Republika
Hrvatska
Općinski
sud
u
Gospiću
Trg
Alojzija
Stepinca 53 000 Gospić
Poslovni broj: 6 P-122/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZAVOD, Regionalni ured R. - Područna služba G., G., OIB: …, protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLE, G., , OIB: … radi regresne isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju mag. iur. J. R, 14. siječnja 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se tuženoj OSNOVNOJ ŠKOLI u G., , OIB: … da tužitelju ZAVODU, Regionalni ured R. - Područna služba G., G., isplati znos štete od 39.903,91 kuna (glavnica) na ime troškova liječenja I naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad i to u korist računa ZAVODA broj: … model 64, poziv na broj … sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od dana plaćanja svakog pojedinog računa i uplaćuje se zasebno od 01.kolovoza 2008. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućempolugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 01. kolovoza 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje uvećanjem za tripostotna poena sve do isplate, a koje je tužena dužna uplatiti u korist računa ZAVODA broj: model 65, žiro račun broj: … s pozivom na broj …, a koje teku kako slijedi:
-
na iznos od 966,00 kuna od 01. 01. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 4.057,20 kuna od 01. 01. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 4.433,60 kuna od 01. 01. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 4.057,20 kuna od 01. 01. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 4.250 40 kuna od 01. 12. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 4.443,60 kuna od 25. 12. 2014. godine do isplate
-
na iznos od 3.864,00 kuna od 25. 12. 2014. godine do isplate
-
na iznos od 4.250,40 kuna od 25. 12. 2014. godine do isplate
-
na iznos od 1.120,00 kuna od 24. 07. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 16,59 kuna od 15. 11. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 16,59 kuna od 18. 03. 2013. godine do isplate
-
na iznos od 15,37 kuna od 31. 03. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 140,73 kuna od 30. 09. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
64,19 kuna od 31. 05. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 846,18 kuna od 31. 05. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
7,57 kuna od 31. 05. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 130,74 kuna od 31. 05. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
19,60 kuna od 30. 06. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
20,84 kuna od 31. 07. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
64,19 kuna od 31. 07. 2012. godine do isplate
-
na iznos od 779,77 kuna od 31. 10. 2012. godine do isplate
-
na iznos od
64,19 kuna od 30. 09. 2012. godine do isplate
- na iznos od 6.264,96 kuna od 30. 04. 2012. godine do isplate sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju ZAVOD ,Regionalni ured R.- Područna služba G., G., 6, OIB: …, nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku OSNOVNA ŠKOLE, G., , OIB: …, u iznosu od 8.250,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 28. rujna 2015. tužitelj je naveo kako je osiguranik tužitelja Ž. P. iz G. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca – ovdje tuženika 23. ožujka 2012. zadobio tjelesnu ozljedu na radu u parku ispred Osnovne škole u G. koja mu je temeljem prijave ozljede na radu koju je podnio poslodavac priznata kao ozljeda na radu. Tužitelj da je snosio troškove liječenja radnika Ž. P. zbog zadobivene ozljede, zatim naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad i troškove za lijekove i ortopedsko pomagalo, a sve u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i to u ukupnom iznosu od 39.903,91 kuna.
Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 113. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 150/08 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kojom je propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, te na odredbu čl. 124. istog Zakona prema kojem tužitelj u slučajevima iz čl. 113. st. 1. tog Zakona ima pravo, kad se utvrdi da je šteta nastala, pozvati pravnu ili fizičku osobu koja je dužna nadoknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu; što je Zavod i učinio 13. srpnja 2015. uputivši tuženiku zahtjev za naknadu štete mirnim putem. Tužitelj drži da je zahtjev za naknadu troškova liječenja regresni zahtjev koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, a kako od dana plaćanja računa do podnošenja ove tužbe nije proteklo 5 godina, potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev iz izreke. U smjeru dokaza svojih tvrdnji predložio je da sud izvrši uvid umaterijalnu dokumentaciju u spisu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da tuženiku nisu poznate činjenice i okolnosti na način kako ih opisuje tužitelj odnosno da su navodi tužitelja netočni i da ne postoji odgovornost tuženika u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Smatra da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze koji bi ukazivali na uzročno - posljedičnu vezu tuženika s obvezom koju tužitelj neosnovano nameće. Predmetni događaj da se nije dogodio na način kako to opisuje tužitelj u tužbi, tuženik kao poslodavac da uredno osigurava svim svojim djelatnicima optimalne uvjete za rad u skladu sa svim normativima koje regulira Zakon o zaštiti na radu. Navodi da utvrđenja iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata - Ispostava G. od 3. travnja 2012. da su na strani poslodavca utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu nisu dokaz na temelju kojeg bi se u ovom postupku mogla utvrditi nepobitna odgovornost za štetu. Isto tako tvrdi da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz odnosno fakturu koje mogu vjerodostojno potvrditi na što se odnose pojedini novčani iznosi i s kojeg se osnove isplaćivani i kome. Opreza radi istaknut je i prigovor zastare potraživanja. Zbog svega navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova postupka. Na okolnost svojih navoda, pored personalnih dokaza, predložio je provesti materijalno - financijsko, medicinsko kao i odgovarajuće tehničko vještačenje.
3. Povodom provedenog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni br. P- 323/15-12 od 5. svibnja 2017. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, a koja je po žalbi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni br. 56 Gž-3390/17-3 od 30. travnja 2019. ukinuta i vraćena na ponovno postupanje ovom sudu.
4. U ponovljenom postupku sud je, slijedeći uputu višeg suda, ponovno proveo dokaz saslušanjem svjedoka – oštećenog Ž. P. i I. Č.; kao i po prijedlogu tuženika proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu. Obzirom tuženik nastavno nije uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja na okolnost plaćanja spornih računa koji su temelj regresnog potraživanja kao i medicinskog vještačenja na okolnost stvarno zadobivenih ozljeda u štetnom događaju; sud je primjenom odredbe čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) odustao od provođenja istih. Isto tako, nastavni dokaz saslušanjem svjedoka N. Ž., inspektora koji je proveo inspekcijski nadzor, sud nije smatrao odlučnim provesti uz njegovo pisano očitovanja (l.s. 90) i dokumentaciju u spisu; kao u konačnici i nastavno obrazloženje prema kojemu taj dokaz nije odlučan
za
konačnu
ocjenu
o
osnovanosti
tužbenog
zahtjeva.
Naposljetku; kako stranke (posebice tužitelj na kojemu je ostao primarni teret dokazivanja) nisu predlagale druge dokaze, sud je odluku donio čitanjem svih dokaza priloženih spisu.
5. Predmet postupka jest regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 39.903,91 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime troškova liječenja radnika tuženika Ž. P. zbog zadobivene ozljede, naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad i troškova za lijekove i ortopedsko pomagalo, a sve u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
6. Među strankama nije sporno da je radnik Ž. P. zadobio ozljedu na radu u predmetnom štetnom događaju; međutim tuženik je ponajprije osporio da bi tužitelj platio utuženi iznos koji regresno potražuje; zatim općenito svoju obvezu prema tužitelju – pri tome osporavajući svoju odgovornost i eventualni doprinos šteti, kao i općenito nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj. Istaknuo je I prigovor zastare potraživanja.
7. Međutim, tužitelj je na spornu okolnost plaćanja predmetnih računa, dostavio iste u spis (l.s. 8-32) i na njih stavio svoju internu naznaku da su plaćeni I kada, uz vlastitu ovjeru; dok daljnje dokaze na tu okolnosti nije predlagao niti su na istu okolnost izvedeni drugi dokazi.
8. Naime, računi o kojima je ovdje riječ, jednostrani akti tužitelja kao poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredaba čl. 230. ZPP-a. Sukladno navedenoj odredbi ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnost poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu, a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe evidenciju. Takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja i dr. njegovog osiguranika u njegovoj vlastitoj jednostranoj naznaci (potvrdi) da je isti plaćen. Identičan stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Rev 977/2016-2 od 19. studenoga 2019. kada je isti sud povodom revizije razmatrao slijedeće pravno pitanje: “Ima li račun ovdje tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegova osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojemu je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen?"
9. Za slučaj osporavanja takvih (privatnih) isprava i plaćanja po istima, kao što je u konkretnom slučaju učinio tuženik, vjerodostojnost istih bio je dužan, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazati tužitelj, a što tužitelj predloženim i provedenim dokazima nije učinio. Naime, dokaz financijskim vještačenjem predložio je tuženik, a od kojega je sud odustao obzirom za isti nije uplaćen traženi predujam (sve temeljem odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a).
10. Poradi navedenoga, a obzirom tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku povodom regresnog potraživanja - da je nedvojbeno predmetni iznos platio kako bi ga osnovano po pravila o subrogaciji imao potraživati od tuženika temeljem tada važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju, sud je bez potrebe ocjenjivanja drugih iznesenih prigovora; tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci.
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na zakonskim odredbama iz čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a te je tuženiku (sukladno posljednjoj specifikaciji na ročištu 22. rujna 2020.) priznat trošak na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i troškova za rad od (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, dalje Tarifa), zastupanja na ročištima: 1. prosinca 2016., 30. siječnja 2017., 29. ožujka 2017., 19. svibnja 2020., 28. srpnja 2020. i 22. rujna 2020. u iznosu od po
1.000,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife i sastava žalbe na presudu u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 12. Tarife; sveukupno 8.250,00 kn. U Gospiću 14. siječnja 2022.
Sutkinja Vera Miočić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od
dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.
DNA:
- Tužitelju,
- Tuženiku
Broj zapisa: eb304-a8a67
Kontrolni broj: 0357f-f5548-ce131
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=VERA MIOČIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
