REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-1325/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza B. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., kojeg zastupa stečajna upraviteljica I. B. iz Z., protiv 1. tuženika C. M. iz I., Z. B., OIB ... i 2. tuženika B. M. iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik iz Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-117/2020-65 od 18. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-117/2020-65 od 18. siječnja 2021. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-117/2020-65 od 18. siječnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 61.562,50 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa dijelom zahtjeva za naplatu troškova u iznosu od 4.062,50 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je predmet spora pobijanje pravne radnje i to Ugovora o ustupu tražbine ovjerenog kod javnog bilježnika A. M. iz N.-C., ovjera broj OV- 4255/13 od 7. prosinca 2013. zaključenog između C. M. iz I., Z. B., OIB ..., B. d.o.o., B. N. M. i B. M. iz P., OIB ..., a za koju tužitelj tvrdi, da se radi o pravnoj radnji iz čl. 130. Stečajnog zakona („Narodne novine" broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 125/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ) jer da je istom između ostalog onemogućeno provođenje ovrhe u korist vjerovnika Z. d.o.o. Prvostupanjski je sud, rješenjem od 26. studenog 2020., dopustio preinaku tužbe na način da je tužitelj istaknuo i zahtjev za brisanje upisa u zemljišne knjige. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, u ovom se slučaju ne radi o radnji koja bi bila podložna pobijanju u smislu čl. 127.-130. SZ-a, jer istom tužitelj nije dao tuženicima nikakvo pravo na namirenje ili osiguranje. Naime, pobijani ugovor predstavlja ugovor o ustupu tražbine koju je tuženik C. M. imao prema tužitelju, i koja je ustupljena tuženiku B. M.. Dakle, ne radi se o radnji koju je poduzeo stečajni dužnik i koja bi imala za posljedicu remećenje ujednačenog namirenja vjerovnika, odnosno kojoj bi se pojedini vjerovnici stavili u povoljniji položaj, a pitanje postojanja odnosno nepostojanja potraživanja predmet je posebne parnice.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. U bitnome navodi kako je presuda neobrazložena, jer je obrazloženje paušalno, i nema razloga o odlučnim činjenicama, a izreka presuda proturječna je sadržaju isprava. Smatra kako prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje to što je tuženik C. M. ustupio tuženiku B. M. nepostojeću tražbinu, te da bi u slučaju uspjeha u pobijanju pravne radnje svi stečajni vjerovnici ostvarili pravo na ujednačeno namirenje. Nadalje, smatra i kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer se pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj P- 233/2015 vodi postupak radi utvrđena osnovanosti tražbine B. M., koju je osporila stečajna upraviteljica. Smatra kako se radi o prividnim ugovorima, jer C. M. nije imao nikakvu tražbinu prema tuženiku, pa je cesijom prenesena nepostojeća tražbina. Prema mišljenju žalitelja, ostvareni su zakonski uvjeti za pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika, pa presudu smatra nezakonitom, kao i odluku o troškovima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti. 3. Iz sadržaja same žalba jasno proizlazi kako se ista odnosi na dio presude u kojemu tužitelj nije uspio u parnici, odnosno na točke I. i II. izreke presude.

4. U odgovoru na žalbu tuženik B. M. osporava navode tužitelja, predlaže odbiti žalbu, i traži da sud obveže tužitelja na plaćanje troškova odgovora na žalbu, pri čemu te troškove ne navodi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a posebno ne bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj. Naime, prvostupanjski je sud dao valjano obrazloženje svojih stavova, a činjenica da se žalitelj s takvim obrazloženjem ne slaže sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj.

8. Nadalje, tvrdnja žalitelja kako je društvo Z. d.o.o. svoju tražbinu prijavilo kao stečajni vjerovnik, a ne kao razlučni vjerovnik iznesena je tek u žalbi, jer je na ročištu 26. studenog 2020., na kojemu je zaključena glavna rasprava, tužitelj izjavio suprotno. Naime, tada je izričito naveo da se u konkretnom slučaju radi o pobijanju pravne radnje stečajnog dužnika iz čl. 130. Stečajnog zakona zato što su sve sporne pravne radnje izvršene iz razloga da se onemogući provođenje ovrhe u korist Z. d.o.o. na temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-64/2007. Stoga novi navodi kako bi se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva omogućilo ravnomjerno namirenje svih vjerovnika predstavlja novi navod koji se odnosi na činjenično stanje, te nije mogao biti predmetom ispitivanja primjenom čl. 352. st. 1. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje kako je ugovor o ustupu tražbine sklopljen između tuženika te ne predstavlja radnju stečajnog dužnika kojom bi se remetilo ujednačeno namirenje vjerovnika ili neki od vjerovnika stavili u povoljniji položaj. Tuženik C. M., pobijanim ugovorom o cesiji prenio je svoju tražbinu na tuženika B. M. (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18), a takav prijenos u konkretnom slučaju nije zabranjen zakonom, i ne utječe na pitanje postoji li prenesena tražbina ili ne. Pri tome treba naglasiti i kako žalitelj ukazuje na postupak radi utvrđenja osnovanosti tražbine, povodom tužbe B. M. protiv stečajnog dužnika, a u kojemu će se raspraviti pitanje postojanja, odnosno nepostojanja ustupljenog potraživanja (Trgovački sud u Zadru poslovni broj P- 233/2015).

10. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na cesiju, jer pobijana cesija ne predstavlja radnju stečajnog dužnika kojom se tuženicima daje ili omogućava osiguranje odnosno namirenja.

11. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj traži da sud naloži Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru brisanje uknjižbe založnog prava u korist B. M., ovaj sud ukazuje kako je upis tog založnog prava proveden temeljem presude tog suda poslovni broj P-908/2014, a ta presuda nije bila predmetom pobijanja u ovom parničnom postupku.

12. Dakle, u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe Stečajnog zakona o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika (čl. 127.- 130. SZ-a).

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

15. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. U odnosu na troškove odgovora na žalbu, ovaj sud ukazuje kako se o troškovima postupka odlučuje isključivo na određeni zahtjev stranke (čl. 164. st. 1. ZPP-a), a takav zahtjev tuženik nije postavio te slijedom navedenog o istome sud nije mogao niti odlučivati.

17. No, treba ukazati kako bi, i da je zahtjev za naknadu troškova pravilno postavljen, isti bio odbijen kao neosnovana primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a. Naime, nikakvi troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 17. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak v.r.