Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2496/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB:.., D. T. iz Z., . OIB:.. i D. T. iz Z., . OIB:.., kao nasljednika iza pok. L. T. iz Z., . OIB.., zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. banke Z. d.d. Z., . OIB:., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz O. d. Č. iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 78 P-7189/2019-18 od 9. travnja 2021., 14. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 78 P-7189/2019-18 od 9. travnja 2021. na način da se nalaže tužiteljima M. T., D. T. i D. T. nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.787,50 kn (dvijetisućesedamstoosamdesetsedamkunapedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 2020. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška parničnog postupka.

Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

U žalbi navodi da nasljednici pok. L. T. odgovaraju za njezine dugove od trenutka njezine smrti. Tužba da je podnesena u ime L. T., tada umrle osobe, zbog čega je u konačnici tužba odbačena, međutim prije toga da su tužitelji podneskom od 20. travnja 2020. zatražili nastavak postupanja te su dostavili još jedan podnesak 30. svibnja 2020. iznoseći isti prijedlog. Stoga ističe da su tužitelji imali saznanja o tijeku ove parnice te da je zbog njihovog postupanja žalitelju nastao trošak. Smatra da je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je zahtjev odbijen, da tuženik niti jednom radnjom nije prouzročio nastanak troškova, te su upravo nasljednici pok. L. T. odgovorni za nastanak troška te su ga dužni podmiriti. Ukazuje da je pogrešno pozivanje suda na odredbu čl. 156. st. 2. ZPP-a te da nema mjesta primjeni odredbi o teretu dokazivanja. Ističe da je zatražio nadoknadu samo nužnih troškova.

Predlaže rješenje preinačiti i prihvatiti zahtjev, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Žalba tuženika je osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim mjerodavno materijalno pravo je pogrešno primijenjeno kada je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška.

Naime, ovaj parnični postupak je pokrenut podnošenjem tužbe tužiteljice L. T. iz Z. 11. lipnja 2019., u tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora od 25.000,00 kn, tužba je dostavljena na odgovor tuženiku, te je tuženik podneskom od 18. prosinca 2019. dostavio odgovor na tužbu u kojemu je zahtijevao i nadoknadu troška sastava tog podneska. T. je potom dostavio podnesak 16. ožujka 2020. kojim se dodatno očituje na tužbu, a nakon toga je dostavljen podnesak tužitelja od 20. travnja 2020. kojim izvješćuju sud da je L. T. preminula, da su njezini zakonski nasljednici suprug M. T. i sinovi D. i D. T., o čemu je dostavljeno i rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po javnom bilježniku kao povjereniku B. M. iz Z., poslovni broj O-4450/2019 od 18. rujna 2019. a tim podneskom su se nasljednici pok. L. T. prezentirali kao tužitelji. Rješenjem suda prvog stupnja od 6. srpnja 2020. poslovni broj 78 P-7189/2019-9 je tužba u ovoj pravnoj stvari odbačena, to rješenje je postalo pravomoćno, a tuženik je podneskom od 6. srpnja 2020. zatražio nadoknadu parničnog troška i to za sastav odgovora na tužbu, podneska od 11. ožujka 2020., 12. lipnja 2020. te 6. srpnja 2020. od po 1.000,00 kn, uvećano za porez na dodanu vrijednost (dalje; PDV) te sudsku pristojbu.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje zahtjev tuženika neosnovanim, uz obrazloženje da iz isprava u spisu ne bi proizlazilo da je punomoćnik pok. L. T. znao za činjenicu da ona nije bila živa u trenutku podnošenja tužbe te da ni nasljednici nisu bili upoznati s postojanjem ovog predmeta. Zaključuje da nasljednici nisu stranke u postupku, te da tuženik nije dokazao da bi punomoćnik L. T. postupao prema uputama nasljednika u ovoj pravnoj stvari.

Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tuženiku ne pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja.

Naime, kako je razvidno iz slijeda opisanih radnji koje su poduzete u postupku, prije no što je tužba odbačena, u postupak su se uključili nasljednici pok. L. T. koji su se sami prezentirali u podnescima kao tužitelji pa je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da oni nisu stranke u ovom postupku. Treba dodati da su nasljednici pok. L. T. ovlastili za zastupanje u ovom postupku istog punomoćnika koji je u ime njihove prednice podnio tužbu te su u svoje ime, osim što su se očitovali na navode iz podneska tuženika, postavili i zahtjev da im se dostavi odgovarajuća dokumentacija kako bi mogli postaviti konkretan tužbeni zahtjev.

Kako je tuženik u konačnici uspio u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška od tužitelja i to za one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada pravo na troškove zastupanja odvjetnika, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) i to za sastav podneska od 18. prosinca 2019. kojim je dostavljen odgovor na tužbu tužitelja u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 8. i 1. Tarife, za sastav podneska od 12. lipnja 2020. u iznosu od 250,00 kn primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, te podneska od 6. srpnja 2020. (zahtjev za nadoknadu troška) u iznosu od 250,00 kn primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, odnosno ukupno 1.500,00 kn, čemu treba pridodati iznos PDV primjenom Tbr. 42. Tarife od 375,00 kn pa tako ukupan parnični trošak zastupanja iznosi 1.875,00 kn.

Nije osnovan zahtjev za nadoknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 16. ožujka 2020., budući da se u tom podnesku ponavljaju navodi izneseni u odgovoru na tužbu. Tuženiku također pripada pravo na iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 300,00 kn te nagrada za sastav žalbe u iznosu od 312,50 kn primjenom Tbr. 10. t. 5. Tarife (žalba protiv rješenja), a prema vrijednosti predmeta spora žalbenog postupka, kao i trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 300,00 kn, s tim što treba naglasiti da je plaćanje sudskih pristojbi dokumentirano odgovarajućim uplatnicama.

Stoga je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a i priznati tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.787,50 kn, a u preostalom dijela zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 14. siječnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan