. B. B. poslovno povezani s tuženikom, da je sud odbio provesti predložene dokaze građevinskim i financijskim vještačenjem, čime je povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku na štetu tužitelja i došlo je do povrede načela jednakosti oružja, a to je dovelo do paušalnog tumačenja materijalno pravnih propisa i arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda. Žalitelj napada zaključak suda o sadržaju činjeničnog supstrata i ocjeni provedenih dokaza kao nelogičan i neživotan jer nije jasno radi čega bi tužitelj pristupio zaključenju ugovora 55/12 u kojem se traži izmještanje i ugradnja iskopnog materijala koji je nužno potreban za dovršetak radova po ugovoru 81/11, a da nije dan nalog od strane samog tuženika da se tako postupi. Ignoriranje argumentacije na kojoj tužitelj temelji tužbu ima za posljedicu onemogućavanje pristupa sudu sprječavanjem stranke da se, osim na formalnoj razini, obrati sudu i da sud nastali spor razriješi pravičnim suđenjem. Sud nije dao razloge o prihvaćanju odnosno ne prihvaćanju iskaza pojedinih svjedoka, odnosno o tome zašto nije proveo predložene dokaze građevinskim vještačenjem analize cijena prilikom ponude za iskopni materijal te knjigovodstveno-financijskog i građevinskog vještačenja radi analize otpremnica kao dokaz opsega dovezenog i ugrađenog materijala, nije na valjani način utvrdio materijalnu istinu odbijanjem provođenja predloženih dokaza te je na opisani način tužitelja izložio prekomjernom i na propisima neutemeljenom teretu za što nije iznio razumno obrazloženje. Zaključno žalitelji smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu članka 623. ZOO-a na valjani način s obzirom na činjenične navode tužbe da je izmijenjen opseg ugovorenih radova iz razloga za koje odgovara naručitelj, koji je odstupio od projekta, a pisana suglasnost za takvo odstupanje je ostvarena zaključenjem ugovora broj 55/12 ali i zapisnikom o preuzimanju izvedenih radova, zapisnikom povjerenstva za tehnički pregled izgrađenog dijela Ž. M. dobivanjem uporabne dozvole za predmetnu građevinu te zapisnikom za primopredaju izvedenih radova od 24. rujna 2012. Predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a, u granicama iznijetih žalbenih razloga, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

6. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjska presuda nije zahvaćena povredama postupka na koje ukazuje žalitelj, niti onima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Sud je dao jasne i razumljive razloge za svoju odluku, koji ne proturječe sadržaju isprava u spisu niti iskazima saslušanih svjedoka, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio sve odredbe Zakona o parničnom postupku o dokazivanju spornih činjenica, o ocjeni izvedenih dokaza te je u ocjeni izvedenih dokaza dao jasne i razumljive razloge, odredio je koje je činjenice utvrdio izvođenjem kojih dokaza i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa po spornoj okončanoj situaciji na temelju međusobnog ugovora o izvođenju javnih radova 81/11 za izvođenje radova na projektiranju i izgradnji faze 0-1 Ž. M. u R..

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Neosnovano žalitelj smatra da je sud pogrešno ocijenio način ugovaranja cijene za izvođenje radova po Ugovoru o javnim radovima broj 81/11, koji je, s obzirom na sadržaj, kako ugovor o djelu tako i ugovor o građenju, jer su se tužitelji tim ugovorom za tuženika obvezali izvršiti kako usluge projektiranja uz ishodovanje građevinske dozvole za predmetni Ž. M. tako i izvesti, tj. izgraditi pet kazeta faze „0-1“, a tužbeni zahtjev po okončanoj situaciji odnosi se upravo na dio ugovora koji je po svom sadržaju ugovor o građenju navedenih pet kazeta Ž. M..

8. Prvostupanjski sud je na temelju samog teksta ugovora, ali i ocjenom ostalih isprava u spisu na temelju kojih je došlo do sklapanja ugovora, naročito uvidom u ponudu tužitelja broj 103/11 (list 27. do 29. spisa) pravilno utvrdio odlučnu činjenicu da su ugovorom broj 81/11 stranke ugovorile ukupnu cijenu za izvođenje radova, koja je u ponudi ponuđena i kao takva prihvaćena za sve radove iz ugovora podijeljene po pojedinim grupama radova, koji se odnose na projektiranje i izgradnju Ž. M., pri čemu su određene ukupne cijene po pojedinoj grupi radova i ukupna cijena od 17.772.152,29 kn. To proizlazi iz odredbe članka 10. Ugovora broj 81/11 te žalitelj pogrešno smatra da je pravilnim tumačenjem odredbe članka 14. predmetnog Ugovora valjalo zaključiti o tome kako su ugovorne stranke sklopile predmetni ugovor, koji sadrži i ugovor o građenju, primjenom ugovorenih jediničnih cijena, dakle cijena po jedinici mjere pojedinog dijela posla. Kada se ugovara cijena radova po jedinici mjere, onda se troškovnikom moraju predvidjeti jedinične cijene za svaki pojedini rad, što nesporno u konkretnom slučaju nije ugovoreno, a obračun radova vrši se privremenim situacijama na temelju količina prikazanim u građevinskoj knjizi te se jedinične cijene iz ugovornog troškovnika primjenjuju na količine izvedene prema ovjerenoj građevinskoj knjizi, što u konkretnom slučaju nije niti ugovoreno, niti proizlazi iz odredbe članka 14. Ugovora. Naime, iz navede ugovorne odredbe proizlazi da će se obračun radova koje će se obračunavati privremenim situacijama izvršiti na temelju stvarno izvedenih radova ovjerenih od strane glavnog nadzornog inženjera a evidentirani građevinskom knjigom na osnovi detaljnog troškovnika prema grupnim cijenama iz ugovornog troškovnika po postotku izvedenosti. Dakle, ugovoreno je da se privremene situacije ispostavljaju po postotku izvedenosti od ukupno predviđenih radova, a iz privremenih situacija koje su spisu priložene proizlazi da se tako i postupalo, što je različiti način obračunavanja radova od onih kada se ugovaraju jedinične cijene koje se primjenjuju na konkretno utvrđenu količinu obavljenih radova.

9. Uz pravilno utvrđenje odlučne činjenice da je ugovorom predviđena ukupna cijena za građevinu koja je predmetom ugovora, pa u tom slučaju tužitelj nema osnove za ispostavljanje situacije za veću količinu radova od one koju je predvidio, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazana činjenična tvrdnja kako je do povećanog opsega posla odnosno povećanih količina doveženog kamena došlo zbog izmjene projekta od strane tuženika.

10. Prvostupanjski sud je i tu odlučnu činjeničnu tvrdnju pravilo ocijenio nedokazanom, jer iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da se radi o situaciji iz članka 623. ZOO-a kojom je propisano da za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, a sukladno odredbi iz članka 623. stavka 2. ZOO-a izvođač ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.

11. Prvostupanjski sud prije svega pravilno navodi da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom odnosu između parničnih stranaka po dva ugovora, i već stoga je neodrživa činjenična tvrdnja tijekom postupka da je sklapanjem ugovora broj 55/12 za izvođenje radova na platou za balirani otpad došlo do izmjene, tj. odstupanja od projekta na temelju kojeg je sklopljen ugovor broj 81/11. Činjenica da je sklopljen tijekom izvođenja radova po ugovoru broj 81/11 novi pravni posao za novi predmet ugovora o građenju, neovisno od toga na koji način su tužitelji kao ponuditelji kalkulirali cijenu koju su ponudili za izvođenje radova po novom ugovoru, ne predstavlja odstupanje od projekta za izvođenje radova po ugovoru 81/11. Naime, sam pojam ugovora o građenju iz članka 620. ZOO-a definiran je kao ugovor prema kojem se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje za to platiti mu određenu cijenu. Pri tome je odredbom članka 621. ZOO-a propisano da se pod građevinom podrazumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove. Dakle, činjenica da je tijekom izvođenja radova sklopljen ugovor za drugi predmet radova ne znači da je došlo do izmjene projekta po kojem je sklopljen predmetni ugovor po kojem tužitelji zahtijevaju isplatu naknade zbog navodno povećanog opsega posla. Osim toga prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nema dokaza o tome da bi na neki drugi način tuženik izmijenio projektni zadatak odnosno naložio tužiteljima izvođenje radova koje bi odstupalo od onoga što je sadržano u njihovoj prihvaćenoj ponudi na temelju koje je sklopljen predmetni ugovor. Pogrešno žalitelj smatra da je sud selektivno ocjenjivao dokaze, iskaze saslušanih svjedoka pa tako naročito svjedoka Z. S., tužiteljevog zaposlenika u vrijeme izvođenja predmetnih radova koji je na ročištu za glavnu raspravu 7. ožujka 2019. iskazao da je na sastanku na kojem se obrađivala ponuda tužitelja za izgradnju platoa dan nalog tužiteljima iskoristiti iskopani materijal po prethodnom ugovoru za izradu platoa odnosno u tom smislu korigirati cijenu ponude. Naime iz navedenog iskaza na listu 1158. do 1159. spisa proizlazi da su predstavnici tužitelja razmatrali sadržaj ponude za izradu platoa s predstavnicima tuženika M. B. i E. R., a iz spisa proizlazi da je saslušana svjedokinja M. B. B. bila voditelj razvojno tehničke službe kod tuženika dok je saslušani svjedok E. R. predstavnik G. R.. Dakle, ne radi se o osobama koje su sklapale ugovore u ime tuženika, jer iz spisa proizlazi da je ugovor s tužiteljima sklopio direktor tuženika Z. Š. i to kako ugovor broj 81/11 tako i ugovor broj 55/12, pa je pravno neutemeljena tvrdnja tužitelja da je došlo do izmjene predmeta ugovora o građenju, izmjenom projekta za što su nalog dale osobe koje za tako nešto nisu ovlaštene.

12. Prema ocjeni ovog suda nije nevažno ukazati i na to da se činjenična podloga tužbenom zahtjevu mijenjala, s obzirom na to da je uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave uz spornu okončanu situaciju dostavljen dopis tužitelja Građevinarstvo i proizvodnja Krk d.d. tuženiku od 1. listopada 2012. za priznavanje dodatnih troškova prilikom izgradnje etape A Ž. M., između ostalog zahtjev za priznavanje dodatnih troškova s osnove dobave, dovoza i ugradnje frakcija drobljenih kamenih agregata, s obrazloženjem da su tužitelji pri ponudi uzeli u obzir prema dostupnoj dokumentaciji da će na površini zahvata faze 0-1 debljina površinskog sloja tla neadekvatnog za preradu biti 20 cm odnosno 13.400 m3 dok je tijekom zahvata utvrđeno da površina prekrivača tj. humusa i ostalog materijala koji nije upotrebljiv znatno deblja i iznosi prosječno 40 cm odnosno 26.800 m3. Obrazlaže se da ta nepredviđena značajna količina neadekvatnog iskopnog materijala umanjuje resurse izvođača u namjeri da sirovinu za preradu na samom gradilištu dobije na licu mjesta, dakle da je to osnovni razlog potrebe za dobavom, dovozom i ugradnjom kamenih agregata za koje se traži naknada. Tijekom postupka u činjeničnim navodima tužitelji navode da je razlog povećanim tužiteljevim troškovima s osnove dobave, dovoza i ugradnje kamenih agregata izmjena projekta, tj. nalog tuženika koji se sam po sebi ima smatrati izmjenom projekta, a sastoji se u tome da se iskopani materijal upotrijebi za izgradnju objekta za kojeg je sklopljen ugovor broj 55/12. Dakle, tužitelj je mijenjao i činjenične navode koje su podlogom istaknutom zahtjevu, međutim niti po činjeničnim navodima iz citiranog zahtjeva od 1. listopada 2012. ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva jer, kako je već navedeno ugovorena je ukupna cijena na temelju ponude koju je tužitelj izradio, kako to pravilno sud navodi prema ispravama koje je imao na uvidu i prema slobodnoj kalkulaciji, odnosno prema slobodno i samostalno sastavljenoj ponudi.

13. Stoga nisu osnovani niti drugi žalbeni navodi koji bi ukazivali na žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka glede postupka dokazivanja i ocjene dokaza, niti su tužitelji onemogućeni u pravu na pristup sudu time što je sud ocijenio nepotrebnim izvođenje predloženih dokaza, s obzirom na pravnu kvalifikaciju tužbenog zahtjeva i neosnovanost takvog zahtjeva s obzirom na sadržaj prava koji čini ugovor između stranaka te s obzirom na primjenu materijalnog prava na koje se pozvao i s obzirom na utvrđene činjenice, koje je po ocjeni ovog suda potpuno i pravilno utvrdio.

14. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuju žalitelji, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, presudu je kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas