REPUBLIKA

HRVATSKA

Visoki

trgovački

sud

Republike

Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 34 Pž-6010/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, te Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza H. d.o.o. u stečaju V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. P. i A.-M. K. iz Z., protiv 1. tuženika Stečajna masa iza T. d.o.o. u stečaju, S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica D. T. iz S. i 2. tuženika Stečajna masa iza H. O. d.o.o., G. K., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj M. LJ. iz K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 224/2012 od 13. kolovoza 2013., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-224/2012 od 13. kolovoza 2013. u točkama 1. i 2. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru je presudom označenom u izreci odlučio: „Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi trgovačkog društva H. d.o.o. u stečaju, iz V., OIB: ..., Ugovor o cesiji sklopljen između trgovačkog društva H. d.o.o., u stečaju, iz V., OIB: ... kao cedenta i prvotuženika T. d.o.o. iz S., OIB: ... kao cesionara, dana 31. kolovoza 2009. godine.

II Prvotuženik T. d.o.o. iz S., OIB: ... dužan je u stečajnu masu trgovačkog društva H. d.o.o. u stečaju, V., OIB: ... vratiti iznos od 22.213,24 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01. rujna 2009. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

III Tuženici su dužni tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Dužan je tužitelj prvotuženiku T. d.o.o., S. naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.786,00 kn u roku od 8 (osam) dana.

3. U preostalom dijelu zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška i to u iznosu od 412,50 kn odbija se kao neosnovan.“

2. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako je odlučio na temelju odredaba čl. 127.,131. i 141. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06), čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude iz svih zakonom dopuštenih razloga te predložio preinačenje ili ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. U bitnom, žalitelj navodi kako je sud ispravno ocijenio postojanje općih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji u stečaju iz čl. 127. SZ-a i posebnih pretpostavki iz čl. 131. st. 1. SZ-a, no nije ispravno ocijenio kako nije postojala treća posebna pretpostavka, odnosno da je druga strana u vrijeme zaključenja ugovora o cesiji morala znati za dužnikovu namjeru, što se pretpostavlja ako je znala ili morala znati da dužniku prijeti insolventnost i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Smatra da je prvotuženik bio dužan provjeravati insolventnost tužitelja prilikom zaključenja pravnog posla s njim, što je sastavni dio postupanja savjesnog gospodarstvenika. Ukazuje i na odredbe Zakona o platnom prometu u zemlji te kako je sud odbio tužbeni zahtjev iz tužbe a ne onaj specificiran u podnesku od 16. srpnja 2013. S obzirom na navedeno i odluku o trošku nalazi neutemeljenom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet ovoga spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i to Ugovora o cesiji od 31. kolovoza 2009., a iz razloga namjernog oštećenja stečajnih vjerovnika.

7. Ovaj sud smatra kako je žalba usmjerena na točke 1. i 2. izreke pobijane presude, jer tužitelj nema pravni interes pobijati točku 3. izreke kojom je odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu troškova u preostalom dijelu od 412,50 kn.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika slijedom čega nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o ispunjenju općih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika kao i da tužitelj nije dokazao ispunjenje svih posebnih pretpostavki pobijanja, odnosno da je prvotuženik u vrijeme poduzimanja radnje znao za nesposobnost za plaćanje tužiteljeva prednika. Prvotuženik nije znao ili morao znati da je tužitelj nesposoban za plaćanje kada je njegova tražbina namirena prijenosom tražbine koju je tužitelj imao prema trećoj osobi i naplatom ustupljene tražbine. Naime, plaćanje putem cesije uobičajen je način poslovanja među pravnim osobama, a to što tuženik nije znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje odnosno što nije posumnjao u loše poslovanje tužitelja te nije imao potrebu provjere likvidnosti tužitelja, ne znači da tuženik ne bi postupao dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika. Iskazima saslušanih svjedoka tužitelj nije dokazao ispunjenje navedene posebne pretpostavke pobijanja, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. S tim u vezi, odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 i 112/12; dalje: ZPONS) propisana je zabrana obračunskog plaćanja nakon blokade računa. Odredbom čl. 14. st. 1. ZPONS-a propisano je da je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Pravne posljedice postupanja protivno navedenoj odredbi treba dovesti u vezu s odredbom čl. 322. st. 2. ZOO-a, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, sklopljeni ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Dakle, kako su odredbom čl. 14. st. 2. ZPONS-a obračunska plaćanja izričito zabranjena samo jednoj strani, čiji je račun blokiran, na temelju citirane odredbe takvo obračunsko plaćanje, u konkretnom slučaju cesijom, nije ništetno, već je ugovor valjan. Međutim, za obračunsko plaćanje u uvjetima blokade računa propisana je prekršajnopravna odgovornost poslovnog subjekta i odgovorne osobe u poslovnom subjektu, u smislu odredbe čl. 30. st. 1. t. 2. i st. 2. ZPONS-a.

10. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedene odredbe Stečajnog zakona kao i pravilo o teretu dokazivanja.

11. Neosnovano žalitelj navodi kako sud nije vodio računa o postavljanju tužbenog zahtjeva u podnesku od 16. srpnja 2013., jer je iz pobijane presude vidljivo da je upravo tada i tako postavljeni tužbeni zahtjev odbijen. Neosnovani su i navodi o pogrešnoj odluci o troškovima postupka, koja je jasna i pravilna te sukladna navedenim propisima. Žalitelj, uostalom i ne navodi konkretan razlog osporavanja odluke o troškovima.

12. Stoga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Zagreb, 17. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak