Posl. br. 17 P-234/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. M. S. d.o.o., M., OIB:… zastupanog po punomoćniku T. S. odvjetniku u D. protiv tuženika H. L. d.d., D., OIB…, zastupanog po punomoćnici S. B. B., odvjetnici u ZOU L. Z., S. B. B. i A. Š., Z., radi isplate 79.796,25 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. siječnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljenoj dana 14. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 23.246,11 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena, sve do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena , a koje teku od 20. kolovoza 2011.g., sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

I.

Tužba u ovoj pravnoj stvari smatra se povučenom u dijelu kojim tužitelj traži naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 56.550,14 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB-a, tekućom od 20. kolovoza 2011. godine pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe

II.

Dužan je tužitelj u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.670,97 kuna dok se tuženik odbija u zahtjevu za više zatraženih 1.250,00 kuna.

Obrazloženje

1. U tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga zaprimljenoj neposredno kod ovog suda dana 27. ožujka 2013. godine tužitelj navodi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu kojem je tužitelj, a sukladno prethodno danoj ponudi od 26. svibnja 2010. godine obavio uslugu izrade, dostave, pripreme i postavljanja proizvoda od kamena na objektu tuženika (objekt H. L. u D.). Nadalje navodeći da je za obavljenu uslugu (kao i za isporučenu robu) tužitelj dana 20. srpnja 2011. godine izdao tuženiku odgovarajući račun sa specificiranim stavkama na iznos od ukupno 79.796,25 kn, a koji račun tuženik nije podmirio po dospijeću (20. kolovoza 2011. godine). Tužitelj da je putem punomoćnika uputio tuženiku pisanu opomenu kojim ga poziva na podmirenje dugovanja u daljnjem roku od osam dana od dana zaprimanja opomene. Tuženik da je poziv za podmirenje dugovanja zaprimio dana 09. rujna 2011. godine ali da je dao očitovanje da tuženik (i ovlaštena osoba tuženika) nije naručila robu i usluge koje su navedene u računu, te kako tužitelj nije dao ponudu za navedenu robu i usluge uz zaključak kako stoga tuženik ne bi bio u obvezi platiti tužitelju predmetni račun.

2. Temeljem tužiteljevog prijedloga sud je donio platni nalog posl. br. 8 Pl. 8/2013 od 02. travnja 2013. godine kojim je naloženo tuženiku u roku 8 dana od primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevima iz platnog naloga zajedno s troškovima koje sud je odmjerio u iznosu od 2.397,96 kuna (l.s. 8).

3. Tuženik je pravodobno podnio prigovor na navedeni platni nalog pobijajući istoga u cijelosti po osnovi i visini, navodeći da tuženik nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, odnosno nikada nije naručio robu ni usluge od tužitelja temeljem kojih bi tuženik dugovao predmetni novčani iznos. Dostavljena dokumentacija, ponuda i račun da su jednostrani akti tužitelja koji ne dokazuju postojanje poslovnog odnosa.

4. Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 23. prosinca 2014. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P-394/2013 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 1312/2015-2 od 7. listopada 2019. godine ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P. 394/2013 od 23. prosinca 2014. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 12. siječnja 2022.g. (l.s. 209) tužitelj navodi kako radovi iz točke 1. i 2. predmetnog računa više ne postoje na licu mjesta posljedično čemu je dio tužbenog zahtjeva povukao.

Tuženik se o takvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nije izjasnio. S obzirom na takvo držanje tuženika presumira se da je pristao na povlačenje tužbe uslijed čega je sud odlučio sukladno čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (preuzetog kao propis Republike Hrvatske u ''Narodnim novinama'' broj 53/91, izmjene u "Narodnim novinama" broj: 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) kao u točki I. izreke rješenja.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je među strankama sporan poslovni odnos zasnovan na ugovoru o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Tužitelj tvrdi da je tuženiku obavio radove pojedinačno navedene u predmetnom računu broj 98/2011, dok tuženik osporava poslovni odnos navodeći da usluge nije naručio.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, i to:

- Račun: 98/2011 od 20.07.2011. godine (l.s. 4) izdan od strane tužitelja, za radove pobrojane u istome na iznos od 79.796,25 kuna, a naslovljen na tuženika,

- Ponuda: 14-5-2010 od 26.05.2010 (l.s. 5) sačinjena od strane tužitelja za obavljanje radova pobrojanih u istoj, te naslovljena na tuženika, s vrijednošću radova iz ponude u visini od 121.167,30 kuna,

- Poziv na podmirenje dugovanja od 06. rujna 2011. godine (l.s. 6) sastavljen od strane tužitelja i naslovljen na tuženika s pozivom tuženiku za plaćanje računa br. 98/2011 od 20. srpnja 2011. godine,

- Odgovor na poziv na podmirenje računa (l.s. 7) sastavljen od strane tuženika.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. M., E. M., B. Š. i F. S..

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke D. N. d.o.o., D. na okolnost

visine uobičajene naknade izvedenih radova sadržanih u računu broj 98/2011 od 20.07.2011. godine (na listu spisa 4) izdanom od strane tužitelja i to na način da vještak kod određivanja naknade uzme u obzir normalno potrebno vrijeme za takav posao, te visinu uobičajene naknade za tu vrstu posla kao iznijeti i sve druge činjenice bitne za ovaj postupak, a koje zamijeti u svome radu.

Budući je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio visinu naknade izvedenih radova samo za stavke 3. i 4. utuženog računa broj 98/2011 od 20.07.2011. godine, a po kazivanju istoga nije mogao utvrditi naknadu za radove iz stavke 1. i 2. predmetnog računa bez očevida na licu mjesta to je u daljnjem dokaznom postupku određeno izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje istog tog stalnog sudskog vještaka građevinske struke D. N. d.o.o., D., OIB:…. Međutim očevidom na licu mjesta nisu utvrđene pravno relevantne činjenice u odnosu na visinu naknade izvedenih radova za stavke 1. i 2. utuženog računa iz razloga što punomoćnik tužitelja dolaskom suda na lice mjesta u sjedište tuženika (H. L.) istome nije znao ukazati gdje su se izvodili predmetni radovi ukazujući sudu kako postoji mogućnost da su i baze svjetiljki naznačene u točki 1. predmetnog računa uklonjene. Navedeno proizlazi iz Zapisnika posl.br. P-234/2019 od 20. prosinca 2021.g. (l.s. 200- 201). Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 12. siječnja 2022.g. (l.s. 209) tužitelj navodi kako radovi iz točke 1. i 2. predmetnog računa više ne postoje na licu mjesta pa je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za radove iz točke 1. i 2. iz utuženog računa povukao.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka E. M. (l.s. 28-29) proizlazi da je isti zaposlenik tužitelja, te da ima saznanje budući je osobno sudjelovao u tome da je tužitelj za tuženika izveo radove i to montiranje pragova ispred soba Hotela tuženika, postavljanje šanka na recepciji i postavljanje umivaonika u kupaonicama. Nastavno iskazujući kako ne zna da li je tuženik naručio navedene radove od tužitelja niti da li je tuženik podmirio tužitelju novčanu naknadu za izvršene radove. Navedeni radovi za tuženika da su izvršeni prije otprilike 4 godine, a navedene radove da je on osobno obavljao zajedno s kolegom S. M.. Nastavno iskazujući kako je radove koje su oni obavljali nadgledao jedan krupniji gospodin koji je rekao da je gazda tuženika čijeg se imena ne sjeća, te da isti nije ima primjedbe na te radove. Nastavno iskazujući da oni nisu radili izradu baze svjetiljki, niti su radili bušenje rupa, dok da su radili ankerisanje umivaonika. Tuženiku da su postavili sedam do osam umivaonika. Nakon što se svjedoku predočila isprava na l.s. 4. isti iskazuje kako je sa spomenutim kolegom izvršavao radove za tuženika navedene pod rednim brojem 4. Nakon što se svjedoku predočila isprava na l.s. 5. isti iskazuje kako je sa spomenutim kolegom izvršavao radove za tuženika navedene pod rednim brojem 4.

Iz iskaza saslušanog svjedoka S. M. (l.s. 29-30) proizlazi da je isti zaposlenik tužitelja, te da je po nalogu tužitelja za tuženika obavljao radove postavljanja pragova, postavljanja šanka na ulazu na recepciji, te postavljanje 7-8 umivaonika. Navedeni radovi za tuženika da su izvršeni prije otprilike 4 godine, ali da ne zna da li je tuženik navedene radove naručio od njegovog poslodavca. Nastavno iskazujući da je izvođenje radova nadgledao jedan gospodin koji se predstavio kao gazda Hotela tuženika, a radove da je obavljao sa svojim bratićem E. M., te da je navedeni gospodin koji se predstavio kao vlasnik Hotela radove nadzirao čitavo vrijeme obavljanja istih, a što da je bilo nekoliko dana, da isti nije imao primjedbi na izvršene radove ni tijekom izvođenja radova niti po završetku istih. Nastavno iskazujući kako on i kolega s kojim je radio nisu izvodili radove izrade baze svjetiljki i bušenje rupa. Nakon što se svjedoku predočila isprava na l.s. 4. isti iskazuje kako je sa svojim kolegom izvršavao radove za tuženika navedene pod rednim brojem 4. Nakon što se svjedoku predočila isprava na l.s. 5. isti iskazuje kako je sa svojim kolegom izvršavao radove za tuženika navedene pod rednim brojem 4. Nastavno iskazujući da su navedene radove radili samo on i njegov bratić E. M., ta da pri tome nije bilo drugih radnika njihovog poslodavca.

Iz iskaza saslušanog svjedoka B. Š. (l.s. 37-38) proizlazi kako je isti vlasnik tuženika i kako nikakav posao od strane tužitelja nije obavljen za tuženika. Nekadašnji direktor tuženika, predsjednik uprave F. S. da je dogovarao poslove vezano za tuženika, ali da svjedok nema saznanje da li je F. S. dogovarao bilo kakve poslove sa direktorom tužitelja. Nastavno iskazujući kako se ne sjeća da li je na ročištu prisutni direktor tužitelja F. D. C. odnosno njegova tvrtka ikada za tuženika obavljao bilo kakav posao niti da o tome ima ikakvih saznanja. Nakon što se svjedoku predočio račun na l.s. 4 isti iskazuje da navedeni račun nikada nije vidio, kako nema saznanja da li je tužitelj za tuženika izvršio radove navedene u predočenom mu računu i da po njegovom mišljenju isti nisu izvršeni budući da su izvršeni bili bi i plaćeni, a da za tuženika nitko nije radio bez narudžbe, ponude ili dogovora. Nastavno iskazujući da sa zastupnikom po zakonu tužitelja nikada nije dogovorio da će mu se platiti račun koji je predmet ove tužbe. Nastavno iskazujući da je F. S. direktora tužitelja pozvao na sastanak kojem da je bio nazočan i svjedok i njegov šofer, navedeni sastanak da je bio vezan za radove iz utuženog računa direktor tužitelja da je rekao da je to odradio i da mu treba platiti ali svjedok navodeći da ako je te radove tužitelj i odradio da to nije bilo kod tuženika već na Kupresu u vikendici F. S.. Nastavno iskazujući da F. S. više nije član uprave tuženika upravo iz razloga što je za svoju osobnu korist ugovarao poslove.

Iz iskaza saslušanog svjedoka F. S. (l.s. 41-42) proizlazi da je isti bio direktor tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2000. godine do 31. prosinca 2011. godine, da zna da je ovdje tužitelj L. M. S. d.o.o. kod tuženika postavio 7 umivaonika, te izradio stepenice i klupice i to sve na dograđenom dijelu hotela na 4. katu, a kako misli da je to bilo nakon 2009. godine ali da se ne može sjetiti točno godine kada su navedeni radovi izvršeni. Nastavno iskazujući da je gazda tuženika B. Š. dogovarao s tužiteljem izvođene navedenih radova, da nije prisustvovao sastanku na kojem se dogovaralo izvršenje predmetnih radova ali da zaključuje da je tome tako iz razloga što su se te stvari kasnije montirale u hotelu. Kada su se izvršavali radovi vlasnik tuženika B. Š. da nije bio nazočan ali da se kasnije vršio tehnički prijem i uporabna dozvola iz čega proizlazi da tuženik po svom uređenju ispunjava potrebne standarde da bi se isti mogao staviti u funkciju i kategorizirati. Nastavno iskazujući da je tužitelj za tuženika radio i stalke za svijećnjake na terasi i misli da je to bilo 2010. godine, smatra da je tužitelj te radove dogovorio s vlasnikom tuženika. Radnici tužitelja da su došli u hotel i rekli mu da su došli postaviti stalke za svijećnjake koji su bili kupljeni i trebali biti postavljeni. Navedeni umivaonici i svijećnjaci da su ostali kod tuženika i nakon što je on prestao biti direktor. Nastavno iskazujući kako su vlasnika tuženika B. Š. obavijestili da su radovi izvršeni, te da je on pregledao dovršene radove i na iste nije imao primjedbi. Nastavno iskazujući kako je od gazde dobio mandat da prihvati isplatiti račune koji su bili do iznosa od 9.000,00 kuna, te da on nije ni ugovarao poslove vrijednosti iznad 9.000,00 kuna, iako da je to mogao, da je to radio gazda. Gazda tuženika da nije platio račun budući da je isti bio ispostavljen na iznos veći od dogovorenog, ali da on ne zna koji je iznos bio dogovoren. Nakon što se svjedoku predočio račun na l.s. 4 isti iskazuje da je tuženik navedeni račun primio i da je svjedok kao po normalnoj proceduri zvao vlasnika koji je rekao da se navedeni račun ne plati. Navedeni račun da su vratili tužitelju i navedeni račun da je osporen putem odvjetničkog ureda M. M., te da dopis na l.s. 7, koji se predočio svjedoku, predstavlja dopis kojim je osporen račun. Nastavno iskazujući da u vrijeme kada je tužitelj izvršio radove o kojima je svjedok iskazivao da se tužitelj nije nazivao L. M. S. d.o.o. već da se nazivao K.G.M. d.o.o., a da gdina. F. D. C. poznaje već dugi niz godina i da je on njegov susjed.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja dok zastupnik po zakonu tuženika nije saslušan budući je tuženik na ročištu održanom 16. lipnja 2014. godine (l.s. 28-30) putem punomoćnika naveo da sadašnja zastupnica po zakonu tuženika nema neposrednih saznanja o predmetu spora pa radi ekonomičnosti postupka sud nije odlučio istu saslušati.

Saslušan u svojstvu parnične stranke zastupnik po zakonu tužitelja F. D. C. (l.s. 38-39) iskazuje da sa tužiteljem ima suradnju od 2010. godine, te da je i prije utuženog posla za tuženika obavljao tri posla koji su mu uredno plaćeni. Nastavno iskazujući da je u odnosu na posao po utuženom računu kontaktirao sa svjedokom B. Š. zajedno da su razgovarali i da je B. Š. predložio kako napraviti konstrukciju od rosfraia, ali nakon što je B. Š. ispostavio fakturu isti da mu je vratio račun s objašnjenjem da je kvadrat preskup. B. Š. da nije potpisao zahtjev za angažiranje građevinskog vještaka koji bi utvrdio pravu cijenu pa da je tužitelj pokrenuo predmetni postupak. Nastavno iskazujući da su svi poslovi iz utuženog računa izvršeni za tuženika u H. L., s tim da je bušenje rupa i izrada baza svjetiljki bilo ispred Hotela dok da je postavljanje granitnog kamena bilo u gornjem dijelu Hotela, dok da je utužene i sve druge radove vezane uz H. L. od njega naručivao B. Š. koji je sa svojom suprugom dolazio u njegov pogon u Č. za izabrati boje granita. Nastavno iskazujući da je nakon što je B. Š. dao svoju ponudu isti rekao da dođe uzeti mjere i brzo raditi, te da je njegova narudžba bila usmena dok da sa direktorom hotela F. S. nije dogovarao nikakve poslove iako bi znali sjesti i popiti kavu već da su se poslovi dogovarali isključivo s B. Š.. Utuženi račun da je ispostavio H. L., a sve kakao je rekao gosp. Š.. Nastavno iskazujući da mu je za radove odrađene prije radova iz utuženog računa iste podmirio B. Š. i to u gotovini na ruke. Nastavno iskazujući da je direktor tuženika F. S. bio upoznat s njegovim dogovorom s B. Š.. B. Š. da je bio taj koji je pregledao i odobrio izvršene radove i nije imao primjedbe na radove iz utuženog računa. Nastavno iskazujući o sastanku prije 10-ak dana na kojeg ga je zvao F. S. u H. L. na kojem je B. Š. prigovarao visini cijene za izvedene radove. Nadalje iskazujući o sastanku od prije 10-ak dana na koji da ga je pozvao F. S. koji da je njegov susjed koji da mu je rekao da ga poziva B. Š. na kojem sastanku da je zatražio plaćanje predmetnih radova, a da je B. Š. prigovarao visini cijene za izvedene radove. Nastavno iskazujući da nije vodio građevinsku knjigu za izvedene radove niti je itko od strane tuženika potpisao da bi radovi bili izvedeni. Pojašnjavajući da je u poslovnom odnosu bio sa B. Š. ali da je radove izvršavao na H. L..

11. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka i to E. M. (l.s. 28-29), S. M. (l.s. 29-30) i F. S. (l.s. 41-42) proizlazi da su kod tuženika izvršeni radovi i to;

Iz iskaza svjedoka E. M. proizlazi da su izvršeni radovi; montiranja pragova ispred soba Hotela tuženika, postavljanje šanka na recepciji i postavljanje umivaonika u kupaonicama i to sedam do osam umivaonika, da se radilo ankerisanje umivaonika, te da su za tuženika izvršeni radovi navedeni pod rednim brojem 4 isprave na l.s. 4, te radovi navedeni pod rednim brojem 4 isprave na l.s. 5.

Iz iskaza svjedoka S. M. proizlazi da su izvršeni radovi; postavljanja pragova, postavljanja šanka na ulazu na recepciji, te postavljanje 7-8 umivaonika, te da su za tuženika izvršeni radovi navedeni pod rednim brojem 4 isprave na l.s. 4, te radovi navedeni pod rednim brojem 4 isprave na l.s. 5.

Iz iskaza svjedoka F. S. proizlazi da su izvršeni radovi; postavljanja 7 umivaonika, izrada stepenica i klupica i to sve na dograđenom dijelu hotela na 4. katu, da su se odrađivali i stalci za svijećnjake na terasi, a po mišljenju istoga da je to bilo 2010. godine.

Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su za tuženika izvršeni radovi koji su navedeni u Računu broj 98/2011 od 20.07.2011. godine (l.s. 4) koji je izdan od strane tužitelja tuženiku na iznos od 79.796,25 kuna, a radi se o radovima; izrada baza svjetiljki, bušenje rupa, postavljanje i ankerisanje, uzimanje mjera i izrada detaljnog nacrta za rosfrai konstrukciju, te izrada, transport, iznošenja na katove i postavljanje u silikon topova umivaonika od granita.

Iako iz iskaza svjedoka F.S. (l.s. 41-42) i zastupnika po zakonu tužitelja F. D. C. (l.s. 38-39) proizlazi da je obavljanje predmetnih radova ugovoreno s vlasnikom tužitelja, a to je u predmetnom postupku saslušan svjedok B. Š., a ne s tuženikom H. L. d.d., pored nesporno utvrđene činjenice da su navedeni radovi izvršeni kod tuženika, to je na strani tuženika došlo do povećanja imovine istoga prelaskom u istu dijela imovine druge osobe i to izvršavanjem radova navedenih u računu broj 98/2011 od 20.07.2011. godine (l.s. 4), koji prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti pa bi tuženik kao stjecatelj bio dužan vratiti vrijednost za koju je uvećana imovina istoga (sve u smislu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i 41/08).

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke D. N. d.o.o., D. izvedenog na okolnost visine uobičajene naknade izvedenih radova sadržanih u računu broj 98/2011 od 20.07.2011. godine (na listu spisa 107- 115) vještak je nakon pregleda cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrdio; da je pregledom računa broj 98/2011 od 20.07.2011.godine, kojeg je izdalo društvo L. M. S.d.o.o. iz M., vidljivo da taj račun sadrži 4 točke u kojima je specificirano radova u visini 79.796,25 kuna. Nastavno navodi da u točki 1. tog računa stoji : “ izrada bazi svijetiljki”, te da nema specificirano od kojeg materijala, nema nikakvih dimenzija, samo količina od 6,00 komada po cijeni od 1.400,00 kuna + PDV.

Tu stavku da je nemoguće izvještačiti, jer da nema dovoljno podataka, a da iz iskaza svjedoka S. M. i E. M. ( list spisa 29-30) proizlazi da oni nisu radili radove iz točke 1. predmetnog računa. Nadalje vještak navodi da u točki 2. predmetnog računa stoji : “ bušenje rupa…” dok da nema opisa kojih rupa, koliki je promjer tih rupa, kolika je dubina tih rupa , gdje se buše te rupe, u kamenu ili u zidu ili u podu. U specifikaciji računa da samo stoji paušal kom 1 po cijeni od 1.500,00 kuna + PDV. Tu stavku da je nemoguće izvještačiti, jer da nema dovoljno podataka dok da iz iskaza svjedoka S. M. i E. M. ( list spisa 29-30) proizlazi da oni nisu radili radove iz točke 2. predmetnog računa. Nadalje u odnosu na točku 3. predmetnog računa vještak navodi da u istoj stoji: “ Postavljanje i ankerisanje “, dok da nema opisa što se postavljalo i što se ankerisalo, da nema dimenzija, nema opisa ankera, da se ne zna od kojeg materijala su ti ankeri. Međutim da iz iskaza svjedoka S. M. i E. M. ( list spisa 29-30) proizlazi da oni nisu radili radove iz točke 3. predmetnog računa i da se ti radovi odnose na ugradnju ankera za ugradnju 7 kom umivaonika. Cijena od 900,00 kuna + PDV koja je u računu obračunata za izradu i postavu ankera za ugradnju 7 komada umivaonika je realna. Vještak nadalje navodi u odnosu na točku 4. predmetnog troškovnika odnosno računa da stoji : “Uzimanje mjera i izrada detaljnog nacrta za rostfrai konstrukciju te izrada, transport iznošenje na katove i postavljanje u silicon topova umivaonika od granite Juparana Arandis, dim: ploče 94 x 50 x 3 cm = 7 komada, čela 92,5 x 10,5 x 2 cm = 7 komada, sokl 47 x 10,5 x 2 cm = 14 komada, ukupno komplet 7 x 7.725,00 kuna = 54.075,00 kuna + PDV. “ Analizom troškova materijala i rada za ovu stavku vještak navodi da je razvidno da je u predmetnom računu iskazana vrijednost radova višestruko veća od tržišne uobičajene cijene za takav posao. Prosiječna cijena granitne ploče tipa: Juparana Arandis debljine 3 cm da je 835,00 kuna /m² sa PDV-om. Prosiječna cijena granitne ploče tipa:

Juparana Arandis debljine 2 cm da je 641,00 kuna /m² sa PDV-om. Prosiječna cijena izreda rupe u granitnim pločama tipa: Juparana Arandis debljine 3 cm, za ugradnju umivaonika da je 950,00 kuna /m² sa PDV-om. Prosiječna cijena obrade ruba granitne ploče tipa: Juparana Arandis debljine 3 cm da je 136,00 kuna /m²sa PDV-om. Prosijećna cijena izrade inox podkonstrukcije i ugradnje topova od umivaonika u silicon da je 1.000 ,00 kuna /m² plus PDV-om. Obzirom na specificirane dimenziije elemenata iz računa 98/2011, vještak navodi da je cijena kamena i obrade kamena za jedan komad umivaonika sljedeća :

- Ploča debljine 3 cm 0,94 m x 0,50 m = 0,47 m² x 835,00 kuna = 392,45 kuna

- Izrada rupe za umivaonik ………………………………………….. = 950,00 kuna

- Obrada ruba 0,94m + 0,50m + 0,50 m = 1,94 m x136,00 kuna = 263,84 kune

- Čelo debljine 2 cm 0,925 m x 0,105 m = 0,0971 x 641,0 kuna= 62,25 kuna

- Obrada ruba čela 0,925m + 0,105m + 0,105m =

=1,135 m x 136,00 kuna = 154,36 kuna

- Sokl debljine 2 cm 0,47 m x 0,105 m = 0,04935 x 641,00 kuna = 31,63 kune

- Obrada ruba sokla 0,47 m + 0,105 m = 0,575 x 136,00 kuna = 78,20 kuna Ukupno kamen i obrada kamena : 1.932,73 kune sa PDV. Ugradnja na inox podkonstrukciju , sa podkonstrukcijom: 1.230,00 kuna sa PDV. Odnosno sveukupno : 3.162,73 kuna. Vještak nastavno navodi da bi slijedom naprijed iznesenog račun br. 98/2011, trebao izgledati ovako:

Stavka 1. --- 0,00 kuna

Stavka 2. --- 0,00 kuna

Stavka 3. --- 900,00 kuna + PDV = 1.107,00 kuna

Stavka 4. ---- 3.162,73 kune x 7 komada = 22.139,11 kuna što da ukupno s PDV-om iznosi 23.246,11 kuna. Na kraju vještak zaključuje da uobičajena naknada za izvedene radove sadržane u računu broj 98/2011 od

20.07.2011.godine ( na listu 4. spisa) izdanom od strane tužitelja, nakon pregleda cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu i druge potrebne dokumentacije koja se nalazi kod tuženika i tužitelja, iznosi 23.246,11 kuna.

14. Stoga je ovaj sud utvrdio da su kod tuženika izvedeni radovi navedeni u utuženom računu broj 98/2011 od 20.07.2011. godine (l.s. 4) kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju, a tu je činjenicu utvrdio ocjenom iskaza svjedoka E. M. i S. M. koji su u svojstvu zaposlenika tužitelja iskazali da su te radove obavili u hotelu „L.“ koji je u vlasništvu tuženika, u slaganju s kojim iskazom je i iskaz svjedoka F. S., dok iskazu svjedoka B. Š. (l.s. 37-38) sud nije poklonio vjeru budući je u neslaganju s iskazima prethodno navedenih svjedoka.

15. Svjedok F. S. (str. 41. do 42. spisa) u iskazu navodi da je tužitelj promijenio tvrtku tako da ona glasi K.G.M. d.o.o., M. što ne znači da je obrt K.G.M. izvodio radove već je radove izvodio tužitelj. Uostalom društvo KGM d.o.o., M. uopće nije upisano u sudski registar. U odnosu na iskaz ovog svjedoka za istaknuti je da je isti u slaganju s iskazima svjedoka E. M. i S. M..

16. Uzevši u obzir navedeno, preostala sporna činjenica i to visina naknade koju su stranke ugovorile utvrđena je vještačenjem po vještaku građevinske struke čiji zaključak iz vještva o visini naknade za odrađene radove od strane tužitelja tuženiku je u slaganju s tužbenim traženjem kojeg je u svom podnesku zaprimljenom u ovom sudu 12. siječnja 2022. godine uredio tužitelj na iznos od 23.246,11 kuna.

17. Stoga je sud odlučio kao u izreci presude.

18. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 2. i čl. 158. st.1. te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, dalje u tekstu: OT-a), te vrijednosti predmeta spora od 79.796,25 kuna do vremena kada je tužitelj podneskom zaprimljenim u ovom sudu 12. siječnja 2022.g. smanjio tužbeno traženje na iznos od 23.246,11 kuna.

Sud je tuženiku priznao sljedeći trošak;

- za sastav prigovora na platni nalog 11. travnja 2013.g. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što iznosi 1.000,00 kuna što uvećano za 25%

PDV-a iznosi 1.250,00 kuna,

- za zastupanje na ročištima od 24. travnja 2014. godine (l.s. 21-22), 16. lipnja 2014. godine (l.s. 28-30), 25. rujna 2014. godine (l.s. 37-40), 04. prosinca 2014. godine (l.s. 41-43), 24. rujna 2020.g. (l.s. 89-90), 15. lipnja 2021.g. (l.s. 153-156), 21. prosinca 2021.g. (očevid), te 13. siječnja 2022.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari odnosno izvodili dokazi u iznosu od po 100 bodova po svakom ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi po 1.000,00 kuna po svakom ročištu, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 po svakom ročištu, odnosno sveukupno 10.000,00 kuna,

- za sastav podneska od 8. lipnja 2021.g. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što iznosi 1.000,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna,te

- za trošak pristojbe prigovora na platni nalog 1.148,00 kuna (Tbr. 1. toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11, dalje u tekstu: ZSP), a što sveukupno iznosi 13.648,00 kuna.

Trošak sastava podneska tuženika od 6. travnja 2020.g. kojeg je tuženik zatražio u visini od 1.250,00 kuna nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Međutim, tuženik je u predmetnom postupku ostvario uspjeh u omjeru od 70,86 % u odnosu na vrijednost predmeta spora (79.796,25), pa su mu troškovi ovog postupka u odnosu na one koje je sud našao osnovanima (13.648,00 kuna) mogli biti priznati samo u jednakom omjeru od 70,86% što iznosi 9.670,97 kuna,

Slijedom navedenog, a na temelju spomenutih propisa odlučeno je kao u točki

II. izreke rješenja.

U Dubrovniku, 14. siječnja 2022. godine

Sudac :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.