Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-286/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. Z., protiv tuženika bolnica Z., OIB: ... , radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3504/2018-26 od 30. prosinca 2019., 14. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3504/2018-26 od 30. prosinca 2019. u točkama I., III. i IV. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška stranaka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.189,22 kn bruto sa zateznim kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

2. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

3. Točkom III. odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 567,60 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci presude, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.350,00 kn sa zateznim kamatama.

4. Protiv te presude u točki III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, ili podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

5. Tuženik pobija presudu u točkama I. i IV. izreke također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

7. Žalbe su osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) za sate rada odrađene u prekovremenom radu.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju od ožujka 2013. do travnja 2018. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre - tehničarke - instrumentarke u K., da je rad tužiteljice bio organiziran u smjenama, noću, prekovremeno, subotom, nedjeljom i blagdanom te da je tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako da je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima na koji ima pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 143/13, 96/15 - dalje KU/13), a za razdoblje od 1. ožujka 2018. na temelju odredbe čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 - dalje KU/18),

- nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na koji ima pravo na temelju odredbe čl. 59.a Dodatka I KU/13 ("Narodne novine" broj 96/15), a za nastavno razdoblje na temelju odredbe čl. 58. KU/18,

- nije pravilno obračunao prekovremene sate rada koje je tužiteljica odradila na dane blagdane, neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, spomendanima, neradnim danima i na dan Uskrsa ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje Zakon o blagdanima), koji padaju od ponedjeljka do petka,

- nije pravilno obračunao naknadu plaće za slobodan dan nakon određenog dežurstva, za sate rada odrađene u prekovremenom radu, na koji tužiteljica ima pravo na temelju odredbe čl. 60. st. 2. KU/13,

- nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

10. Ocijenio je kao neosnovan tuženikov prigovor zastare te je zaključio da tužiteljica kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po utuženim osnovama, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

11. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio je pripadajuću razliku plaće i to za utužene dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 13.425,60 kn i 1.378,12 kn, razlike plaće po osnovi dodatka na jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva u iznosu od 1.432,40 kn.

12. U odnosu na razliku plaće za prekovremeni rad obavljen u dane blagdana, praznika te subotom i nedjeljom, kad praznik pada od ponedjeljka do petka, primjenom zaključka 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 utvrdio je pripadajuću razliku plaće, pri čemu je otklonio primjenu zaključka Povjerenstva broj 153 uz obrazloženje da se tim zaključkom samo definira način evidencije rada na blagdane i neradne dane te da taj zaključak ne isključuje primjenu odredbi temeljem kojih se prekovremenim radom smatra rad ostvaren povrh redovnog rada.

13. Nadalje, prihvatio je i dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, osim za kolovoz, rujan i prosinac 2013. te lipanj, srpanj i kolovoz 2014., koji dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 567,60 kn bruto je odbio kao neosnovan uz obrazloženje da se tužiteljica izjavom od 18. prosinca 2014. odrekla potraživanja razlike naknade plaće za to razdoblje.

14. Zbog tih razloga tužbeni zahtjev je prihvatio u ukupnom iznosu od 27.189,22 kn bruto, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 567,60 kn bruto odbio kao neosnovan, a o naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

15. Tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate rada odrađene u prekovremenom radu, budući da i prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica ima pravo na isplatu navedenih dodataka, primjenom citiranih odredbi KU/13 i KU/18 jer kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po utuženim osnovama zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

16. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud neosnovano otklonio primjenu zaključka Povjerenstva broj 153.

17. Prema shvaćanju ovog suda koje je podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice izraženim u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021., a u odnosu na sporno pitanje načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati prvostupanjski sud je neosnovano za obračun pripadajuće razlike plaće i naknade plaće u razdoblju od 21. prosinca 2015. pa nadalje do travnja 2018. otklonio primjenu zaključka Povjerenstva broj 153.

18. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

19. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu tumačenja broj 153. kao sastavnog dijela KU/13, s time da se ukazuje da su tumačenje (zaključak) Povjerenstva broj 148. i tumačenje broj 153. bitno različiti prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

20. Ukazuje se da je KU/13 stupio na snagu 1. prosinca 2013., a budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike i naknade plaće od ožujka 2013., za razdoblje prije prosinca 2013. u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 9/05 – dalje KU/05), što prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice nije imao u vidu.

21. Tumačenje Povjerenstva broj 148., prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) s 8 sati izmijenjeno je i stavljen izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, dakle, bez praznika i blagdana, a to se tumačenje primjenjuje od 21. prosinca 2015. pa nadalje.

22. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika kada navodi da je prvostupanjski sud pripadajuću razliku plaće i naknade plaće za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje pogrešno utvrđivao primjenom zaključka broj 148. pa je stoga osnovana žalbena tvrdnja tuženika da je tuženik pogrešno računao mjesečni fond radnih sati propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr. ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 51. KU/13.

24. Ako tako obračunati mjesečni fond radnih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

25. S obzirom na izloženo prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio i visinu pripadajuće naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, na što tuženik osnovano u žalbi ukazuje.

26. Tužiteljica u žalbi, osporavajući pobijanu presudu u točki III. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju za kolovoz, rujan i prosinac 2013. te za lipanj, srpanj i kolovoz 2014. u bitnome navodi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da se tužiteljica izjavom od 18. prosinca 2014. odrekla potraživanja naknade plaće za godišnji odmor za to razdoblje.

27. Naime, prema stanju u spisu u izjavi od 17. prosinca 2014. koju je tužiteljica potpisala 18. prosinca 2014., se navodi da je tužiteljica primila naknadu za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od kolovoza 2021. do rujna 2014. te da nema drugih potraživanja prema tuženiku s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora u navedenom razdoblju. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljica se nije mogla valjano odreći onog potraživanja koje je proizlazilo iz pogrešno obračunate plaće tužiteljice za koje u tom trenutku nije ni znala da postoji.

28. Stoga su opisani žalbeni navodi tužiteljice osnovani, te bi tužiteljica imala pravo na isplatu naknade za godišnji odmor i za navedeno razdoblje. Međutim, kao što je već istaknuto budući da sud nije na pravilan način utvrdio prekovremene sate rada koje je tužiteljica odradila radeći na blagdan, praznik koji padaju od ponedjeljka do petka, za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan izračun visine razlike naknade plaće za godišnji odmor u navedenom razdoblju 2013. i 2014.

29. Budući da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenom zaključka broj 148. , a nakon 21. prosinca 2015. primjenom zaključka broj 153. nema mogućnosti preinake pobijane presude, pa je stoga, uvaženjem žalbi stranaka pobijanu presudu u točkama I., III. i IV. izreke trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

30. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju imajući u vidu sve ukazane primjedbe upotpuniti činjenično stanje nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, te odlučiti o troškovima cijelog postupka.

31. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. siječnja 2022.

Sudac

Duško Abrmaović