Poslovni broj: Usž-4122/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. S., S. I., A. C., M. G., N. H. G., T. G., M. V. i N. S., svi iz V. G., I. P. i K. F., oboje iz V. G., a koje sve zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Velika Gorica, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, V. G., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-2755/20-8 od 1. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
I
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-2755/20-8 od 1. rujna 2021.
II
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika – Grada Velika Gorica, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, klasa: UP/I-361-03/19- 01/000317, urbroj: 238-31-01/162-20-0011 od 29. lipnja 2020., kojim je investitoru P. B. d.o.o., iz V. G. izdana građevinska dozvola.
2. Tužitelji su protiv citiranog rješenja prvostupanjskog upravnog suda podnijeli žalbe iz svih zakonom propisanih razloga navodeći da je sud donoseći osporenu odluku propustio utvrditi da razlog podnošenja tužbe leži upravo u činjenici da tužiteljima kao strankama u postupku izdavanja građevinske dozvole, odnosno vlasnicima nekretnina koje neposredno graniče s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola (članak 115. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji), nije bila dana mogućnost sudjelovanja ili izjašnjenja u postupku izdavanja građevinske dozvole, niti mogućnost uvida u spis predmeta, čime je već na samom početku došlo do kršenja zakonskih odredbi i pogodovanje investitoru. Ističu da nisu bili obaviješteni o provođenju postupka izdavanja građevinske dozvole niti kao susjedi koji neposredno graniče s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola pa nisu mogli niti podnijeti žalbu Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja protiv izdane građevinske dozvole sukladno danoj uputi. Navode da je tuženik izdao tri građevinske dozvole za k.o. V. G. koje su sve postale pravomoćne 24. srpnja 2020., a da prije toga tužitelji kao susjedi niti jednom nisu bili obaviješteni o istom, da nisu znali za postupke sve do trenutka dok na susjednim česticama nisu vidjeli da se započelo s radovima, a sve kako je to opisano i obrazloženo u tužbi što je sud zanemario. Kako su građevinske dozvole pravomoćne te kako su protekli rokovi za podnošenje žalbe smatraju da im je jedini preostali pravni lijek bio podnošenje tužbe. Pozivaju se na odredbe Zakona prema kojima su morali imati status stranke u postupku izdavanja građevinskih dozvola, pa se radi o nezakonitom postupanju od strane tuženika, a prvostupanjski upravni sud je bez ulaženja u meritum odbacio tužbu. Skreću pozornost na odredbu članka 24. stavak 3. ZUS-a, koju i citiraju. Ističu da nisu iskoristili redovni pravni lijek jedino i isključivo jer im nije ni bilo omogućeno sudjelovati u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, pa slijedom toga nisu ni bili u mogućnosti postupiti redovnim putem u upravnom postupku obzirom da su u trenutku saznanja, građevinske dozvole već postale pravomoćne i time je bio iscrpljen redovni pravni put na štetu tužitelja, a njima kao strankama koje imaju pravni interes za sudjelovanjem u postupku je preostala jedina zakonska mogućnost pokretanje upravnog spora. Predlažu usvojiti žalbu uz naknadu troškova sastava iste.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda proizlazi da je isto doneseno pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21) kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek.
6. Prvostupanjski upravni sud je u upravnom sporu utvrdio, a što tužitelji tužbenim navodima niti ne osporavaju, da je tužba podnesena protiv građevinske dozvole izdane investitoru P. B. d.o.o. iz V. G. dana 29. lipnja 2020. (klasa: UP/I-361- 03/19-01/000317, urbroj: 238-31-01/162-20-0011) na kojoj je otisnut štambilj da je ista postala pravomoćna dana 24. srpnja 2020. godine.
7. Nadalje, ista sadrži pravilnu uputu o pravnom lijeku tj. o pravu za podnošenje žalbe Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka iste putem prvostupanjskog upravnog tijela.
8. Tužitelji žalbenim navodima ne dovode u sumnju naprijed utvrđenu činjenicu prvostupanjskog upravnog suda da protiv predmetne građevinske dozvole od 29. lipnja 2020., nisu iskoristili redovni pravni lijek, odnosno da nisu izjavili žalbu. Međutim, unatoč nesporno utvrđenom, tužitelji smatraju da ipak nije bilo mjesta odbačaju njihove tužbe izjavljene protiv građevinske dozvole i to iz razloga što im u upravnom postupku koji je prethodio donošenju citirane građevinske dozvole nije omogućeno sudjelovanje kao vlasnicima susjednih nekretnina koje međaše sa predmetnom nekretninom u odnosu na koju je izdana građevinska dozvola, ističući da su na navedeni način onemogućeni i u podnošenju redovnih pravnih lijekova jer nisu niti znali da se vodi upravni postupak izdavanja predmetne građevinske dozvole.
9. Međutim, upravo suprotno navedenim prigovorima i mišljenju tužitelja, ovaj sud ocjenjuje da je osnovano prvostupanjski upravni sud odbacio tužbu tužitelja pozivom na citiranu odredbu članka 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a, s obzirom da se ovdje radi o aktu protiv kojeg je bilo moguće izjaviti redovni pravni lijek, odnosno žalbu nadležnom ministarstvu. Međutim, ukoliko žalba, kao redovni pravni lijek, nije izjavljena, tada nema niti pravne mogućnosti osporavanje tog akta podnošenjem tužbe nadležnom upravnom sudu. To stoga što stranke koje u postupku izdavanja određenog akta, ovdje građevinske dozvole, nisu sudjelovale, a imaju pravni interes žalbom pobijati akt koji je donesen u tom postupku, žalbu mogu izjaviti u roku koji se računa prema strankama koje su u postupku sudjelovale. U protivnom, kada je prvostupanjsko rješenje (ovdje građevinska dozvola) postalo pravomoćno, što je dakle ovdje slučaj, budući je na građevinskoj dozvoli otisnuta klauzula pravomoćnosti s datumom 24. srpnja 2020., u tom slučaju osobe koje smatraju da su trebale sudjelovati u tom upravnom postupku, a nisu sudjelovale, odnosno nije im dana mogućnost sudjelovanja, svoja prava i pravne interese mogu štititi kroz institut obnove upravnog postupka pod uvjetima i rokovima propisanim odredbom članka 123. do 127. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.).
10. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja u odnosu na postupak izdavanja građevinske dozvole.
11. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. u vezi s odredbom članka 67. stavak 3. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, a u odnosu na zatraženi trošak sastava žalbe koji nije osnovan jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja na temelju odredbe članka 79. stavak 4. istog Zakona.
U Zagrebu 13. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
