Pr-6691/2021-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. C., O.:…, iz

I., 20, zastupanog po punomoćniku I. Ć.,

odvjetniku iz I., protiv tužene R. H., O.: …,

zastupane po O.-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice zakonske zastupnice tuženika, a po objavi presude dana 14. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 21.146,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 478,75 kn. od 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 35,15 kn. od 16.05.2013. do isplate

- na iznos od 470,74 kn. od 16.06.2013. do isplate

- na iznos od 427,24 kn. od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 506,61 kn. od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 423,71 kn. od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 517,87 kn. od 16.10.2013. do isplate

- na iznos od 506,61 kn. od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 517,87 kn. od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 459,02 kn. od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 405,29 kn. od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 427,24 kn. od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 476,49 kn. od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 476,49 kn. od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 143,25 kn. od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 490,48 kn. od 16.09.2014. do isplate

- na iznos od 429,76 kn. od 16.10.2014. do isplate

- na iznos od 512,78 kn. od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 490,48 kn. od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 376,04 kn. od 16.01.2015. do isplate

- na iznos od 196,19 kn. od 16.02.2015. do isplate

- na iznos od 476,79 kn. od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 524,46 kn. od 16.04.2015. do isplate - na

iznos od 272,45 kn. od 16.05.2015. do isplate - na iznos

od 476,79 kn. od 16.06.2015. do isplate - na iznos od

356,78 kn. od 16.07.2015. do isplate - na iznos od

408,67 kn. od 16.08.2015. do isplate - na iznos od

458,06 kn. od 16.09.2015. do isplate - na iznos od

501,69 kn. od 16.10.2015. do isplate - na iznos od

547,30 kn. od 16.11.2015. do isplate - na iznos od

478,89 kn. od 16.12.2015. do isplate - na iznos od

143,34 kn. od 16.01.2016. do isplate - na iznos od

523,50 kn. od 16.02.2016. do isplate - na iznos od

374,30 kn. od 16.03.2016. do isplate - na iznos od

596,29 kn. od 16.04.2016. do isplate - na iznos od

476,39 kn. od 16.05.2016. do isplate - na iznos od 37,27

kn. od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 513,44 kn. od 16.07.2016. do isplate - na

iznos od 513,44 kn. od 16.08.2016. do isplate - na iznos

od 540,25 kn. od 16.09.2016. do isplate - na iznos od

493,27 kn. od 16.10.2016. do isplate - na iznos od

515,70 kn. od 16.11.2016. do isplate - na iznos od

540,25 kn. od 16.12.2016. do isplate - na iznos od

147,34 kn. od 16.01.2017. do isplate - na iznos od

515,70 kn. od 16.02.2017. do isplate - na iznos od

338,15 kn. od 16.03.2017. do isplate - na iznos od

537,28 kn. od 16.04.2017. do isplate - na iznos od

575,02 kn. od 16.05.2017. do isplate - na iznos od

495,95 kn. od 16.06.2017. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok je za više zatraženi iznos od 5.383,00 kn i zatezne kamate, kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 21.463,83 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope

na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda Pr-284/2018 od 10. listopada 2019. naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 21.146,83 kn te naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.000,00 kn.

2. Rješenjem ŽS u Zagrebu Gžr-2025/2019-5 ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pr-284/18 od 10. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojoj je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 21.146,83 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom II. Izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U svojoj uputi viši sud navodi da uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, da je tužitelj u jednom dijelu utuženog razdoblja (od 1. ožujka 2013. pa do 30. rujna 2013.) bio dužan dolaziti u PP I. pola sata prije početka smjene, a nakon tog razdoblja (od 1.

listopada 2013. pa do 1. svibnja 2017.) petnaest minuta prije početka smjene, s time da se ne može sa sigurnošću utvrditi koliko je dugo tužitelj, u cjelokupnom utuženom razdoblju, nakon završetka smjene putovao s graničnog prijelaza u policijsku postaju i koliko je dugo zatim trajala primopredaja smjene u policijskoj postaji, nakon čega da je tužitelj mogao otići kući, a samim time niti odlučna činjenica je li tužitelj zaista, prema vlastitim navodima, završavao s poslom tek pola sata nakon završetka smjene.

3. U tužbi koja je podnijeta dana 11. travnja 2018. godine pred ovim sudom SS I, tužitelj navodi da je djelatnik tužene, MUP u IGP u I., te da je zaposlen na poslovima

kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad obavlja u smjenama

od po 13 sati. Tužitelj da je u vremenu od 01. ožujka 2013.g. do 01. svibnja 2017.g. po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 h kad mu je smjena počinjala u 19 h, a odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je smjena završavala u 19 h. Kad mu je smjena počinjala u 19 h, tužitelj da je bio dužan doći na posao pola sata ranije odnosno u 18 i 30 h , a odlazio je pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad mu je smjena završavala u 7 h. Slijedom navoda tužitelj da radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za 1 sat. Obzirom da tužitelj u prosjeku odradi 13 smjena mjesečno, da proizlazi da radi 13 sati mjesečno više od onoga što mu je plaćeno.

4.Tužitelj je pismenim podneskom na ročištu od dana 21. svibnja 2019. konačno precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

5. U odgovoru na tužbu od dana 24. kolovoza 2018.g. tužena navodi da se djelomično protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva te u tom dijelu predlaže tužbeni zahtjev odbiti, dok se u cijelosti protivi visini ovako postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da rad na međunarodnim graničnim prijelazima je organiziran na način da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u PP I. do 14. listopada 2013.g., imali obvezu doći pola sata ranije u službu zbog otpreme iste, a nakon 14. listopada 2014.g., za međunarodne granične prijelaze (V. D.

i V. G.) da je ukinuta ta obveza. Što se tiče graničnih prijelaza za pogranični promet da policijski službenici imaju obvezu doći na posao pola sata ranije u PGP I. zbog otpreme službe od strane šefa smjene što traje cca 5-10 minuta, dok da se ostalo vrijeme odnosi na prijevoz službenim vozilom do mjesta rada na GPPP gdje policijski službenici dolaze u točno određeno vrijeme navedeno u Posebnom dnevnom rasporedu rada. Isto tako da policijski službenici, pa tako i tužitelj da službu obavljaju u turnusima od 06-18 i 18-06 sati te od 07-19 i 19-07 sati. Dolaskom iduće smjene u točno određeno vrijeme služba da prestaje za one policijske službenike koji su službu obavljali prije njih te da se vremenska razlika, koja se ostvari od prestanka službe do dolaska u PGP I., odnosi isključivo na putovanje, odnosno prijevoz službenim vozilom od mjesta obavljanja službe na GPPP do PGP, s time da svi policijski službenici primaju naknadu za putne troškove za prijevoz vlastitim vozilom od PGP I. do mjesta stanovanja i obrnuto. Obzirom da postoji obveza da se radi preuzimanja smjene na GPPP dođe pola sata ranije, da tuženik smatra u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovanim. Međutim, što se povratka tiče, da nema nikakve osnove da se zbog činjenice što vožnja od graničnih prijelaza do PGP I. traje određeno vrijeme tužitelju tako provedeno vrijeme u vožnji honorira kao da je to vrijeme proveo na radu, posebno iz razloga što nema potreba posla ni naloga nadređenih da se policijski djelatnici nakon povratka s graničnih prijelaza zadržavaju u PGP I. ili bilo što rade.

6. U nastavku postupka sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora ODO, Podaci o broju smjena / sati, Zapisnike u predmetima Pr-

167/18, Pr-241/18, Pr-157/18, Pr-245/18, Pr-322/17, čitanje iskaza svjedoka M.

K., K. B., A. J., F. Č., S. Š., M. G.,

J. G., J. G. ,I. Z., M. V. i I. G., vještvo

vještaka za financije i knjigovodstvo M. G. od 11. ožujka 2019.g.,

obračunski list i obračunske , saslušanje vještaka na ročištu dana 09. rujna 2019.g. ,

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Pun. tužitelja popisao je parnični trošak. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati naknadu za rad duži od punog radnog vremena za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla, dakle za sat vremena duže od propisanog u vremenskom periodu od 01.

ožujka 2013.g. do 01. svibnja 2017.g.

8.Neosnovani su prigovori tužene u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nije imao obvezu po povratku s posla zadržavati se u policijskoj postoji. Cijeneći i uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka M. K., K. B.,

A. J., F. Č., S. Š., M. G., J. G., J. G.,

I. Z., M. V. i I. G., koji su svoje iskaze dali u drugim

postupcima, ali su uz suglasnost stranaka radi ekonomičnosti postupka isti iskazi pročitani u predmetnom postupku u dokazne svrhe, nedvojbeno je utvrđeno da su i nakon 14. listopada 2013.g., djelatnici ranije trebalo doći u policijsku postaju preuzeti radni nalog i službeno vozilo i organizirano otići na prijelaz, te po povratku doći ponovno u PP I.. Međutim, bez obzira da li je tužitelj imao obvezu predavanja radnog naloga ili izvješća u PP I. po povratku s posla tužitelju pripada naknada za jedan sat izvan redovnog rada prvenstveno iz činjenice što je tužitelju rad bio organiziran da je s radom započinjao u PP I., te ponovnim dolaskom u policijsku postaju završavao s radom, odnosno rad tužitelja nije započinjao i završavao na graničnom prijelazu u kojem slučaju se ne bi radilo o radu dužem od punog radnog vremena. Kako tužena nije dokazala da je rad tužitelja započinjao i završavao na graničnom prijelazu prigovori da li se tužitelj zadržavao ili nije po povratku s posla u PP I. nisu od utjecaja na osnov potraživanja tužitelja ovoj pravnoj stvari.

9.Cijeneći da je tužitelj proveo na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena isto treba vrednovati i honorirati po čl. 44. KU za državne službenike i namještenike (NN93/08, 23/09, 39/09, 09/10- dalje KU).

10.Odredbom čl. 41. KU propisano je da plaću službenika i namještenik čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću ( st.1). Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (st.2) . Dodaci na osnovicu su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće ( st.3.).

11.Člankom 44. st. 1. KU propisano je da će osnovna plaća za službenike i namještenike uvećati za svaki sat rada i to za rad u turnusu 5%, a st. 2. citiranog članka da se dodaci iz st. 1. iz ovog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

12. Što se tiče upute višeg suda iz točke 19. rješenja posl. br. 60 Gžr- 2025/2019-5

od 25. svibnja 2021., da je potrebno utvrditi da li je tužitelj zaista završavao s poslom pola sata nakon završetka smjene, obzirom da je u jednom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2013. pa do 30. rujna 2013. bio dužan dolaziti u policijsku postaju Imotski pola sata prije početka smjene, a nakon tog razdoblja od 1. listopada 2014. pa do 1. svibnja 2017. petnaest minuta prije početka smjene, valja istaći da Zakon o radu, kako onaj iz 2009. tako ni kasniji iz 2014. , a niti podzakonski akti ne predviđaju vrednovanje rada na pola sata ili na minutu kao mjernu jedinicu, već isključivo u punim satima, stoga tužitelju za svaki započeti sat rada pripada plaća za puni sat,

dakle bez obzira da li je tužitelj bio dužan dolaziti u policijsku postaju u navedenom razdoblju pola sata prije početka smjene, a u drugom razdoblju petnaest minuta prije početka smjene, u svakom slučaju mu pripada plaća za po jedan sat za svaki odrađeni turnus. Takav je stav zauzeo ŽS u Zagrebu posl. br. 29 Gžr-

948/2021-2.

13.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo M. G..

U svom vještvu od dana 11. ožujka 2019.g. vještak za financije i računovodstvo M. G. navodi da je temeljem podataka u spisu te podacima tuženika o broju smjena te obračunskim listama tužitelja za utuženo razdoblje iskazao potraživanje tužitelja po osnovi uvećanja plaća za rad tužitelja, koji da je za 1 sat duži od punog radnog vremena,, za utuženo razdoblje od 01. ožujka 2013.g. do 01. svibnja 2017.g. i to kako slijedi:

- u nalazu točka Ad.1., tablica br. 1., stupac 7, red ukupno ( varijanta prva ) da je iskazao potraživanja tužitelja na okolnosti utvrđenja visine jednog bruto radnog sata ( redoviti rad uvećan za minuli rad ) u svakom mjesecu odrađenog povrh formalno propisanog radnog vremena za svaku smjenu , te zbroj vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju, te dobio ukupno bruto iznos od 21.146,83 kuna.

- u nalazu , točka Ad.2., tablica br. 2., stupac 5., red ukupno ( varijanta druga ) da je iskazao potraživanja tužitelja na okolnosti izračuna vrijednosti prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, te taj iznos pomnožio s brojem odrađenih smjena ( 1 sat po smjeni ) u svakom pojedinom utuženom mjesecu, te dobio ukupno bruto iznos od 26.529,34 kune.

14. U svom podnesku od 17. svibnja 2019.g. tužena navodi kako osporava vještvo imenovanog vještaka izrađenog isključivo temeljem prijedloga varijanti vještačenja od strane tužitelja, čime da je vještvo proizvoljno i neutemeljeno na relevantnim činjenicama i dokaznoj građi u ovom predmetu.

15. Na ročištu dana 21. svibnja 2019.g. punomoćnik tužitelja je prigovorio obračunu vještaka M. G. u dijelu koji se odnosi na prvu verziju njegovog izračuna budući da tužitelj nije zahtijevao odnosno predlagao obračun više odrađenih sati na način da se redovitom radu uveća minuli rad već samo da na način da se više odrađeni sati izračunaju u visini prosječnog bruto radnog sata.

16. Na ročištu dana 09. rujna 2019.g. provedeno je očitovanje vještaka za knjigovodstvo i financije M. G. na istaknute prigovore stranaka, te vještak potvrdio da ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja, a koje da je izradio na temelju zadatka suda, po prijedlogu tužitelja i temeljem priložene dokumentacije. Što se tiče prigovora tužene ističe da se ne odnose na njega kao vještaka nego da su pravne prirode pa da stoga u odnosu na iste odluku prepušta sudu.

17. Ovaj sud prihvaća vještvo vještaka G. i to obračun vještaka pod točkom Ad1,

a stranke ga svojim prigovorima nisu dovele u pitanje. Obračun vještaka po točkom Ad1, je izrađen pravilnom primjenom navedenih odredbi kolektivnog ugovora, stoga ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknadu za rad duži od redovnog radnog vremena kako je vještak za financije i računovodstvo to iskazao pod točkom Ad1 i to izračunom jednog bruto radnog sata (redoviti rad uvećan za minuli rad) u svakom mjesecu odrađenom povrh formalnog radnog vremena za svaku smjenu uvećan za rad u turnusu od 5 % te zbroj vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju, dobio ukupan iznos od bruto 21.146,83 kuna. Vještak je izvršio obračun za sat rada duže od redovnog radnog vremena prema evidenciji i podacima tužene sukladno dostavljenoj dokumentaciji, odnosno evidenciji o odrađenim satima i ispravama za isplatu plaće, stoga je u cijelosti neosnovan prigovor tužene na visinu tužbenog zahtjeva, kao i tužitelja koji je prigovorio obračunu vještaka pod točkom Ad1. Ovakav stav je zauzeo i viši sud u svojoj odluci Gž-336/2019-2. Stoga je za više zatraženi iznos od 5.383,00 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09,

61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), dok je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 21.146,83 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

19.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, te troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14), te popisu punomoćnika tuženika.

Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora- 100 bodova, za sastav tužbe -100 bodova, za zastupanje na ročištima : 29. listopada 2018.g. ,

23. siječnja 2019.g. , 21. svibnja 2019.g. i 09. rujna 2019.g., 27. listopada 2021. - za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od: 28. listopada 2019., 25. siječnja 2019. , 20. svibnja 2019. i 26. listopada 2021.- 100 bodova, za sastav žalbe- 125 bodova , što ukupno daje 1.125 bodova, (vrijednost jednog boda =10 kn) što iznosi 11.250,00kn. Pun. tužitelja nisu priznati trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta iz I. u S. i obrnuto, kao i naknada za upotrebu

vlastitog automobila, jer se po ocijeni ovog suda taj trošak mogao izbjeći obzirom na veliki broj odvjetnika koji rade na području Općinskog suda u Splitu koji su kao zamjena mogli bez nastanka tih troškova odraditi pristupe na ročišta, stoga po ocjeni ovog suda isti nisu bili neophodni za vođenje ove parnice.

U Splitu,14. siječnja 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

v.r.