P-1594/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex.vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz S., OIB:..,zastupana po punomoćniku M. B.-B. odvjetnici u S., protiv tuženika D.M. iz S.,OIB:…, zastupana po punomoćniku V. D. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne I javne rasprave, zaključene dana 4. studeni 2021 g. presudom donesenom I objavljenom 13. siječnja 2022 g.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. H., OIB:..., iz S.,suvlasnica za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zgr.33upisana u Z.U.1237 K.O. S., anagrafske oznake S., koja se sastoji od prizemlja i I kata te okućnice i komina (dimna kuhinja) ukupne površine 158 m2, te je ista ovlaštena na temelju pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime u navedenom dijelu, što je tužena D.

M.,OIB:…, iz Z., dužna trpjeti.

2. Nalaže se tuženoj D. M.,OIB:.., iz Z., u roku od 15 dana da preda tužiteljici u suposjed nekretninu pobliže označenu pod toč. I izreke ove presude, predajom duplikata ključeva ulaznih vrata.

3. Utvrđuje se da nije pravno valjan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužene D. M. kao davateljice uzdržavanja i pok. M.

M. kao primateljice uzdržavanja od 01. rujna 2010.g., solemniziran pred javnim bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10 u S. dana 01. rujna 2010.g.

4. Nalaže se tuženoj D. M. O.I.B…., iz Z., u roku od 15 dana tužiteljici M. H.,OIB:…, iz S., nadoknadi parnični trošak u iznosu 9.225,00 kn za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 27. veljače 2020 g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena."

II Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 10.312,50 kn.

r i j e š i o  je

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi;

I Zabranjuje se tuženici D. M. otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao čest. zgr.33 upisana u Z.U.1237 K.O. S., anagrafske oznake S., koja se sastoji od prizemlja i I kata te okućnice i komina(dimna kuhinja) ukupne površine 158 m2, pod prijetnom novčane kazne u visini od 5.000,00 kn koja će se za slučaj postupanja protivno privremenoj mjeri od tužene naplatiti i izreći će joj se nova i stroža kazna.

II Vrši se zabilježba ove zabrane u zemljišnim knjigama ovog suda za K.O. S. nekretnine označene kao čest. zgr.33 upisane u Z.U.1237 K.O. S. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi od pravomoćnog okončanja spora.

Obrazloženje

U tužbi tužiteljica navodi temeljem rješenja o nasljeđivanju pod br.O-2145/00 od 12. ožujka 2010.g. iza pok. I. M.(oca stranaka) kao nasljednica ostavitelja stekla pravo vlasništva nekretnine koja je u izreci pod toč. I predmetnog rješenja opisana samo kao "kuća u izgradnji, S." za ½ dijela cjeline.Zbog navedenog propusta, tužiteljica je dana 03. svibnja 2013.g. podnijela prijedlog radi ispravka-dopune predmetnog rješenja o nasljeđivanju o kojem je sud donio nepravomoćno rješenje dana 13. ožujka 2014.g., na način da se uz već navedeno "kuća u izgradnji, S." isto dopunjava i glasi:"kuća u izgradnji, S. označena kao čest. zgr.33 položena u Z.U.1237 K.O. S. (ranije Z.U.153). Tužena je znajući za navedenu manjkavost u izreci rješenja, odnosno propust suda da potpuno i sukladno zemljišnoknjižnim pravilima označi nekretninu, nakon donesene odluke sklopila s majkom, sada pok. M. M., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 01. rujna 2010.g., solemniziran pred javnim bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10, na temelju kojeg je M. M. kao primateljica uzdržavanja neosnovano smatrajući sebe jedinom i isključivom vlasnicom predmetne nekretnine,za života prenijela pravo vlasništva iste na tuženu kao davateljicu uzdržavanja.U trenutku sklapanja ugovora primateljica uzdržavanja, pok. M. M. je temeljem uvodno citiranog rješenja o nasljeđivanjui za svog pok. supruga I. M. bila suvlasnica predmetne nekretnine samo za ½ dijela cjeline, pa slijedom kogentnih zakonskih odredbi da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što iz sam ima, navedeni ugovor je pravno nevaljan i temeljem istog nisu mogli nastati nikakvi pravni učinci. Postupanje tužene je u potpunosti onemogućiti tužiteljici da kao suvlasnica uživa jednaka prava na predmetnoj nekretnini kao i tužena, proizlazi iz niza okolnosti koje su uslijedile.Dana 13.rujna 2010.g, podnosi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva (zaveden pod br. Z-8137/10 u Z.U.1237 K.O. S.) temeljem citiranog ugovora. Obzirom da je u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige za K.O. S., pok. M. M. i tužena na zapisniku dana 27.studeni 2012.g., suglasno iskazuju da prihvaćaju kao istinite navode ugovora i da se tužena može uknjižiti kao vlasnica za cijelo na predmetnoj čestici koja bi nosila novu oznaku čest. zem.2938 položena u Z.U.3123 K.O. S., usprkos činjenici da primateljica uzdržavanja nije bila isključiva vlasnica nekretnine. Početkom prosinca 2012.g., tužena je izbacila osobne stvari svoje sestre S. L. koja je do tada živjela u zajedničkom domaćinstvu s tuženom i majkom u predmetnoj obiteljskoj kući u svojoj sobi na I katu,, Tužena po izvršenom činu obavijestila telefonskim putem zeta i kćerku sestre S. u Z.

kazavši da je ona sada vlasnica je da posjeduje sve papire i da njezina sestra tu više neće živjeti. Kako u odnosu na pravno relevantnu činjenicu nevaljanosti samog ugovora tako i u smislu odredbe članka 187 Zakona o zemljišnim knjigama, nove oznake i upisi do dana otvaranja nove zemljišne knjige i provedenog ispravnog postupka ne smatraju se vjerodostojnim i stoga ne uživaju javnu vjeru, pa slijedom navedenog tužena ni u kom slučaju ne može sebe smatrati samovlasnicom predmetne nekretnine. U prilog ustrajnosti i ozbiljnosti namjere tužene da u svakom slučaju nedozvoljeno raspolaže predmetnom nekretninom govori i činjenica da je istu dala u prodaju putem agencija za promet nekretninama u S., prijevarno prikrivajući stvarno zemljišnoknjižno stanje predstavljajući se kao stvarna i jedina vlasnica nekretnine .Stoga predlaže donošene presude i izdavanje privremene mjere kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tužena protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i prijedlog za izdavanje privremene mjere, Nije točno da je predmet nasljeđivanja iza smrti pok. I. M., oca stranaka, bila kuća u S., Istina je da je u rješenju o nasljeđivanju iza smrti imenovanog pod O-2145/10 od 12.03.2010.g. navedeno da je predmet ostavine I navedena kuća, ali je to napisano greškom jer u stvarnosti sada pok. I. M. koji je preminuo 3. rujna 2000 g. nije bio vlasnik te kuće. Rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti doneseno je dana 12.ožujka 2010.g. i to sve radi prijenosa prava vlasništva na drugim nekretninama koje su točno definirane svojom zemljišnoknjižnom oznakom i zemljišno knjižnim uloškom, kao i katastarskom općinom, a što za predmetnu kuću nije bio slučaj.Iz kojih razloga je u navedenom rješenju, nakon što su navedene nekretnine u vlasništvu ostavitelja, te njegovi suvlasnički dijelovi, a sve položeno u K.O. S., navedena i kuća u izgradnji,S., zaista sada nije jasno. Dakle, pogrešno tužiteljica u svojoj tužbi navodi da bi ona, tužena, te njihova majka sada pok. M. M. predmetnu nekretninu označenu kao čest. zgr.33 Z.U.1237 K.O. S. stekle nasljeđivanjem iza smrti svog oca, odnosno supruga sada pok. I. M.. Predmetna čest. zgr.33 K.O. S., u naravi obiteljska kuća, ne predstavlja imovinu sada pok. I. M., a niti je riječ o bračnoj stečevini između njega i njegove supruge sada pok. M. M.. Riječ je o posebnoj imovini sada pok. M. M.. Predmetnu nekretninu sada pok. M. M. je kupila još 1998.g.Kuća koju je tada kupila sada pok. M. M. nalazila se u grubim građevinskim radovima te ju je M.

M. svojim vlastitim financijskim sredstvima osposobila za stanovanje. Sredstva za kupnju i uređenje predmetne zgrade M. M. je imala od prodaje imanja u

S. P., a koje imanje je naslijedila od svog oca sada pok. P.

M.. M. M. se upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnica čest. zgr.33 K.O. S. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 01.rujna 1998.g., odnosno temeljem Dodataka ugovora o kupoprodaji kuće od 31.ožujka 2006.g., pa je na taj način stekla vlasništvo predmetne nekretnine, a ne temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod O-2145/00 od 12.ožujka 2010.g., kako to pogrešno tvrdi tužiteljica. Kako je već navedeno, sada pok. I. M. preminuo je još 03.rujna 2000.g., pa je nakon njegove smrti njegova udova M. M. sama uložila velika sredstva za uređenje zgrade u S. (mada je rješenje o nasljeđivanju iza smrti I. M. doneseno tek 12.ožujka 2010.g.)Tužena posebno navodi da je u tijeku parnični postupak koji se vodi po tužbi T. L. protiv S. L., sestre stranaka, i sada pok. M. M., majke stranaka, u kojem se također, između ostalog raspravljanja pitanje vlasništva nad predmetnom nekretninom.

Tužena neosnovano ističe da pok. I. M. nije bio vlasnik predmetne nekretnine i da je ista greškom navedena kao predmet ostavine ostavitelja zaboravljajući pritom da se radi o pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju na koje je mogla svojedobno izjaviti žalbu da je u to vrijeme iz bilo kojeg razloga smatrala spornim unošenje sporne kuće u sastav ostavinske mase. Naprotiv, tužena dana 26. siječnja 2010.g., na ročištu u ostavinskom predmetu pod br. O-2145/00 iza pok. I. M. suglasno sa svojom sestrom S. L. izjavljuje da je pok.majka M. M. od prodaje društvenog stana na kupila stan u i kuću u S., da je potom prodala stan u i od novca dobivenog prodajom uređivala kuću u S.. Tužena tada nije spominjala nikakvu prodaju naslijeđenog imanja u S. P. koje sada ističe, pa se očigledno radi o notornim izmišljotinama kojima tužena pokušava prikazati sudu pogrešno i drugačije činjenično stanje od stvarnog, potkrijepljenog materijalnim dokazima. U cijeloj situaciji na istom ročištu tužena zajedno sa sestrom S. L. izjavljuje da se ne protivi sudjelovanju svoje sestre i tužiteljice M. H. u podjeli imovine ostavitelja prema zakonskom redu nasljeđivanja, posebno ističući upravo spornu nekretninu u navodu "i to baš kuće u S.".

Okolnosti koje su prethodile kupnji sporne nekretnine su se odvijale na drugačiji način od kojeg ga tužena neistinito želi prikazati sudu. Naime,od prodaje otkupljenog društvenog stana u ulici u S. kojeg je ostavitelj I.M. dobio od svog poslodavca poduzeća "P.", kupljen je manji stan u i kuća u S. za cca 45 000 DEM-a. Čin kupoprodaje I potpis na ugovoru je izvršila pok. majka M. M. iz razloga što je ostavitelj bio u poodmakloj životnoj dobi i već teško bolestan. Ostavitelj je u međuvremenu umro te određeno vrijeme tužena živi u stanu u S., no zbog neplaćenih računa pok. majka M. M. i tužena bez znanja tužiteljice prodaju stanu u prije održavanja ostavinske rasprave, te se tužena potom seli kod majke u spornu kuću u S.

Parnični postupak koji je pokrenut po tužbi T. L. protiv tuženika S. L. i pok. M. M. nije pravno relevantan za ovaj postupak, naime tužitelj pobija dopuštenost pravne radnje odreknuća S. L. od nasljedstva pok. I. M. u korist majke pok. M. M., te predmet postupka nije raspravljanje prava vlasništva predmetne nekretnine. Zbog činjenice smrti M. M., postupak je u prekidu. Netočan je paušalan navod tužene da tužiteljica nije dokazima potkrijepila prijedlog za izdavanje privremene mjere jer su kao prilog tužbi dostavljeni preslik internetskog oglasa o prodaji nekretnine od 29. listopada 2014, te dopis punomoćnice tužiteljice agenciji za prodaju nekretnina "C. nekretnine" od 04. kolovoza 2014.g., koja agencija je poslije upućenog dopisa povukla oglas o prodaji sa svoje web stranice. U prilog činjenici namjere i nepopustljivosti tužene da pod svaku cijenu ostvari svoj cilj kao i zakonske opravdanosti traženja zaštite tražbine tužiteljice, dostavljaju se nova dva internetska oglasa objavljena 19. siječnja 2015.g., koje je oglasio sin tužiteljice I. L..

Podneskom od 14. studenog 2019.g. tužiteljica se očituje na iskaze stranaka. Iskaz tužiteljice potvrđuje činjenične navode iznesene u tužbi i tijekom postupka, pa je tako nesporno da je predmetna kuća u S. kupljena za vrijeme života pok. roditelja stranaka od kupoprodajne cijene nekadašnjeg društvenog stana na adresi, kojeg je pok. I. M. dobio od svog poslodavca "P.". Od prodaje navedenog stana kupljen je i manji stan u kojem je živjela tužena do 2002.g Iz iskaza tužene vidljivo je kako "ne zna/ne sjeća se." za koji je iznos prodan društveni stan, kupljen stan u i kuća u S., te se ne zna izjasniti koje je imanje u P. pok. majka M. M. prodala ( i za koji iznos) kako bi se od te prodaje kupila kuća u S., na koje činjenice se poziva u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Tužena također ni u jednom navodu nije sudu predočila relevantne činjenice i dokaze o svom radnom statusu u vrijeme kada je sukladno odredbama pobijanog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju trebala skrbiti o bolesnoj majci. Neodređeno i paušalno je kazala da je bila zaposlena "privatno u Z. u privatnoj tvrtci koja se bavila izradom suvenira i slika", te da su joj mjesečna novčana primanja bila između 5.000,00 kn do 10.000,00 kn i to sezonski. Životno je nelogično i neuvjerljivo kazivanje tužene da je predmetni Ugovor sklopljen na majčinu inicijativu zbog narušene obiteljske situacije i neslaganja između nje, sestre S. L. i sina tužene, obzirom da je navedeni Ugovor sklopljen 2010., u vrijeme kada je sestra S. živjela u obiteljskom domaćinstvu u kući u Srinjinama sa pok. majkom stranaka sve do 2012.g., kada dolazi do fizičkog obračuna između sina tužene I. L. i sestre S..Tada je sa svojim stvarima silom izbačena, što uostalom svjedokinja potvrđuje u svom iskazu na ročištu od 06. svibnja 2019.g.Tužena također nije osporila da je njezin sin stavio predmetnu kuću na prodaju putem agencija za promet nekretnina.

Podneskom od dana 03. prosinca 2019.g. tužena navodi zgrada koja je predmet ovog spora kupila je majka stranaka sada pok. M. M.. Spisu prileži dodatak Ugovora o kupoprodaji kuće od 31. ožujka 2006.g., ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika I. R. pod OV-5812/06 od 04.04.2006.g. Navedeni dodatak Ugovora je priložen uz pisani odgovor na tužbu od 15.prosinca 2014.g.U članku 1 navedenog Dodatka ugovora je navedeno da se stranke još 01. rujna 1998.g. sklopile Ugovor o kupoprodaji predmetne čest. zgr.33 Z.U.153 K.O. S.. Dakle, ne bi trebalo biti prijeporno tko je kupac predmetne nekretnine, a to je majka stranaka, sada pok. M. M.., spisu već prileži i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 01.rujna 2010.g. ovjerenog kod javne bilježnice M. Č. iz S. pod OV-1750/10 a kojim Ugovorom je sada pok. M. M. pravo vlasništva nekretnine koju je kupila prenijela na tuženu.

Nadalje, ne bi trebalo biti niti prijeporno da se tužena uknjižila u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo. No,nasuprot gore navedenim činjenicama tužiteljica pokušava prikazati da je predmetna nekretnina i to baš zgrada položena u K.O. S. bila vlasništvo oca stranaka sada pok. M. I.. No,

navedena tvrdnja tužiteljice je kontradiktorna iskazu same tužiteljice. Tako tužiteljice priznaje da su roditelji stranaka, dakle I. i M. M., za života koristili stan u

S. u , a koji stan im je bio dodijeljen na korištenja pa su imali stanarsko pravo. Nadalje, tužiteljica navodi da su nakon toga dobili na korištenje jedan drugi stan koji je bio bolji za stanovanje i to u S. u ulici, a

površine cca 60 m2. Nadalje, iz iskaza stranaka proizlazi da je taj stan u S. u ulici otkupljen i da je postao privatno vlasništvo, a budući su tada bili u braku roditelji stranaka, to je za zaključiti da je taj stan bio u suvlasništvu i to sada pok.

I. M. za ½ i sada pok. M. M. za ½. Nadalje, iz iskaza stranaka proizlazi da je stan naknadno prodan i da je kupljen drugi stan, isto u S., u ul.. Također nije prijeporno da je prodan stan i ul., a također nije prijeporno da je majka stranaka, sada pk. M. M. bila vlasnica zgrade i dvorišta u centru Požege, a koju nekretninu je prodala. Dakle, može se zaključiti da je stan u S., odnosno kasnije stan u S. u ul. bio bračna stečevina roditelja stranaka i to svakog za po ½. Nadalje, može se zaključiti da je posebna imovina sada pok. M. M. bila nekretnina u P. (kuća i dvorište) a koju nekretninu je sada pok. M. M. prodala. No, postavlja se pitanje tko je kupio prijepornu kuću u S., tko je dao financijska sredstva i tko je uložio sredstva u njenu sanaciju i uređivanje. Predmetnom tužbom tužiteljica, kako je navedeno, zahtjeva utvrđenje da je predmetna zgrada u K.O. S. bila isključivo vlasništvo oca stranaka pok. I. M., pa zahtjeva da se ona utvrdi suvlasnicom za ¼. No, već iz iskaza same tužiteljice je razvidno da predmetna kuća nikako ne može biti isključivo vlasništvo sada pok. I. M., već prema navodima same tužiteljice to može biti bračna stečevina pa bi tužiteljica bila nasljednica I. M. ( koji bi navodno bio vlasnik za ½) mogla naslijediti tek

1/8 predmetne nekretnine. No, tužiteljica nije samo kontradiktorna u tvrdnji da bi ona bila suvlasnica za ¼ već je ona i kontradiktorna općenito kada zahtjeva bilo kakvo suvlasništvo na predmetnoj nekretnini te kada pobija Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Činjenica je, kako je navedeno, da je sada pok. M. M., kao kupac, sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa bivšim vlasnikom J. Č., a što upućuje na zaključak da je ona kupila za sebe, svojim financijskim sredstvima., majka stranaka pok. M. M. imala je vlastita financijska

sredstva, a posebno sredstva koja je dobila prodajom kuće i dvorišta, kao i zemljišta u P. . Što se tiče novca koji je dobiven prodajom stana u ui., za zaključiti je da je tim novcem raspolagala treća sestra stranaka i to baš S. L.. Na taj zaključak svakako upućuje činjenica da je ona raspolagala bankovnim računom na koji je uplaćena kupoprodajna cijena, pa je za pretpostaviti da je ona taj novac vjerojatno potrošila za svoje potrebe. No, svakako nema nikakvih dokaza da je makar i dio tog novca upotrebljen za kupnju kuće u S.. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između sada pok M. M. i tužene je zaključen po želji majke stranaka, a tužiteljica nije ukazala na nikakve razloge zbog čega taj Ugovor ne bi bio pravno valjan, sanaciju kupljene zgrade u S. te njeno uređivanje isključivo je palo na teret sada pok. M. M. te same tužiteljice, dakle na teret osoba koje i dan danas žive u predmetnoj zgradi.

Presudom posl. br. Pst-1205 /2014 od dana 27. veljače 2020 g. usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužene Županijski sud u S.

B. rješenjem posl. br. 9 Gž-770/2020-3 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je ustrajala u tužbi i tužbenom zahtjevu. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao pisanu dokumentaciju proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine temelji na tvrdnji da je zakonska nasljednica pok.oca, predaja u suposjed i utvrđenje da nije pravno valjan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Radi se o tužbi koja je podnesena temeljem rješenja ovog suda br. O-264/15 od dana 14. prosinca 2017 g. kojim je prekinut ostavinski postupak pok oca stranaka, I. M., tužiteljica je upućena na pokretanje ovog parničnog postupka.

Sporno je između parničnih stranaka da li utužena nekretnina kuća u izgradnji S., označena kao čest. zgr.33 položena u Z.U.1237 K.O.S.(ranije Z.U.153) ulazi u ostavinsku masu pok. prednika stranaka I. M..

Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03,163/03 i 35/05 dalje ZN). Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, dalje ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona, st.2 na temelju st.1 ovog čl. stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene pretpostavke određene zakonom.

Odredbom čl 388 st 2 ZV-a propisuje kako je za stjecanje , promjene , pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja , promjene i prestanak prava i njihovih učinaka.

Pregledom Ugovora o kupoprodaji od dana 1. rujna 1998 godine utvrđeno je da je pok.majka stranka kupila od prodavatelja J. Ć. čl.1 kuću sa pripadajućim zemljištem, čl.2 Ugovorne strane utvrđuju prodavatelj je stvarni i zemljišno knjižni vlasnik nekretnine u S.,. Kuća se nalazina čest. z. 33 Z.U. 153 K.O. S., kuća je veličine 58 m2 sastoji se od kuhinje s blagavaonicom, dvije sobe, i dr., odmah po zaključenju ugovora kupac je stupio u posjed, predmetni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika V. B..

Iz iskaza tužiteljice prozlazi pok. otac od Poduzeća P. gdje je radio dobio je stan koji je otkupio, dvije godine prije smrti 1998.g. otac se razbolio. Tijekom 95-96.g. sestre su otvorile dućan za djecu i kako isti nije dobro poslovao morale su ga zatvoriti i isplatiti dugove. Naime, one su posudile od rodbine i susjede a radilo se o nekoliko tisuća maraka tada u to vrijeme. Nakon što su podmireni dugovi roditelji prodali stan te su kupili manji stan cca 45 m2 I kuću u S. i koja je plaćena oko 40.000 DEM, a stan je plaćen oko 45.000 DEM. Stan je prodan za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 130.000 DEM.Sa preostalim iznosom raspolagala je pokojna majka i tužena. Majka je dala na korištenje stan i tuženoj i dala je iznos od 12.000,00 kn da plati porez za kupoprodaju predmetnog stana. Tužena to nije napravila i došla je u dugove i nakon toga majka i tužena su donijeli odluku za prodaju stana I preselili su u S. i od tada su živjeli u kući u S., pok. otac je preminuo2000.g.Nakon što je zaprimila rješenja kako se ostavina nakon smrti oca neće raspravljati jer isti nije imao imovine uložila je žalbu na rješenje i nakon toga je provedena ostavinska rasprava. Uredujući sudac je kazao kako moraju donijeti relevantnu dokumentaciju na koju se pozivaju. Nakon toga je provedena ostavinska rasprava sestra S. odrekla se svog dijela u korist majke. Kuća u S.počela je prokišnjavati pa je majka zamolila da joj da određeni iznos novca za popravak krovišta s obzirom kako je suvlasnik iste međutim nikada nije vidjela da su ikakvi radovi izvedeni na njoj.Za Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. majke i tužene saznala je kada kuća u S. oglašena za prodaju, za popravak krovišta tužiteljica je dala iznos od 5.000,00 kn., u kući živi sada tužena,njen sin, njegova supruga i dijete, majka je skrbila o tuženoj i njenom djetetu iz razloga što tužena nije radila, izrađivala je nakit, a stalno zaposlenje nije imala, kada se majka razbolila zasigurno je pomagala. Pok ocu stan je dodijeljen 1961.g. i tada su njeni roditelji bili u braku, međutim, nakon rođenja tužene stan bio nije bio uvjetan za stanovanje pa je otac dobio stan na adresi 60-tak m2.,predmetni stan je otkupljen 90-tih godina za tadašnjih oko 8.000 DEM, a radilo se o zajedničkoj ušteđevini roditelja. Nakon prodaje stana kupljen je automobile za tuženu međutim ona nije imala vozački ispit pa je isti koristila sestra S. Pok.majka je prodala naslijeđenu zemlju i kuću u P., radilo se o par tisuća DEM, pokojni otac prodao svoju kuću i zemlju u S. koja se nalazila preko puta

groblja.

Iz iskaza tužene proizlazi kako ne spori navode tužiteljice glede stjecanja stana od "P." u S., glede kupnje i kupoprodaje. Za koji iznos je stan prodan ne sjeća se a nakon toga je kupljen stan a ne sjećam se za koji iznos. Predmetni stan je kupljen za nju i isti je koristila do 2002.g. kada je preselila u S. Kuća u S. kupljena je od nasljeđene imovine pok. majke u P. a o kojem iznosu se radilo nije joj poznato. Tužena navodi da iznosom kupoprodajne cijene stana je raspolagala njena pok. majka i sestra S. Kada se otac razbolio kazao je da sve odluke o raspolaganju imovinom prepušta majci a za života oca donijeta je odluka da se kupi stan i kuća u S., a odluka da se kupi kuća u S. bila je odluka pokojne majke a ona se zbog toga što se otac razbolio htjela se maknuti iz grada 2013 g. u mjesecu rujnu majci je dijagnosticiran karcinom prsiju a preminula je 17. prosinca 2013.g. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između pokojne majke inicirala sama majka iz razloga da zaštiti nju i njenog sina i zbog obiteljske situacije odnosno neslaganja sa sestrom S. Sestra S. koja je fizički napadala njenog sina i majku. Od kada je zaključen Ugovor o uzdržavanju brinula se i skrbila o njoj a kratko vrijeme je privremeno živjela u Z. isključivo radi posla. Nakon sto je tuženoj predočen zapisnik od dana 26. siječnja 2010.g. iz kojeg je razvidno da je tužena suglasna da se predmetna kuća u S. podijeli sukladno zakonskim odredbama o nasljeđivanju, navodi da nije točno što je izjavila na zapisniku. Razlog zbog koga je prodan stan bio je dogovor s majkom a dugovi vezani za taj stan nisu postojali a za koji iznos je stan u Zvonimirovoj prodan nije joj poznato. u vrijeme kada je skrbila o majci bila zaposlena u privatnoj tvrtci koja se bavila izradom suvenira i slika a mjesečna primanja su bila od 5.000,00 do 10.000,00 kn, skrbila je o majci na način da vodila brigu o svemu što je potrebno za osobu takve životne dobi. Oglas za prodaju predmetne kuće je stavljen po prijedlogu njenog sina , nakon nekog vremena oglas je skinut a predmetna kuća nikada nije bila u najmu. Novac od prodaje stana u S., bio je položen na račun sestre S. jer majka nije imala račun u banci.

Iz iskaza svjedok S. L. proizlazi predmetna kuća stečena za vrijeme braka pokojnih roditelja koji su prodali zajednički stan koji se nalazio u S. na adresi prodaja je izvršena 1998.g., kupoprodajna cijena iznosila ondašnjih 120.000 DEM. Osim navedene kuće kupili su i mali stan cca 40 m2. Spisu prileži ovaj kupoprodajni ugovor tada u to vrijeme kada je izvršena kupoprodaja otac je bio bolestan pa je kao kupac navedena majka a otac je preminuo dvije godine nakon toga. Za života roditelja nije izvršena podjela imovine otac je govorio da je sve zajedničko. Nakon smrti pok. oca I. M. nije provedena ostavinska rasprava zbog nedostatka imovine, a kuća u S. je prijavljena u ostavinsku masu. Ostavina iza smrti pok. oca je raspoređena na način da je svakoj od sestara i majku pripala ¼ i svi su na to pristali s tim se ona odrekla svog dijela u korist majke. Nakon smrti oca živjela je od 2006.g. do 2012.g u kući u S. sa majkom a kasnije je došla živjeti i tužena. Tužena je živjela u Z. pa se vratila u S. 2007.g. bila je izbačena iz predmetne kuće 2012 g. kada joj je javljeno da se ne može više vratiti u kuću ne sjeća se tko mi to i kada to kazao ali po svoje stvari došla kod susjede. Saznala je za ugovor koji su zaključili pok. majka I tužena. Kakvu brigu je tužena vodila o pok. majci tada u to vrijeme bila zdrava, kuhala je za tuženu i njenog sina a poslije je došla živjeti i nevjesta od sina tužene,bila je na sahrani majke, koja nije rasporedila imovinu za života, tužena nije bila zaposlena već je izrađivala nakit, a zašto je ustupila svoj dio iza smrti pok. oca tada u to vrijeme imala problem sa kreditom pa je svoj dio ustupila majci na povjerenje i to je s njom bila dogovorila odnosno postojao je usmeni dogovor.,kuća u S. kada je bila kupljena 1998.g. , nije bila u nikakvoj fazi gradnje bila je stara kamena kuća. U kuću ništa nije posebno ulagano osim što je piturana i izgrađena je septička jama a ja sam sudjelovala u sređivanju gornjeg kata, pituravanje, promijenila tepihe i dr., da li je pok. majka naslijedila imovinu iza smrti njenog oca i što svjedok odgovara da je majka naslijedila neku kuću u S. koju je ona prodala za vrijeme rata, kuća se iznajmljuje preko agencije već nekoliko godina a vjerojatno tužena oglašava odnosno sin i nevjesta koji žive u toj kući. , pok. otac za vrijeme svog života prodao dio svojih naslijeđenih nekretnina, nekretnine su se nalazile u S., radi se o vinogradu, tatinoj kući.

Uvidom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužene kao davateljice uzdržavanja i pok. M. M. kao primateljice uzdržavanja od 1. rujna 2010. g., solemniziran pred javnim bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10 u S. dana 1. rujna 2010. g. te pod IV.) utvrđeno je:

Čl.1 stranke složno utvrđuju da je primateljica uzdržavanja M. M.

vlasnica za cijelo zgrade anagrafske oznake S.,označene kao čest. zgr.33. Z.U.1237 K.O. S., a koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te okućnice (vrta) i komina (dimna kužina). Stranke posebno utvrđuju da je zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja primateljica uzdržavanja M. M. u zemljišnoj knjizi za K.O. S. upisana samo kao suvlasnica idealnog dijela od 704/3584 predmetne čest.zgr.33. Z.U.1237 K.O. S., iako je u stvarnosti ista vlasnica za cijelo predmetne nekretnine. Stranke složno utvrđuju kako se nalaze u najbližem krvnom srodstvu jer je davateljica uzdržavanja M. D. kći primateljice uzdržavanja M. M..

Članak 2 davateljica uzdržavanja M. D. izjavljuje da se obvezuje dosmrtno uzdržavati primateljicu M. M. te prihvaća obvezu čuvanja i pažnje prema primateljici uzdržavanja, brige za njezino zdravlje, održavanje njene osobne higijene, pomoći u kućanskim poslovima i pomoći u svakodnevnom životu, kao i ostale obveze vezane uz dosmrtno uzdržavanje. Nakon smrti primateljice uzdržavanja obvezuje se davateljica uzdržavanja organizirati i podmiriti troškove pogreba primateljice uzdržavanja, a sve u skladu s mjesnim običajima. Primateljica uzdržavanja M. M. izjavljuje kako je upravo davateljica uzdržavanja, njena

kći M. D., jedina osoba koja se i do sada brinula o primateljici uzdržavanja, a posebno nakon smrti primateljice uzdržavanja I., pa stoga prihvaća navedene obveze davateljice uzdržavanja M. D., te izjavljuje da časom potpisa ovog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imenovanoj davateljici uzdržavanja M. D. daje u vlasništvo za cijelo zgradu anagrafske oznake

S., označenu kao čest. zgr.33 Z.U. 1237 K.O. S., a koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te okućnice (vrta) i komina dimna kužina.Članak 3 Ovlašćuje primateljica uzdržavanja M. M. davateljicu uzdržavanja M. D. da bez njenog daljnjeg sudjelovanja i suglasnosti, a temeljem ovog Ugovora, može zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnini, na svoje ime i korist u zemljišnim knjigama za K.O. S., uz istodobno brisanje tog prava sa imena i koristi primateljice uzdržavanja M. M.. Članak 4 stranke složno utvrđuju da je primateljica uzdržavanja već od ranije u suposjedu predmetne nekretnine, pobliže označene u čl.1. ovog Ugovora. Članak 5 stranke su složne da ovaj Ugovor ne podliježe plaćanju poreza na promet nekretnina, a sve iz razloga što se stranke nalaze u najbližem krvnom srodstvu, odnosno I nasljednom redu Stranke su suglasne da će sve troškove oko ovjere i provedbe ovog Ugovora snositi davateljica uzdržavanja. Članak 6 Ovaj Ugovor je sačinjen u 6 (šest) istovjetnih primjeraka od kojih svaka stranka zadržava po 1., a ostali služe za potrebe ovjere i provedbe. Ovaj ugovor stranke vlastoručno potpisuju, te svoj potpis ovjeravaju i solemniziraju kod javnog bilježnika.

Pregledom rješenja ovog suda posl. br. Z-5214/06-NJ na temelju Ugovora o kupoprodaji kuće od dana 1. rujna 1998.god. ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom V. B. iz S. dana 01.09.1998 god. pod br. OV-2358/98 I Dodatka istom od 31.03.2006.god. ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom I. R. iz S. dana 04.04.2006 god. posl. br. OV-5812/06 u zemljišnoj knjizi za K.O. S. dozvoljava se:I opis č. zgr.33 Z.U.153 i prijepis iste u novi Z.U.1237, II uknjižba prava vlasništva č.zgr.33 Z.U.1237 na ime M. M., za 704/3584 dijela uz prijenos ostalih suvlasnika te istodobno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja Č. J. pok. P. za gore navedeni dio.

Uvidom u ostavinski predmet ovog suda poslovni broj O-264/2015 (ranije oznake O-1734/00) utvrđeno je kako je ostavinski postupak pokrenut iza smrti I. M. pok. M. iz S., umrlog dana 03. rujna 2000.godine;- kao zakonske nasljednice u smrtovnici su prijavljene supruga ostavitelja M. M., te kćerke M. H., S. L. i D. M.;- Općinski sud u S. je dana 12. ožujka 2010. godine, pod posl. br. O-2145/00 donio rješenje o nasljeđivanju, kojim rješenjem su nasljednicama proglašene supruga ostavitelja M. M. za 2/4 dijela, te kćerke M. H. i D. M., za po ¼ dijela, i to temeljem zakona, te uslijed ustupa kćerke ostavitelja S. L. u korist majke M. M.;- rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno dana 05. svibnja 2010. godine;- dana 13. ožujka 2014. godine, Općinski sud u S. je rješenjem ispravio – dopunio rješenje o nasljeđivanju od 12. ožujka 2010. godine, na način da je precizirao sastav ostavinske imovine, navođenjem zemljišno-knjižne oznake nekretnine u rješenju označene kao "kuća u izgradnji, S.";- protiv rješenja o ispravku rješenja o nasljeđivanju od 13. ožujka 2014. godine, žalbu je izjavila nasljednica D. M.;- odlučujući o žalbi, Županijski sud u S. je rješenjem od 03. studenog 2014. godine, pod br. Gžo-745/14, ukinuo rješenje Općinskog suda u S. od 13. ožujka 2014. godine,

Ugovor o kupoprodaji utužene nekretnine bio je sklopljen 1998 g. i tada je na snazi bio u vrijeme sklapanja ugovora Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91 dalje ZOVO koji je stupio na nagu 1. rujna 1980 g.) Odredba čl. 33 ZOVO propisuje da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige.

Pregledom Rješenja ovog suda posl. br. Z 5214/06 - NJ od dana 3. travnja 2006 godine utvrđeno je na temelju Ugovora o kupoprodaji kuće od 1. rujna 1998 godine ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom V. B. iz S.dana 1. rujna 1998 g pod br. Ov 2358 /98 i Dodatka istom od 31. ožujka 2006 god ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom I. R. iz S. dana 4. travnja 2006 godine pod br. Ov 5812/06 u zemljišnoj knjizi za KO dozvoljava se Otpis č. zgr. 33 iz Z.U. i pripis iste u novi Z.U. 1237, Uknjižba prava vlasništva Č. zgr. 33Z.U. 1237 na ime M. M. za /04/3584 dijela uz prijenos ostalih suvlasnika te istodobno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja J. Č. pok. P. za

gore navedeni dio.

Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu pok. majke, parnične stranke i saslušani svjedok nisu imali konkretnih saznanja o tome na koji su način pok. roditelji uredili međusobne odnose,sva dokumentacija glasi na pok. majku. Tužiteljica nije dokazala tužbene navode pravni slijed stjecanja, pok. otac nije bio vlasnik predmetne nekretnine kada je preminuo dana 3. rujna 2000 g. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen je dana 1.rujna 2010 g. pokojna majka temeljem Ugovora o kupoprodaji čl.376 ZOO –a i odredbe čl.114 ZV-a tada bila vlasnik Tužiteljica nije dokazala titulus,modus i vlasništvo prednika i da predmetni pravni poslovi nisu valjani (čl.219 ZPP-a.) Prema odredbi čl.125 st.1 i 2 ZV propisano je kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva iz stavka 1 ovog članka uknjižbu u svoju korist može zahtjevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri. Utužena nekretnina ne predstavlja zajedničku imovinu pok. prednika u smislu čl.293 st.1 u vezi s člankom 271 Zakona o porodičnim odnosima ( NN br. 11/78., dalje ZBPO) nego predstavlja posebnu imovinu prednice tuženice u smislu čl. 272 ZBPO. Stoga je odlučeno kao u izreci. Odbijen je prijedlog za izdavanjem privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanjem iste. Stoga je odlučeno kao u izreci. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a ( VPS 11.000,00 kn ) pa je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu , sastava dva podneska po 250,00 kn, zastupanja na pet ročišta po 1.000,00 kn sastava žalbe 1.250,00 kn i pristupa na dva ročišta po 500,00 kn, uvećano za PDV što sveukupno iznosi 10.312,50 kn.

U Splitu, dana 13. siječanj 2022. god.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.