REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 P-6687/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., iz Z.,OIB: …, zastupana po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z. i S. P., iz Z., po punomoći ( kćerki), protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:…, zastupan po odvjetnicima iz O. d. K. i P. j.t.d. Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. studenog 2021. godine, u prisutnosti punomoćnica tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 13. siječnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj … sklopljen između tuženika i tužiteljice i S. P. kao fiducijarnog dužnika dana 04. lipnja 2007. godine, a koja glasi:

" Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., platiti tužiteljici

J. P., iz Z., iznos u visini od 6.391,95 kn sa zateznom

kamatom do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 34,16 kn od 26. ožujka 2008.g. do isplate,

- na iznos od 33,47 kn od 24. travnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 33,15 kn od 02. lipnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 33,58 kn od 01. srpnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 32,86 kn od 29. srpnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 32,80 kn od 26. kolovoza 2008.g. do isplate,

- na iznos od 33,14 kn od 25. rujna 2008. g. do isplate,

- na iznos od 36,06 kn od 31. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 34,22 kn od 26. studenog 2008.g. do isplate,

- na iznos od 51,84 kn od 29. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 54,00 kn od 22. siječnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 54,19 kn od 25. veljače 2009. g. do isplate,

- na iznos od 52,58 kn od 23. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 78,60 kn od 24. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 77,80 kn od 22. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 76,71 kn od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 76,71 kn od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 77,63 kn od 24. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 77,63 kn od 11. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 76,83 kn od 21. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 77,80 kn od 27. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 77,95 kn od 23. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 79,61 kn od 29. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 79,88 kn od 26. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 81,61 kn od 26. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 81,19 kn od 27. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 82,12 kn od 27. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 86,22 kn od 29. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 85,80 kn od 27. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 88,78 kn od 25. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 88,26 kn od 29. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 87,21 kn od 22. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 89,50 kn od 29. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 93,51 kn od 22. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 92,23 kn od 02. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 93,06 kn od 25. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 91,46 kn od 30. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 92,03 kn od 28. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 95,79 kn od 25. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 96,34 kn od 05. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 104,71 kn od 19. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 104,71 kn od 19. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 98,72 kn od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 98,14 kn od 26. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 98,15 kn od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 98,65 kn od 27. prosinca 2011,g. do isplate,

- na iznos od 100,96 kn od 01. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 101,13 kn od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,00 kn od 30. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,61 kn od 26. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 101,25 kn od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,54 kn od 29. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,48 kn od 01. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,05 kn od 28. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 98,61 kn od 03. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,13 kn od 30. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,72 kn od 24. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,42 kn od 02. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 98,17 kn od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 100,10 kn od 27. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 100,02 kn od 28. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,08 kn od 25. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 97,66 kn od 06. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 97,05 kn od 02. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 97,87 kn od 01. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 98,66 kn od 29. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,90 kn od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,01 kn od 23. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,77 kn od 28. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 100,27 kn od 28. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,33 kn od 23. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 100,00 kn od 29. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 100,84 kn od 21. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 100,42 kn od 29. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 99,75 kn od 28. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 97,76 kn od 30. lipnja 2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., platiti

tužiteljici J. P., iz Z., parnični trošak u iznosu od

3.975,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika H. A. A. B. d.d. dana 04. lipnja 2007. godine sklopila Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 28.197,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, rok otplate 84 mjesečnih anuiteta (7 godina). Nadalje navodi da su stranke ugovorile plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,90% godišnje (čl.3. Ugovora o kreditu) i da je tuženik tijekom ugovornog odnosa više puta jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, pa se kamatna stopa mijenjala na način da je ista iznosila u vremenskom razdoblju od 04. prosinca 2008. godine do 08. travnja 2009. godine u visini od 6,8%, od 09. travnja 2009. godine do lipnja 2014. godine kada je otplaćen kredit u visini od 7,3%, te je uslijed promjene početno ugovorene kamatne stope od 5,90% tuženik jednostrano uvećavao i iznose mjesečnih anuitet. Tužiteljica navodi da su jednostranom promjene ugovorene kamatne stope Ugovorom o kreditu povrijeđena njezina potrošačka prava jer tuženik nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom te je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope iz razloga što je ista nepoštena, nerazumljiva odnosno protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako sklopljeni Ugovor o kreditu ne sadrži uvjete promjenjivosti kamatne stope i referentnu stopu za koju se veže promjena niti su tužiteljici prije i prilikom sklapanja ugovora, a niti naknadno u obavijestima o jednostranoj promjeni kamatne stope, navedeni a kamoli objašnjeni razlog zbog kojih se ista mijenja čime je tuženik jednostrano određivao obvezu tužiteljice koja promjenu kamatne stope nije mogla predvidjeti niti provjeriti opravdanost i pravilnost promjene bez ikakvih egzaktnih kriterija, a što je nedvojbeno uzrokovalo neizvjesnost cijene kredita. Nadalje navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2104. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa je tuženik postupao protivno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o kreditu a da se pri tome nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama, odredbe ugovora bile su unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te ih je tuženik mogao mijenjati kako je htio, sukladno svojoj internoj odluci dok tužiteljica kao potrošač nije imala nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Navodi da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika te je takvim postupanjem tuženika tužiteljica oštećena i stekla je pravo na povrat iznosa koji je preplatila zbog jednostrane promjene kamatne stope, a koje preplate je tužiteljica izvršila u ugovorenom vremenskom razdoblju otplate kredita, to tuženik je u obvezi vratiti pretplaćene iznose. Tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ne osporava da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi, ističe prigovor zastare jer je protekao rok od tri godine (čl.226.st.2. Zakona o obveznim odnosima) odnosno ako tužiteljica zahtijeva isplatu utuženog iznosa s osnova stjecanja bez osnove protekao je rok od 5 godina računajući od dana sklapanja Ugovora o kreditu. Navodi da otplatom kredita prestao je dužničko- vjerovnički odnos između stranaka, pa ne postoji više ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ističe kako se tužiteljica u ovoj pravnoj stvari neosnovano poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača, pa citirane presude na koje se poziva tužiteljica ne mogu imati nikakve pravne učinke na pravnu situaciju tužiteljice. Navodi da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer ništetne odredbe ugovora više ne postoje jer ne postoji niti obvezno pravni odnos između stranaka i da u sporovima povodom kolektivnih tužbi pruža se samo apstraktna prava zaštita, pa se ne može smatrati ostvarenjem konkretne pravne zaštite ovdje tužiteljice koja se temelji na pretpostavci ništetnosti spornih odredaba Ugovora o kreditu (čl. 6. Ugovora o kreditu). Tuženik se poziva na stajališta izražena u stručnim člancima, pravna stajališta Županijskog suda u Puli-Pola te presudu Suda Europske unije u predmetima C-51/1 i C-186/16. Tuženik nadalje ističe kako je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Navodi kako u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna jer ista nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, ista je bila sasvim uočljiva, jasna i razumljiva tužiteljici, o istoj se pojedinačno raspravljalo, te navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navodi da je na svojim internetskim stranicama i javno 01. siječnja 2011. godine objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A. A. B. d.d.“ Ističe kako Ugovor o kreditu koji

je sklopio s tužiteljicom sadržava sve pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, a niti stari niti novi Zakon o potrošačima ne propisuje da tuženik kao banka treba imati egzaktne parametre već pretpostavke sukladno Zakonu o kreditnim institucijama što je tuženik ispunio, te da je tužiteljica pristala na primjenu promjenjive kamatne stope za koju je jasno određeno da će se mijenjati odlukom banke, a što je tužiteljici i pojašnjeno, a pojedinačno se pregovaralo i o odredbi kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, pa se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj … od 04.06.2007.g. (list 10-20 spisa), Obavijest o dospijeća prvog anuiteta

06.06.2007.g. (list 21 spisa), Oplatni plan (list 22-23 spisa), Potvrda o otplati kredita u cijelosti 18.08.2014.g. (list 24 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope od 04.12.2008.g. (list 25-26 spisa), Otplatni plan i Izvod po kreditu (list 27-31 spisa), uplatnice (list 32-52 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04.07.2013.g., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.0.2015.g., Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. (list 53-166 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-516/16-3 od 22.05.2017.g., presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-222/16-2 od 08.01.2018.g. (list 167-172 spisa), Zahtjeva za povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta, odgovor tuženika od 06.05.2019.g. (list 173-176 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 183/11-2 od 16.10.2013.g., te poslovni broj Revt 249/14-2 od 09.04.2015.g. i poslovni broj Revt 249/14-2 od 09.04.2015.g. (list 201-204 spisa), stručne članke i promotivne materijale, bilten o bankama (list 205-213, list 277-327 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-311/2018-2 od 03.09.2018.g. i poslovni broj Gž-2658/12-2 od 11.11.2013.g. (list 214-281 spisa), presudu Europskog suda od 20.09.2018.g. i od 20.09.2017.g., od dana 14.06.2012., od 03.07.2010.g. (list 219-250, list 348-367, list 374-385 spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-392/2011 od 13.12.2016.g. (list 250-251 spisa), Mišljenje Vlade Republike Hrvatske (list 252-254 spisa), Mišljenje nezavisnog odvjetnika u predmetu broj C-186/16 od 27.04.2017.g. (list 328-342 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2658/12-2 od 11.11.2013.g., odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2462/03-3 od 12.12.2005.g. (list 343-348 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika i Opće uvjete za poslovanje sa građanima (list 368-373 spisa), kamatne stope na kunske kredite i Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama tuženika, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima tuženika (list 386-411 spisa), Zahtjev za kredit od 04.06.2007.g. i Ugovor o kreditu (list 412 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3317/2015-4 od 07.07.2017.g., presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20.03.2018.g., presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-628/2016-3 od 06.09.2018.g., presudu Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2152/17-2 od 06.70.2018.g. i poslovni broj Gž- 1934/17-2 od 07.06.2018.g., te poslovni broj Gž-1413/17-2 od 29.05.2018.g. i poslovni broj Gž-1613/2018-2 od 19.02.2019.g., presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-182/2018-2 od 06.07.2018.g., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6274/2018-2 od 05.02.2019.g. i poslovni broj Gž- 6274/2018-2 od 05.02.2019.g., presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-256/2018-2 od 16.05.2019.g., Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018 od 20.02.2020.g., Izvod iz Zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-472020-2 od 30.01.2020.g. (list 425-467, list 482-505 spisa), Obavijest o parametrima kamatne stope od 18.12.2013.g. i Obavijest o promjeni kamatne stope po kreditu tužiteljice (list 474- 477 spisa), Otplatni plan, Specifikaciju uplata, pregled prometa po kreditu (list 519- 536, list 559-561 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D. d.o.o. Z., vještak D. P. kojeg vještaka je sud

dopunski saslušao.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

Sud je u tijeku postupka ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe kako tuženik neosnovano osporava pravni interes tužiteljice za vođenje ovog spora iz razloga jer se u mirnom postupku obratila tuženiku za povrat pretplaćenih iznosa, a koji prijedlog za sklapanje nagodbe u mirnom postupku je tuženik otklonio. Protivi se istaknutom prigovoru zastare imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Tužiteljica osporava navode tuženika u odnosu na osnov tužbe i tužbenog zahtjeva imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, presudu Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-259/14 od 09. travnja 2015. godine. Navodi kako je Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora obuhvaćen činjeničnim supstratom na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Navodi kao tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope već je predmetna odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika na standardnom ugovoru te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Ističe kako unošenje u ugovoru o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, suprotno je načelu obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja ta kamatna stope se kretati, time da tužiteljici kao korisnici kredita nije objasnio se postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom ugovornog odnosa pa time tužiteljica kao potrošač nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Slijedom navedenog radi se o nejasnim i nerazumljivim odredbama koje su u kolektivnom sporu "Potrošač" ocijenjene kao nepoštene odredbe. Tužiteljica navodi da njoj kao medicinskoj sestri odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi bez potrebnih ekonomskih znanja nisu bile jasne i razumljive. Tužiteljica osporava navode tuženika da je mogla birati između kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom, tuženik nije tužiteljici na transparentan i ozbiljan način izložio razloge o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ukazao joj na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju kredita, kao i odnosu s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja tuženika, a riječ je ugovornoj odredbi o kojoj tuženik nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom. Na takve navode tužiteljice prvenstveno tuženik predlaže da sud provede dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila razlika između iznosa kunske protuvrijednosti anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na tečaj HRK koji je je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koji je tužiteljica u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćala tijekom otplate kredita. Protivi se svim navodima tužiteljice i ističe kako bi bilo protivno prisilnim propisima i sporazumu stranka "nadomjestiti" ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to sugerira tužiteljica. Ističe kako presudom Trgovačkog suda u Zagrebu nije utvrđena u cijelosti ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi već samo način na koji je ista određena, obzirom da se ista određuje jednostranom odlukom banke bez jasno definiranih parametara. Navodi kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bitan sastojak ugovora pa bi utvrđenjem da je ista nepoštena tj. usvajanjem tužbenog zahtjeva dovelo do nedopuštene izmjene ugovorne odredbe protivno članku 277. Zakona o obveznim odnosima, iz koje odredbe jasno proizlazi da je ugovor sklopljen kada su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ističe kako ovaj sud nije ovlašten popuniti nastalu prazninu na način da presudom naloži izmjenu promjenjive kamatne stope u fiksnu kamatnu stopu kako to predlaže tužiteljica. Predlaže prilikom provođenja dokaza financijskim vještačenjem da se uzme u obzir kamatna stopa primjenjiva na kunske kredite a ne početno ugovorena kamatna stopa kako to predlaže tužiteljica. Tuženik navodi kako su potrošači među inim i tužiteljica koristeći svoje zakonsko pravo na izbor, svjesno ušli u ugovorni odnos s tuženikom i kreditno se zadužili u obliku kredita nominiranog u švicarskom franku i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope. Navodi kako se pravni učinci presude donesen u kolektivnoj tužbi ne primjenjuje u ovoj pravnoj stvari jer tužiteljica ne zahtijeva naknadu štete već povrat preplaćenih iznosa s osnova stjecanja bez osnove kako to navodi u svojoj tužbi. Ostaje kod prigovora zastare. Tužiteljica se protivi svim navodima tuženika. Navodi kako kod utvrđenja nepoštene ugovorne odredbe učinci djeluju od trenutka sklapanja ugovora, pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju, a potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutak sklapanja ugovora. Na takve navode tuženik ističe kako se čl. 502.c. ZPP-a ne može primijeniti u ovoj konkretnoj pravnoj stvari imajući u vidu da se predmetna odredba odnosi na parnične postupke koji su pokrenuti tužbom radi naknade štete ne i postupke pokrenute radi isplate po drugoj osnovi - stjecanja bez osnove, jer tek je posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmijenjen članak 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama radi naknade štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupka po kolektivnoj tužbi a da je navedena izmjena stupila na snagu tek 01. rujna 2019. godine nakon što su predmetni pojedinačni postupci pokrenuti. Navodi kako se tužiteljica nema pravo pozivati na pravna utvrđenja iz predmetnog kolektivnog spora obzirom da traži isplatu navodno preplaćenih iznosa temeljem instituta stjecanja bez osnove. Sud je ocijeni navode tuženika da se tužiteljica neosnovano poziva na citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao neosnovane. Naime u ovoj pravnoj stvari tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je ništetna odredba članak 6. Ugovora o kreditu te zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnovao stjecanje bez osnove te je ovaj sud vezan za pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske neovisno da li su ista zauzeta u postupku povodom kolektivne tužbe ili u pojedinačnim postupcima koje pokreću stranke.

5. U tijeku postupka tuženik predlaže saslušati tužiteljicu i svjedoka djelatnika banke na okolnost utvrđivanja činjenice da je tužiteljica upoznata sa svim odredbama ugovora a naročito dijelom da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice i svjedoka predloženih po tuženiku. U ovoj pravnoj stvari predmet spora su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su promjenjive temeljem jednostrane odluke banke u ovom sporu tuženika, a o kojim pravnim pitanjima je zauzeto stajalište u kolektivnom sporu povodom tužbe Udruge F. i koji spor se vodio protiv banaka među inim i tuženika, pa i prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije potrebno provoditi dokaze na okolnost utvrđena relevantnih činjenica o kojima je zauzeto stajalište u kolektivnom sporu (promjena kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke). U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3142/18 sud je zauzeo stajalište kako nema potrebe „u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.“

Tuženik u tijeku postupka predlaže provesti i dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem tako da vještak utvrdi kod izračuna koliko je eventualno tužiteljica preplatila mjesečne anuitete ali kao početnu kamatnu stope treba uzeti visinu kamatne stope na kunske kredite koja je iznosila na dan sklapanja ugovora o kreditu 8,77 %. U odnosu na prijedlog tuženika da se provede dokaz vještačenjem na okolnost obračuna pretplate ugovorenog kredita imajući u vidu kamatnu stopu na kredite u kunama sud je odbio dokazni prijedlog tuženika jer tužiteljica i tuženik nisu ugovorili kredit u HRK niti tuženik je dokazao da bi pregovarao s tužiteljem o sklapanju ugovora o kreditu u HRK.

6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi te nije sporna visine kamatne stope, kao i isplata prema obračunu banke. Nadalje nije sporno da su se kamatne stope mijenjale tijekom utuženog vremenskog razdoblja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, a koje sadrže i način određivanja visine promjenjive kamatne stope, u odnosu na kredite u CHF.

7. Tužiteljica u tijeku postupka navodi da je preplatila svojim uplatama anuitete u odnosu na iznose koje je bila dužna platiti, da je za vrijeme otplate kredita početna kamatne stopa od 5,90% godišnje mijenjala se na štetu tužiteljice i da je visinu iznosa preplatila svojim uplatama anuiteta u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti.

U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva koji tuženik osporava iz razloga kako ih navodi u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Po mišljenju ovog suda navodi tuženika u odnosu na način promjene visine kamatne stope i da je tužiteljica dobrovoljno pristala na zasnivanje ugovornog odnosa pa tako i na promjenjivost kamatne stope a koju volju je izrazila i prilikom solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika isti su neosnovani i irelevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime ovaj sud primjenjuje u ovoj pravnoj stvari odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovaj sud vezan je odlukama Vrhovnog suda u kojem su već izražena stajališta o određenom pravnom pitanju. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka da je tužiteljica bila upoznata sa svim parametrima i uvjetima promjene kamatne stope u ugovorenom vremenskom razdoblju i da je o istima pregovarao s tužiteljicom, a da je tužiteljica nakon što su joj predočeni svi kriteriji i parametri i ekonomske posljedice takve ugovorne odredbe na iste pristala i potom sklopila Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora, a tuženik i u tijeku ovog postupka ističe kako nije postojala obveza navoditi u ugovorima o kreditu parametre te je takva obveza propisano tek stupanjem na snagu Zakona o kreditnim institucijama tj. od dana 01. siječnja 2009. godine. Nadalje sud je ocijenio navode tuženika u dijelu da u ovoj pravnoj stvari se ne primjenjuje pravno pravilo čl. 502.a. ZPP-a jer je osnov tužbenog zahtijeva stjecanje bez osnove kao neosnovane, budući da pravna stajališta zauzeta presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuća su za ovaj sud. U konačnici intencija zakonodavca i jest da se pravna stajališta zauzeta u kolektivnom sporu primjenjuju o istom pravnom pitanju u pojedinačnim sporovima. Suprotno tome kolektivni sporovi ne bi bili potrebni već bi Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom niza pojedinačnih sporova zauzimao stajališta i time ujednačio sudsku praksu po pitanjima koja su istovjetna u sporovima. Pri tome ovaj sud ističe kako o svim činjenicama koje u ovoj konkretnoj pravnoj stvari ističe tuženik kao jedna od osam banaka protiv kojeg se vodio kolektivni spor Visoki trgovački sud Republike Hrvatske kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske su ocijenjene u dokaznom postupku prije donošenja meritornih odluka po pitanju promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke.

8. Sud je uvidom u Ugovor o kreditu broj … od dana 04. lipnja 2007.

godine (dalje: Ugovor o kreditu) utvrdio da su tužitelj i tuženik ugovorili visinu kredita u iznosu od 28.197,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (članak 2. Ugovora o kreditu), da je ugovorena redovna kamata u visini od 5.90% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, namjenski kredit - kupovina motornog vozila (članak 2. i 3. Ugovora). Ugovorne stranke člankom 4. ugovorile su da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja (84 mjesečna anuiteta), prema otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu, rok otplate 7 (sedam) godina. Nadalje je ugovoreno člankom 6. citiranog Ugovora za slučaj promjene kamatne stope Korisnik kredita suglasan je i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visine anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi tužiteljici dostavio obavijesti o promjenama kamatne stope i parametrima i tržišnim uvjetima koji su utjecali na promjenu visine kamatne stope u utuženom vremenskom razdoblju niti da joj je dostavio novi otplatni plan nakon promjene visine kamatne stope.

9. Između stranaka nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci Banke. Tako se u članku 3. i članku 6. Ugovora o kreditu navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci Banke o kamatnim stopama ili drugog akta Banke koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,90% godišnje, kamata se obračunava u CHF mjesečno, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Banke na dan plaćanja i ista je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Nije sporno niti to da je tužiteljica pristala tijekom ugovornog odnosa na primjenu Općih akata tuženika.

10. Sporno je u ovom predmetu da li su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužiteljici. Ukoliko iste nisu bile razumljive, to bi dovelo do ništetnosti iste odredbe. Sporno je da li u tom slučaju tužiteljici pripada utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora. Sud je uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 5,90 % i primjenjivala se do 29. veljače 2008. godine, od 01. ožujak 2008. godine pa do 30. studenog 2008. godine primjenjivala se kamatna stopa od 6,50%, a od 01. prosinca 2008. godine pa do 31. ožujka 2013. godine u visini od 6,80%, u vremenskom razdoblju od 01. travnja 2009. godine pa do konačne otplate kredita tj. 30. lipnja 2014. godine po stopi od 7,30%.

11. Za pojam ugovorne kamate valja navesti kako je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, dalje: ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

12. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, (predmet koji se je vodio u slučaju "F.", a u kojem je Udruga P.-H. s. u. z. z.

p. tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa), u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, je "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva.

13. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

Naime, odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) navodi slijedeće: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa."

Odredba članka 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe slijedeće: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili – prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

14. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

15. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 3. i 6. Ugovora o kreditu sklopljenim između H. A.-A.-B. d.d. Z., sada

A. B. d.d. Z., tuženika u ovoj pravnoj stvari, i tužiteljice J. P.,

iz Zagreba, te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

16. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D. d.o.o., Z., vještak D. P. na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

Vještak D. P. u nalazu i mišljenju od 13. srpnja 2020. godine (list 541-550 spisa) navodi da su ugovorne strane ugovorile početnu ugovorenu kamatu od 5,90%, da je tuženik od 31. ožujka 2008. godine povećavao kamatne stope sve do otplate kredita. Vještak navodi da je mišljenja kako je ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.120,05 CHF odnosno kunska protuvrijednosti iznosi 6.417,53 kn primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja.

Tužiteljica navodi kako načelno nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali da je vještak pogrešno utvrdio datume plaćanja mjesečnih anuiteta. Predlaže da sud pozove vještaka na ispravak nalaza i mišljenja tako da vještak ima u vidu prilikom izračuna točan datum uplata mjesečnih anuiteta. Tuženik ističe kako je pogrešno određen zadatak vještaka jer vještaku je naloženo sačiniti izračun primjenom fiksne kamatne stope i to u onom iznosu koliko je ista iznosila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tj. početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a volja ugovornih strana nije bila ugovoriti fiksnu kamatnu stopu već promjenjivu kamatnu stopu. Navodi kako je sud trebao primijeniti kamatnu stopa koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK sukladno javnom dostupnim podacima objavljenim u biltenima Hrvatske narodne banke, pa tuženik i predlaže da se provede financijsko vještačenje primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja ugovora kreditu. Navodi kako je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka jer nije donio rješenje kojim nije prihvatio prijedlog tuženika za financijsko vještačenje prema fiksnoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu u valuti HRK pa mu je ukraćen pristup sudu. Navodi kako je vještak pogrešno izračunao preplaćene iznose jer nije odredio datume uplate tužiteljice mjesečnih anuiteta. Tuženik navodi kako je sud prilikom zadavanja zadatka vještaku zanemario da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastoji od dva samostalna i odvojena sporazuma - jedan je ugovaranje promjenjivosti kamatne stope, drugi je ugovaranje načina njezine promjene. Navodi da u kolektivnom sporu odredba o promjenjivosti kamatne stope nije utvrđena ništetnom, nego je utvrđen ništetnim isključivo način njezine primjene odnosno mijenjanje kamatne stope jednostranom odlukom banke (drugi element odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Navodi kako ništetnom odredbe koja ovlašćuje banku jednostrano izmijeniti visinu kamatne stope ne znači da je kamatna stopa postala fiksna. Tuženik pobija nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, ne predlaže dopunsko saslušanje vještaka (podnesak tuženika od 13. kolovoza 2020.g. - list 555-558 spisa i podnesak tuženika od 12. studenog 2021. godine - list 602-605 spisa).

Sud je ocijenio navode tuženika da mu je uskraćeno pravo pristupa sudu jer nije odlučeno o njegovom dokaznom prijedlogu kao neosnovane budući je sud odbio dokazni prijedlog rješenjem od dana 01. lipnja 2020. godine tj. na pripremnom ročištu. Kako sud na pripremnom ročištu odlučuje koje dokazne prijedloge prihvaća, a koje ne prihvaća, time da nije propisano da sud je u obvezi obrazložiti iz kojih razloga se odbija dokazni prijedlog stranke u postupku, već takvu odluku dužan je obrazložiti u meritornoj odluci. Sud je obrazložio i naveo razloge za svoju odluku kao pod točkom 5. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog sud je ocijeni navode tuženika o uskrati prava pristupa sudu kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.

17. Vještak D. P. se pismeno očitovao na primjedbe tužiteljice i tuženika dana 15. listopada 2020. godine, te u pismenom očitovanju navodi da imajući u vidu dan uplate mjesečnih anuiteta mišljenja je da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjeni kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 1.120,05 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 6.409,22 kn (pismeno očitovanje vještaka od 15. listopada 2020. godine - list 568-570 spisa).

Nakon dostave pismenog očitovanja tužiteljica navodi da vještak nije uzeo u obzir točan datum uplate anuiteta, da posjeduje uplatnice za 15 mjeseci za koje nije naveden točan datum uplate, a sve su dostavljene uz tužbu, osim za tri uplate. Tužiteljica ističe kako nisu navedene točne uplate za mjesec kolovoz 2007., za mjesece listopad i prosinac 2008., mjesece veljaču i rujan 2009. godine, mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2010. godine, te mjesece veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011. godine.

Vještak D. P. u pismenom očitovanju od 11. ožujak 2021. godine (list 575- 581 spisa) navodi da tužiteljica ukazuje na datume plaćanja koji nisu navedeni na specifikaciji uplata (list 534-535 spisa) i da se radi o prijevremenim uplatama koje su uplaćene prije dospijeća samog anuiteta te u tom slučaju kao datum plaćanja u izračunu nije uzet datum dospijeća anuiteta. Vještak u pismenom očitovanju prema zahtjevu tužiteljice izračunao je razliku između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu prema datumu uplate. Vještak navodi da ukupna razlika, prema zahtjevu tužiteljice, između potraživanja banke i specifikacije uplata tužiteljice iznosila bi 26,17 kn, da je dug tužiteljice prema banci nastao zbog tečajnih razlika, to jest zbog primjene datuma uplate na otplatu kredita, a ne kako je Banka primijenila kod privremenih uplata koje su uplaćene prije dospijeća samog anuiteta, u tom slučaju kao datum plaćanja anuiteta primjenjivala je datum dospijeća anuiteta.

Nakon pismenog očitovanja vještaka tužiteljica navodi da je vještak naveo početno pogrešan datume plaćanju koji nisu istovjetni datumima kada su anuiteti doista plaćeni, a koji su vidljivi iz izračuna koji je tuženik dostavio uz podnesak od 13. kolovoza 2020. godine. Predlaže da se utvrde preplaćeni iznosi prema dostavljenom prikazu uplatu koji je tuženik dostavio uz podnesak od 13. kolovoza 2020. godine (podnesak tužiteljice od 30. travnja 2021. godine (list 583-588 spisa).

18. Vještak D. P. je na primjedbe tužiteljice izradio nalaz i mišljenje dana 01. srpnja 2021. godine (list 592-598 spisa). Vještak u zaključku navodi da je tužiteljica uplatama u većem iznosu nije podmirivala ukupni iznos anuiteta, te imajući u vidu evidentirane uplate po tuženiku mišljenja je da ukupno razlika anuiteta iznosi 1.120,05 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 6.391,95 kn.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ostaje kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te ističe kako su primjedbe pravne naravi o kojima treba donijeti odluku sud.

19. Tužiteljica je platila prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznos anuiteta prema početnom otplatnom planu primjenom kamatne stope prema ugovoru o kreditu 5,90% razliku u visini od CHF, odnosno kunska protuvrijednost u visini iznosa od 6.391,95 kn. Kako je vještak izračunao razliku u iznosu anuiteta primjenom početno ugovorene kamatne stope od 31. ožujka 2008. godine do dana otplate kredita (nalaz i mišljenje vještaka od 01. srpnja 2021. godine,Točka 2., stranica 7. - list 598 spisa) u iznosu anuiteta prema obračunu tuženika imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,90% i povišenje kamatnih stopa te je utvrdio i razliku u iznosu anuiteta prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni plan primjenom kamatne stope 5,90% to tuženik neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da se isti bazira na pogrešnoj premisi.

20. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika jeste iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, uspoređujući kamatne stope koje je vještak D. P. uzimao u obzir prilikom izračuna za spomenuto razdoblje, dokumentaciju koja prileži u spisu a koju visinu kamatne stope tužiteljica i tuženik ne osporavaju. Izračun vještaka urađen je za utuženo vremensko razdoblje te je utvrđeno kako ukupna razlika iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa iznosi 1.120,05 CHF odnosno 6.391,95 kn. Iz svih gore navedenih razloga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od 6,391,95 kn, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

21. Tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge F. proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljičine isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

22. U tijeku postupka tuženik ističe prigovor zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužiteljica je podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvar dana 11. lipnja 2019. godine, dakle prije nastupa zastare tražbine (zastara nastupa za pretplaćene kamate s danom 15. lipnja 2019. godine). Sud pri tome ističe da u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok, navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužiteljice usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226 . ZOO-a.

23. Temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podneska od 30.04.2021.g. u iznosu od 750,00 kn (Tbr.8. točak 1 OT-a), pristup na ročište dana 30.11.2021.g. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.500,00 kn, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 375,00 kn, ukupno 1.875,00 kn, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn, ukupno 3.975,00 kn. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 94/14). Zatezne kamate od 1. srpnja 2015. do isplate temelje se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15).

U Zagrebu, 13. siječnja 2022. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn

2. tuženiku po punomoćniku