Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-65/2021-12
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog O. G., zbog kaznenog djela iz "Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, članka 91. Kaznenog zakona (
50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05. – ispravak, - dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-Us-63/2021. K Us-19/2007. (K-131/2010.) od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osuđenog O. G., preinačuje se pobijano rješenje te se dopušta obnova kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2009., broj K Us-19/07. kojom je osuđeni O. G. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 30 (trideset) godina zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 91. stavka 1. točke 4. KZ/97., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2009. broj I Kž Us-103/09-12, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. rujna 2010., broj III Kž-5/10-5, te se postupak vraća u postupak povodom žalbe protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2009., broj K Us-19/07.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-Us-63/2021. K Us-19/2007. (K-131/2010.) od 10. lipnja 2021., na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2009., broj K Us-19/07., potvrđenom, u odnosu na osuđenog O. G., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2009. broj I Kž Us-103/09-12, a koja je u trećestupanjskom postupku potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. rujna 2010., broj III Kž-5/10-5, kojom je osuđeni O. G. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97. i kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva iz članka 91. stavka 1. točke 4. KZ/97. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 30 (trideset) godina.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni O. G. po braniteljici, odvjetnici V. D. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije u pravu osuđenik kada u žalbi tvrdi je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao jasne i dostatne razloge temeljem kojih se pravilnost njegove odluke može s uspjehom ispitati. Ujedno, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osuđenik u žalbi ističe da je iz pobijanog rješenja nejasno je li prvostupanjski sud odlučio o njegovu prijedlogu za obnovu kaznenog postupka od 11. prosinca 2020. podnesenom u skladu s člankom 501. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. koji se temelji na novim dokazima i novim činjenicama ili o prijedlogu za obnovu kaznenog postupka od 26. ožujka 2021. podnesenom u skladu s člankom 502. stavak 2. ZKP/08. koji se temelji na presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP) broj 33602/17 od 18. ožujka 2021.
6.1. Međutim, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prvostupanjski sud odlučivao isključivo o prijedlogu za obnovu kaznenog postupka od 26. ožujka 2021. koji se temelji na spomenutoj presudi ESLJP, pa su promašeni navodi osuđenika kojima upućuje na izostanak razloga o odlučnim činjenicama o prijedlogu za obnovu postupka od 11. prosinca 2020.
6.2. Također, suprotno mišljenju osuđenika, činjenica što je prvostupanjski sud presudu ESLJP razmatrao i kao novu činjenicu odnosno novi dokaz u smislu članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. te utvrdio da sama za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima nije prikladna da dovede do oslobađajuće presude ili osude po blažem zakonu, ne čini pobijano rješenje nerazumljivim i ne isključuje mogućnost razmatranja prikladnosti presude ESLJP da dovede do obnove kaznenog postupka u smislu članka 502. stavka 2. ZKP/08., a o kojoj prikladnosti je prvostupanjski sud nedvojbeno odlučivao.
6.3. Presudom ESLJP je u odnosu na osuđenika utvrđeno da je u tijeku kaznenog postupka došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija) u pogledu povrede načela jednakosti stranaka u postupku i kontradiktornosti postupka zbog nedostavljanja podneska nadležnog državnog odvjetništva Republike Hrvatske obrani optuženika te povrede članka 6. stavka 1. i 3. točke (c) Konvencije zbog odsutnosti podnositelja zahtjeva sa sjednica žalbenih vijeća u drugostupanjskom i trećestupanjskom postupku.
6.4. Člankom 502. stavak 2. ZKP/08. propisano je da će se kazneni postupak obnoviti i u slučaju kada je zahtjev za obnovu podnesen na temelju konačne presude ESLJP kojom je utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije ako je povreda Konvencije utjecala na ishod postupka, a povreda ili njezina posljedica se može ispraviti u obnovljenom postupku.
7. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da povreda iz članka 6. stavka 1. i 3. točka (c) Konvencije, odnosno neprisutnost optuženika sjednicama u drugostupanjskom i trećestupanjskom postupku ne bi utjecala na ishod postupka, jer da je interese obrane optuženika na sjednicama zastupala njegova braniteljica, kao i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preispitao sve žalbene navode optuženika te zaključio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona te je otklonio sve dvojbe osuđenika u pogledu činjeničnog stanja na temelju čega je donesena i potvrđena prvostupanjska presuda, a koje sve odluke su vrlo iscrpno, detaljno i sustavno obrazložene.
8. Naime, u više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. U-III-2836/2012. od 6.lipnja 2016.) te ESLJP (npr. Zahirović protiv Hrvatske od 4. prosinca 2014., Lonić protiv Hrvatske i Arps protiv Hrvatske od 25. listopada 2016. ) izražen je stav kako se zajamčeno pravo okrivljenika na obranu iz članka 6. stavka 1. i 3. točka (c) Konvencije, koja je sastavnica prava na pravično suđenje, proteže i na žalbeni postupak s obzirom na značaj i ishod koji žalbeni postupak ima za okrivljenika.
8.1. Osuđenik se u vrijeme drugostupanjskog i trećestupanjskog postupka nalazio u pritvoru te je tražio da bude prisutan na sjednicama, što mu nije omogućeno jer vijeća
Zakona o kaznenom postupku
to nisu smatrala svrhovitim (članak 374. stavak 1.
("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. dalje: ZKP/97.)). Time je povrijeđeno pravo obrane na pošteno suđenje, pravo da prisustvuje suđenju, jer je osuđeniku uskraćena mogućnost usmenog iznošenja žalbe i objašnjenja glede podnesaka suprotne strane, uskraćeno mu je pravo da se pred sudom brani sam, a što je od utjecaja na presudu, tim više što je u žalbenim postupcima optuženiku potvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina.
8.2. Praksa ESLJP dovela je do promjena u zakonskim propisima pa tako ZKP/08. više ne sadrži odredbu koja je postojala u članku 374. stavku 2. ZKP/97., a koja je ex mero motu omogućavala pozivanje na drugostupanjsku i trećestupanjsku sjednicu, na kojoj se odlučuje o žalbi optuženika, koji je u pritvoru. Pozivanje optuženika koji je u pritvoru ili na izdržavanju kazne više ne traži ocjenu svrhovitosti prisutnosti optuženika na drugostupanjskoj i trećestupanjskoj sjednici na kojoj se odlučuje o žalbi na presudu, već iz članka 475. stavka 2. ZKP/08. jasno proizlazi da se o sjednici vijeća moraju izvijestiti stranke, ako je neka od stranaka zahtijevala da bude obaviještena o sjednici. Iz toga slijedi da optuženiku, bez obzira na to je li u istražnom zatvoru ili nije, treba omogućiti dolazak na drugostupanjsku i trećestupanjsku sjednicu, a ta mogućnost se ostvaruje izvještavanjem, ako je tražio da o tome bude izvješten. Navedena zakonska odredba je posebno važna za pravo obrane osoba lišenih slobode.
9. Slijedom svega navedenog, a suprotno stavu prvostupanjskog suda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da se navedena povreda Konvencije iz članka 6. stavaka 1. i 3. točke (c), koja je utjecala na ishod postupka, odnosno njena posljedica može ispraviti u obnovljenom postupku osiguravanjem prisutnosti osuđenika na sjednicama drugostupanjskog i trećestupanjskog suda, a ujedno i dostavom podneska nadležnog državnog odvjetnika, zbog čega je prihvaćena žalba osuđenika te preinačeno pobijano rješenje na način da je dopuštena obnova kaznenog postupka i određeno da se postupak vrati u postupak povodom žalbe na prvostupanjsku presudu, sve u skladu s odredbama članka 494. stavak 3. točka 3. i članka 502. stavka 2. ZKP/08., odnosno kao što je to navedeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
