REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 3869/17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Z. pok. I. iz K. L., OIB: ….. zastupane po pun. S. K., odvj. u S., protiv tužene J. B. iz K. L., OIB: ….,

zastupane po pun. D. V., odvjetniku u K. K., radi raskida

ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. rujna 2021. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tužene, dana 14. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice B. Z. pok. I., OIB: … iz K.

L., kao primateljice uzdržavanja i tužene J.

B., OIB: …. iz K. L., , kao

davateljice uzdržavanja koji je zaključen dana 29. 10. 2013. godine i ovjeren u Općinskom sudu u Splitu pod brojem R1-710/13 dana 12. 12. 2013. godine.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka koji odredi sud, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku 8 dana, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 62.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 2. kolovoza 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, u tužbi se navodi da su stranke zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 29. listopada 2013. godine te isti ovjerile kod ovog suda pod brojem R1-710/13 dana 12. prosinca 2013. godine. Tim ugovorom tužena kao davateljica uzdržavanja da se obvezala prema tužiteljici kao primateljici uzdržavanja pružati svu potrebitu pomoć u kućanstvu u kojem živi na način da će joj čistiti kuću, prati odjeću, saditi vrt, skrbiti o njezinoj prehrani na način da će joj donositi tri obroka dnevno, pružati joj njegu u slučaju bolesti, snositi troškove liječenja i lijekova, troškove struje, vode i komunalnih usluga, te bolničke troškove kao i uvažavati njezine želje glede pružanja pomoći i njege. Tužena da te obveze ne ispunjava, u međuvremenu da je B. B. preminuo te da su njegovi nasljednici tužena kao supruga i djeca L. B., A. B. i M.

B.. Tužiteljica nasljednike pokojnog B. B. da nije pozvala na preuzimanje obveza iz predmetnog ugovora jer djeca nikada nisu pokazivala brigu i interes za tužiteljicu. Tužena da nije ispunjavala obveze iz predmetnog Ugovora, da ju je čak zanemarivala, zapostavljala te jednom prilikom i udarala tužiteljicu kada se tužiteljica nakon pada na pod nije mogla ustati. Nadalje, tužiteljica u tužbi podrobno i precizno ističe postupanje tužene na njenu štetu, koje počinje od 21. srpnja 2017. godine. Radi svega navedenog tužiteljica postavlja zahtjev kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Navodi kako nije sporno da su tužiteljica s jedne strane te tužena i njen pok. suprug s druge strane sklopili predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navodi kako nije točno da ne ispunjava svoje ugovorne obveze, navodi kako je ona svjesna svojih obveza iz predmetnog ugovora koje je uredno izvršavala do unatrag par mjeseci kada je iz njoj nepoznatih razloga tužiteljica odlučila spriječiti izvršavanje obveza tužene. Navodi da je jedna od pretpostavki za osnovanost zahtjeva za raskid ugovora ta da ugovorna strana svjesno ne ispunjava svoje obveze koje je preuzela ugovorom, odnosno ako je u namjeri da se tih obveza oslobodi. Tužena da je voljna i dalje izvršavati svoje ugovorne dužnosti te smatra da nema opravdanog razloga za raskidom ugovora, ističe kako je dana 25. rujna 2017. godine uputila dopis tužiteljici sa zahtjevom da joj se omogući izvršavanje njenih obveza po navedenom ugovoru, na što se tužiteljica oglušila. Ponavlja da među strankama nije ugovorena zajednica života te da tužena ne odgovara za okolnost što bi tužiteljica pala i udarila glavom 21. srpnja 2017. godine. Osporava okolnost da djeca nisu nikada pokazivala brigu i interes, da su upravo djeca tužene također pomagala tužiteljicu u njenim osobnim potrebama, slijedom navedenog, da nije primijenjena odredba čl. 585. Zakona o obveznim odnosima.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda K- 1123/17, predmeta ovog suda R1-710/13; medicinske dokumentacije za tužiteljicu i priloženih fotografija; Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između tužiteljice te tužene i njenog sada pok. supruga B. B. dana 29. listopada 2013. godine; dostavljene dokumentacije od strane PP K. vezano za uredovanje na licu mjesta; saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka D. Č. D., A. Č., M.

B., L. B., D. M., J. G., L. G., L.

G., I. Š., M. B., M. B., M. P., J.

Č. i J. U..

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja zaključila sa tuženom i njenim suprugom B. B., kao davateljima uzdržavanja. Suprug tužene

B. B. je preminuo 10. lipnja 2017. godine (što proizlazi uvidom u službenu evidenciju MUP-a). Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je dana 29. listopada 2013. godine i ovjeren je kod ovog suda pod brojem R1-710/13 od 12. prosinca 2013. godine. Tim ugovorom u čl. 3. precizno je navedeno što su davatelji uzdržavanja dužni osigurati i osiguravati odnosno pružati tužiteljici kao primatelju uzdržavanja, a čl. 2. primateljica uzdržavanja odnosno tužiteljica obvezala se poslije svoje smrti davateljima uzdržavanja, svakom za ½ dijela, prepustiti nekretninu označenu kao čest. zem. 527/1 k. o. K. L., u naravi obiteljska kuća sa okućnicom anagrafske oznake K. L.. Nije sporno da je

tužiteljica živjela i živi u ovoj svojoj kući, iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako nije utanačeno stanovanje davatelja uzdržavanja sa primateljicom uzdržavanja, nije ugovorena zajednica života ugovornih stranaka.

Dakle, valjalo je utvrditi postoje li pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno je li tužena uredno izvršavala svoje ugovorne obveze prema tužiteljici kao davateljici uzdržavanja.

Pregledom kaznenog predmeta ovog suda K-1123/17 utvrđeno je kako je tužiteljica protiv tužene dana 16. studenog 2017. godine podnijela privatnu tužbu jer bi navodno tužena počinila kazneno djelo protiv imovine, kazneno djelo zlouporabe povjerenja vezano za otuđenje novca i počinjenje imovinske štete. Pregledom tog predmeta utvrđeno je da je navedena privatna tužba podnesena par mjeseci nakon tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ovaj kazneni postupak je okončan rješenjem ovog suda broj K-1123/17 od 25. ožujka 2021. godine obustavom kaznenog postupka prema tuženoj kao okrivljenoj jer je privatna tužiteljica B. Zgurić povukla privatnu tužbu.

Sud je prvenstveno izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

Za navesti je da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 29. listopada 2013. godine i do sredine 2017. godine nema apsolutno nikakvog pisanog traga i indicija o tome da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne bi bio izvršavan od strane davatelja uzdržavanja. Ovaj sud zaključuje da je za života B. B., supruga tužene, sve uredno funkcioniralo, isti je preminuo 10. lipnja 2017. godine, a nakon toga, tužiteljica sama u tužbi navodi da su problemi počeli 21. srpnja 2017. godine, za navesti je da je ova tužba podnesena već 2. kolovoza 2017. godine. Dakle, interval između smrti B. B. i problema opisanih u tužbi je

jako kratak, valjalo je utvrditi postupanje tužene i zbog čega je i na koji način došlo do prekida u komunikaciji stranaka, je li tužena izvršavala svoje obveze temeljem predmetnog pravnog posla ili joj je tužiteljica onemogućila izvršavanje preuzetih obveza pružanja uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 579 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Premetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je u skladu sa odredbom čl.581.ZOO-a. Prema odredbi čl. 583. ZOO-a ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.

U ovom slučaju stranke, tužiteljica i tužena nisu živjele zajedno i ne žive zajedno, pa nema mjesta primjeni st. 2. čl. 583. ZOO-a.

Prema st. 3. čl. 583. ZOO-a, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, u ovom postupku valjalo je utvrditi ima li pravo tužiteljica zahtijevati raskid ugovora jer tužena ne ispunjava svoje obveze.

Tužiteljica koja je 2018. godine saslušana u svojstvu parnične stranke (tada je bila u dobi od 84 godine) navodi da je tužena ranije čuvala njenu prijateljicu, koja je živjela u istoj kući sa tužiteljicom do svoje smrti, nakon smrti iste da je ona ponudila tuženoj da dođe nju čuvati, a da je ona to uvjetovala potpisivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je tome tako i bilo, da ju je počela uzdržavati 2012. godine. Tužiteljica je u svom iskazu opširno i precizno navela sve okolnosti pružanja uzdržavanja od strane tužene i njenog supruga B., ista je iskazala i svoje primjedbe i zamjerke na teret tužene i njene obitelji, međutim, upitana je iskazala i to da joj B. nikada nije odbio napraviti ono što bi od njega tražila. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je supruga tužene vidjela posljednji put, prije njegove smrti, pred Uskrs 12. travnja 2017. godine. Tužiteljica je opisala i način pružanja uzdržavanju od strane tužene i njenih kćeri nakon B. smrti. U tužbi je tužiteljica navela da joj je 21. srpnja 2017. godine tijekom noći pozlilo, da je pala i udarila glavom, ujutro da je došla tužena i da ju je udarala po leđima i ostavila samu na krevetu. U iskazu tužiteljica navodi da je u srpnju 2017. godine pala, u noći i da je to vidjela susjeda J. G., tužena da je došla tek ujutro, navodi da pretpostavlja da je opet pala, kada se probudila da je kraj nje bila tužena, da je kraj nje ležala, da je cijelo vrijeme tu bila njena susjeda J. G..

O ovom događaju (kao i o svim bitnim okolnostima) saslušana je i tužena u svojstvu parnične stranke pred sudom. Tužena u svom iskazu navodi točno i precizno na koji način su se odvijali kontakti sa tužiteljicom, sve okolnosti slučaja, do u najsitnije detalje. Što se tiče predmetnog događaja, tužena iskazuje da je u subotu ujutro došla kod tužiteljice i zatekla je na podu, da je jedva uspjela dignuti tužiteljicu i da ju je stavila na krevet, da se ista opet digla, išla na wc i tamo opet pala. Navodi da je tužiteljicu stavila na spužvu od vanjskih stolica i odvukla je do kauča, tamo je ostavila ležati, otišla kući skuhati ručak, poslije se vratila i ležala pokraj tužiteljice, a nakon što se sin tužene vratio sa posla da je došao kod njih, podigao tužiteljicu i stavio je na kauč. U ponedjeljak da je došla kod tužiteljice, dala joj doručak i išla kući napraviti ručak, kada je došla kod tužiteljice sa skuhanim ručkom da je zatekla papir od hitne pomoći koja je očito došla u ovom vremenskom periodu između doručka i ručka, da su tužiteljici dali Voltaren protiv bolova. Kada je pitala susjedu J. (G.) zbog čega je dolazila hitna pomoć, da joj je ista kazala da je hitnu pomoć zvala nećakinja L., predvečer da je došla dr Č. obaviti pregled tužiteljice, da joj je tužiteljica koja je hodala kazala da je sve u redu. Ista je iskazala da je u četvrtak ponovno zatekla tužiteljicu na podu, da se tužiteljica očito pomokrila, da je sve to tužena počistila i stavila joj pelenu, izašla vani na ulicu i čekala neku mušku osobu koja bi joj mogla pomoći podići tužiteljicu, da je došao jedan susjed koji je tužiteljicu podigao na krevet, a da je tu već bila susjeda jela. Nećakinja tužiteljice L. da je došla 27. srpnja, u četvrtak…

U ovom slučaju je pitanje pružanja uzdržavanja tužiteljici trebalo razdvojiti na dvije vremenske etape, onaj prvi dio kada su tužena i njen suprug B. zajedno pružali uzdržavanje tužiteljici, do B. smrti i što se tiče tog perioda, sud zaključuje da su supružnici B. uredno tužiteljici pružali uzdržavanje i da tu nije bilo nikakvih problema, te da su im u tome pomagala i djeca, dvije kćeri i sin (koji su saslušani u svojstvu svjedoka u ovom postupku). O tome iskazuje tužena detaljno i sud joj u potpunosti poklanja vjeru što se tiče njenog iskaza, iskazi su u skladu sa iskazima njene djece, kćeri A. Č. i M. B. i sina L. B.. Iako

se radi o djeci tužene, sud im poklanja vjeru jer su svi ovi iskazi u skladu sa ostalim izvedenim dokazima i iskazima svjedoka koji ne bi trebali biti osobno zainteresirani za ishod postupka. Dakle, svjedoci koji su direktno i osobno zainteresirani za ishod postupka ili bi to mogli biti su djeca tužene i nećakinja tužiteljice L. G.,

srodnici parničnih stranaka, svi ostali saslušani svjedoci su nesrodni sa parničnim strankama.

S druge strane, svjedoci – spec. obiteljske medicine D. Č. D.,

osobna liječnica tužiteljice od 2008. do listopada 2017. godine kao ni svjedoci D. M., J. G., L. G., I. Š., M. B., M. B.,

M. P., J. Č. i J. U., nisu u srodstvu sa parničnim strankama,

ovi svjedoci su susjedi stranaka, poznanici ili prijatelji.

Svjedokinja Č. D., spec. obiteljske medicine detaljno iskazuje o kontaktima sa tužiteljicom, njenom zdravstvenom stanju, svim okolnostima slučaja i temeljem njenog iskaza, koji je logičan i uvjerljiv te u skladu sa svim izvedenim dokazima, sud zaključuje da su tužena i njen suprug B. dobro skrbili o tužiteljici, pružali joj uzdržavanje i iz ovog iskaza se na nedvojben način zaključuje da je to čitavo vrijeme radila i tužena, dok joj to tužiteljica nije onemogućila, a iz iskaza ovog svjedoka se zaključuje da je brigu o tužiteljici preuzela njena nećakinja L. G., koja je uostalom i prenijela zdravstveni karton tužiteljice kod drugog liječnika opće medicine uz navod da je tužena pokrala tužiteljicu (listopad 2017. godine). Svjedok D. M. poznaje stranke i poznavao je pok. B., inače je tužiteljičin susjed, iskazuje da je tužiteljica voljela pok. B. više nego ikoga, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da su i tužena i pok. B., sa djecom, zaista vodili brigu o tužiteljici, čitavo vrijeme, na zaista kvalitetan način. Okolnost da su i B. i tužena, čitavo vrijeme, kvalitetno skrbili o tužiteljici proizlazi i iz iskaza svjedokinje J. G., tužiteljičine susjede, kao i svjedoka L. G. (J. nevjeste i susjede tužiteljice). Sve ovo se dade, na jedini mogući način i u korist tužene, zaključiti i iz iskaza svjedoka I. Š. (susjeda tužene koji poznaje i tužiteljicu), M. B. (dobre poznanice tužene koja dugi niz godina poznaje i tužiteljicu, ali površno), M. B. (susjede obje stranke), M. P. (koji dobro poznaje tuženu i njen supruga, a tužiteljicu samo iz viđenja, inače je policajac), J. Č. (obiteljskog prijatelja tužene i njenog supruga, koji je tužiteljicu preko njih i upoznao), te J. U. (također policajca, prvog susjeda tužiteljice, koji je dobro poznavao tuženu i njenog supruga, dugi niz godina), svi ovi svjedoci, čijim iskazima u bitnom sud poklanja vjeru, iskazuju na životan i kvalitetan način o pružanju svekolike pažnje i uzdržavanja tužiteljici od strane supružnika B., davatelja uzdržavanja, čitavo vrijeme. Dakle, iskazi ovih svjedoka koji su nesrodni sa strankama, svjedoče o bitnim aspektima života stranaka, njihovim odnosima i onome što je sudu važno radi utvrđenja, iz svih iskaza dade se, jednostavno rečeno zaključiti da je tužiteljica nakon zaključenja predmetnog Ugovora o uzdržavanju sa tuženom i njenim suprugom bila zadovoljna načinom na koji su isti izvršavali ugovorom preuzete obveze, da su joj pružali i više od ugovorenog i da su u tome sudjelovala i djeca tužene i pok. B.. T. je bilo i prije zaključenja predmetnog U. i na kvalitetan način potrajalo je do B. smrti, niti iz jednog jedinog dokaza, niti iz jednog iskaza ne proizlazi da su supružnici B. do B. smrti loše skrbili o tužiteljici, da nisu ispunjavala ugovorom preuzete obveze, pa i više od toga, dapače, sud zaključuje da je briga i skrb bila više nego zadovoljavajuća, da su ugovorne obveze davatelja uzdržavanja zaista izvršavane u potpunosti.

Međutim, što se tiče perioda nakon B. smrti, sud drži utvrđenim da je sama tužiteljica promijenila svoj stav prema tuženoj i izvršavanju obveza od strane tužena koje je ista preuzela predmetnim Ugovorom o uzdržavanju. Sud smatra, s obzirom na pozne godine tužiteljice, vezano za njenu posebnu naklonost prema pok. B., da je ona smrt pok. B. loše doživjela, da je neosnovano, upravo s obzirom na svoje pozne godine i činjenicu da je u biti B. preferirala (što ne govori o tome da sama tužena nije izvršavala u potpunosti ugovorne obveze), počela biti kritična prema postupcima tužene, ponovno neosnovano i ničim dokazano, a da je to sve popraćeno okolnosti da se u njen život u većem opsegu vratila njena nećakinja L. G.. Dakle, jednostavno rečeno, tužiteljica se "predomislila" oko osobe koja će se brinuti o njoj do kraja života i za koga želi da stekne njenu kuću nakon njene smrti, te da je počela opstruirati pružanje uzdržavanja od strane tužene. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica spriječila tuženu da joj pruža uzdržavanje, a da je to tužena željela raditi i da je čitavo vrijeme prije toga navedeno na ugovoreni način i radila. Tužena je uputila tužiteljici i dopis u ovom pravcu, očitovala svoju volju, na što se tužiteljica jednostavno oglušila. Dakle, tužiteljica više ne želi da joj tužena pruža uzdržavanje, ali se, prema stavu ovog suda nisu ispunili uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Dakle, što se tiče drugog perioda, onog nakon B. smrti i incidenta o kojem su iskazivale tužiteljica i tužena, sredinom srpnja 2017. godine, za navesti je da sud poklanja vjeru iskazu tužene i u tom dijelu. S. iskaz tužiteljice nije potkrijepljen iskazom svjedokinje J. G. niti L. G., a iskaz tužene

vezano za pružanje pomoći tužiteljici potvrdio je svjedok I. Š. kojega je tužena zvala da joj pomogne oko tužiteljice, o čemu je iskazala i svjedokinja J. G..

Dakle, ovaj sud, u pogledu predmetnog incidenta o kojem iskazuje tužiteljica, zaključuje da prvom padu tužiteljice nije nitko svjedočio, pa ni susjeda J. G., da je tužena istu pronašla na podu, pomagala joj, u konačnici zvala i susjeda i svjedoka I. Š. da joj pomogne podići tužiteljicu. Ni iz čega ovom sudu

ne proizlazi dokazanim da se tužena navedene prigode, ovih nekoliko dana ponašala neprimjereno prema tužiteljici, da joj je nanijela bilo kakve povrede i da ju je ostavila bez pomoći. U ovu situaciju oko tužiteljice se umiješala nećakinja tužiteljice L. G. koja je saslušana u svojstvu svjedoka u ovom postupku, ista nije bila nazočna ni padu tužiteljice, niti postupanju tužene prema tužiteljici navedene prigode. Svjedokinja G. do u detalje opisuje postupanje susjede J. G.

predmetne prigode, ali to zaista nije potkrijepljeno iskazom svjedoka J. G., tako da se svjedokinji G. ne može u ovom dijelu iskaza pokloniti vjera, a sve posebno i vezano za iskaz svjedokinje D. Č. D., spec. opće medicine

i obiteljskoj liječnici tužiteljice od 2008. godine do listopada 2017. godine. Ista je navela da ju je telefonski pozvala susjeda L. G. u smislu toga da nitko ne vodi računa o tužiteljici, da je kod iste otišla u posjetu, da je tužiteljica ležala na kauču, da je kuća bila uredna i čista i da je tada u kući bila tužena, navodi da je pregledala tužiteljicu, da nije bilo indikacija za bilo kakvim transportom, da je dobila terapiju Sumamedom, jer je bilo naznaka bronhitisa. Od prije da je vidjela nalaz Hitne pomoći, da je tužiteljica od njih dobila Voltaren, nakon par dana da je nazvala tužiteljicu, da je sa njom razgovarala i da joj je kazala da će medicinskoj sestri staviti naznaku da uzme uzorak krvi tužiteljice. Kroz listopad 2017.godine da je L. G., tužiteljičina nećakinja promijenila liječnika tužiteljici, da je kod nje dolazila još kroz rujan i na pitanje gdje je tužena, da je L. kazala da ih je tužena pokrala. Svjedokinja L. G., susjeda tužiteljice i nevjesta J. G.

iskazuje da je jedne prigode kod tužiteljice došla Hitna pomoć, da je nju osobno zvala nećakinja tužiteljice L. i zamolila da može li otići do tužiteljice, da je ona zvala Hitnu pomoć, da je svjedokinja otišla tamo i da je tamo zatekla svekrvu J. sa tužiteljicom, da su djelatnici Hitne pomoći kazali tužiteljici da se javi svom liječniku, da je svjedokinja radi toga zvala dr. Č., liječnicu tužiteljice koja je, kako je svjedokinja kasnije čula, došla navečer kod tužiteljice.

Iz službene zabilješke o dojavi PP K. od 28. srpnja 2017. godine (po prijavi L. G., tada M.) proizlazi da je sve informacije djelatnicima

dala prijaviteljica G., da je sama navela da je došla iz S. u K. kod

tebe 27.srpnja 2017.godine te da je 28. srpnja 2017. godine odvela tetu kod javnog bilježnika i odvjetnika da raskine ugovor sa tuženom. Sama tužiteljica djelatnicima policije izjavila je da je tužena nije fizički maltretirala niti napadala, da je nije zlostavljala na bilo koji način, u biti da joj je samo zasmetao komentar tužene kada je saznala da tužiteljica ima bronhitis, da je kazala da tužiteljici nije ništa i da će ozdraviti. Tužena je tada djelatnicima policije izjavila da joj je L. G.

prvotno zabranila uži u kuću tužiteljice, da ju je pustila tek naknadno, nevoljno, da ju je ometala u njezi tužiteljice. Sud drži da iz ove zabilješke zaista proizlazi da tužiteljica niti fizički niti verbalno nije zlostavljana od strane tužene, ni na kakav način, to je sama tužiteljica navela djelatnicima MUP-a. Svjedokinja je odmah po dolasku iz S. u K., dan nakon dolaska u Kaštela, otišla kod javnog bilježnika i odvjetnika radi raskida predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, takvo postupanje nećakinje tužene ukazuje na to da je fokus na predmetni Ugovor, te da je upravo nećakinja tužiteljice jasno manifestirala svoju volju u tom pravcu, za raskidom predmetnog pravnog posla tužiteljice sa tuženom. Za navesti je da su se tetina prava mogla zaštiti, ukoliko je bilo potrebe da ih se štiti (sud drži da nije dokazano da je za tim bilo potrebe) na drugačiji način, angažiranjem Centra za socijalnu skrb koji bi izvršio potrebne izvide i preuzeo ulogu koju po pozitivnim propisima ima i mora imati, uz zaštitu tužiteljice kao ranjive osobe u dobi od, tada 83 godine života, kojoj svaki nered i svađa samo mogu pogoršati zdravstveno stanje i kvalitetu života. Nećakinja tužiteljice je mogla (ukoliko je smatrala da za tim ima potrebe) pokušati postići dogovor sa tuženom vezano za dobrobit svoje tete, uz eventualni angažman treće osobe koja bi sa tetom bila stalno (uz naplatu), smještaj tužiteljice u kakav obiteljski dom za starije osobe kojih na području K. ima zaista mnogo, pa i da to plati tužena ili participira u plaćanju navedenog. Ništa od toga nećakinja tužiteljice nije poduzela ili pokušala poduzeti, ona je, jednostavno rečeno, preuzela vođenje tetinih poslova i angažirala se oko raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, kako to proizlazi iz službene zabilješke policije, te ostalih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

Svjedok L. G., koja inače živi u S., nećakinja tužiteljice iskazuje da joj je bilo poznato kako je njena teta htjela sklopiti ugovor i to da je prvenstveno ponudila njoj, međutim, da joj je ona kazala da tu obvezu ne može preuzeti, a kako je ona bila zadovoljna načinom na koji je J. vodila brigu o C. (radi se o C. H. koja je preminula 2011. godine, ista je živjela u kući sa tužiteljicom do svoje smrti), da je ponudila njoj sklapanje tog ugovora. Sadržaj tog ugovora da je svjedokinja vidjela tek kasnije kada je ugovor sklopljen. Ista iskazuje da je problem nastao u noći od 21. na 22. srpnja 2017. godine, da se ona umiješala vezano za tetino zdravlje i zvala Hitnu pomoć. Detaljno je u iskazu opisala događanja tih dana, međutim, sud joj ne poklanja vjeru po pitanju neispunjavanja obveza uzdržavanja od strane tužene prema tužiteljici. Naime, svjedokinja G. sama je iskazala o tome da joj je teta ponudila da upravo ona bude davateljica uzdržavanja, svjedokinja je odbila uz navod da ne može na sebe preuzeti tu obvezu, međutim, ista je znala da je teta sa B. zaključila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je B. izabrala upravo njena teta, znala je i sadržaj tog ugovora. Dakle, sud drži da postupanje nećakinje tužiteljice, s obzirom na osjetljivost situacije, postojeći pravni posao uzdržavanja, nije bilo adekvatno situaciji, ista je zaista mogla zvati Hitnu pomoć, ako je mislila da to treba napraviti, ali i obavijestiti o svemu nadležni Centar za socijalnu skrb, što ista nije napravila. Svjedokinja Č. D., obiteljska liječnica tužiteljice, u biti iskazuje da je tužena "preuzela" poslove svoje tete da ju je u konačnici premjestila u drugog liječnika i navela ovoj liječnici kako "ih je tužena pokrala". Sud drži da u ovom postupku ničim nije dokazano, a teret dokaza je upravo na tužiteljici, da tužena i njen suprug, pa kasnije sama tužena nakon suprugove smrti, nisu izvršavali svoje obveze kao davatelji uzdržavanja tužiteljici, dapače, sud drži da su to i tužena i njen suprug, čitavo vrijeme, sve do trenutka kada je sama tužiteljica dala do znanja tuženoj da više neće primati od nje uzdržavanje, radili na kvalitetan način, potpuno izvršavajući obveze davanja uzdržavanja, do u detalje. Tužiteljica je odbila daljnje izvršavanje obveza po ugovoru od strane tužene, onemogućila ju je u tome želeći raskinuti sa njom predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, međutim, sud drži da zahtjev tužiteljice nije osnovan i da Ugovor o doživotnom uzdržavanju treba ostati na snazi, da je tužena svoje obveze po tom pravnom poslu ispunjavala u potpunosti dok je tužiteljica u tome nije spriječila i ustala ovom tužbom. Dakle, kako stranke nisu živjele zajedno, zajednica života nije niti ugovorena, poremećaj odnosa stranaka ne utječe na ispunjavanje obveza tužena po ugovoru, u budućnosti. U ovom slučaju, prema stavu ovog suda, temeljem svih izvedenih dokaza, proizlazi da nije nastao razlog za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je tužena uredno svoje obveze ispunjavala, a krivnja za poremećenost odnosa stranaka zaista ne leži na tuženoj.

Za navesti je da se, primjenom odredbe čl. 584. ZOO-a pravo primatelja uzdržavanja može preinačiti u doživotnu rentu, ako to odgovara objema ugovornim stranama. Ovako nešto nije traženo, sud ovo samo napominje kao mogućnost, u svakom slučaju nema mjesta raskidu predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nema krivnje tužene za poremećaj odnosa, tužena je ispunjavala sve svoje ugovorom preuzete obveze spram tužiteljice kao primateljice uzdržavanja, dok joj to tužiteljica nije onemogućila, bez krivnje tužene.

Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, te zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn; zastupanja na 9 ročišta u iznosu od po 5.000,00 kn (7. veljače 2018. godine, 18. rujna 2018. godine, 6. studenog 2018. godine, 24. siječnja 2019. godine, 18. ožujka 2019. godine, 14. siječnja 2020. godine, 31. ožujka 2021. godine, 7. svibnja 2021. godine i 22. rujna 2021. godine); 25% PDV-a u iznosu od 12.500,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 62.500,00 kn; koliko je tužiteljica obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženoj. Preostali trošak tuženoj nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, a obistinjeni trošak obračunat je po v.p.s. od 300.000,00 kn, koliko je naznačeno u tužbi, što je sud utvrdio i rješenjem (list 25 spisa). Trošak sudskih pristojbi tuženoj nije priznat jer ovaj trošak nije imala, naime trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu nastaje pravomoćnim okončanjem postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

U Splitu, 14. siječnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tužene

Broj zapisa: eb304-9b666

Kontrolni broj: 06c9f-f3a7a-5210b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.