REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 137/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika L. S., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 3. v.v. st. 1. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2021. broj Kv II-1197/2021 (Kir-883/2021.), u sjednici održanoj 13. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Žalba izručenika L. S. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pod toč. I. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje: ZOMP), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama te je odobreno izručenje stranca L. S. Republici Sjevernoj Makedoniji radi vođenja kaznenog postupka temeljem naloga za provođenje istražnog postupka Osnovnog javnog odvjetništva za gonjenje organiziranog kriminala i korupciju KO broj 134/20 od 21. prosinca 2020., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet narkotičkih droga, psihotropnih supstanci i prekursora po čl. 215. st. 3. v.v. st. 1. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije.
2. Pod točkom II. izreke tog rješenja, odlučeno je da se izručenik ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud, sukladno čl. 37. ZOMP-a.
3. Protiv tog rješenja žali se izručenik L. S. po svom branitelju Č. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1.), te pogrešne primjene
I Kž 137/2021-4
odredaba ZOMP-a (čl. 35., 43. i 52. ZOMP-a), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije zamolba za izručenje, a podredno da se to rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbi su priložene preslike izjava V. K., T. S. i R. K. od 15. rujna 2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik od 16. rujna 2021.
3.1. Spis predmeta dostavljen je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje 17. prosinca 2021.
4. Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji žalbe, izreka i obrazloženje pobijanog rješenja u svemu su jasni i razumljivi te su otklonjeni svi nedostaci na koje je prvostupanjskom sudu ranije ukazano ukidnim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-124/2021 od 19. kolovoza 2021.
7. Žalitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se sastojala nerazumljivost izreke pobijanog rješenja, već tvrdi da obrazloženje tog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
7.1. Suprotno tvrdnji žalbe, zakonski opis kaznenog djela zbog kojeg se izručenje traži ne predstavlja odlučnu činjenicu. Naime, prema čl. 43. st. 1. toč. 3. ZOMP-a, zamolba za izručenje treba sadržavati opis kaznenog djela i njegov zakonski naziv. S obzirom da su u obrazloženju pobijanog rješenja naznačeni bitni dijelovi činjeničnog opisa kaznenog djela te njegov zakonski naziv i oznaka, nikakve dvojbe nema za koje i kakvo kazneno djelo se izručenje dopušta.
7.2. Isto tako, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet narkotičkih droga, psihotropnih supstanci i prekursora po čl. 215. st. 3. v.v. st. 1. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11). Stoga je jasno utvrđeno da se radi o kaznenom djelu koje je kažnjivo i po domaćem pravu čime je ispunjena zakonska pretpostavka za izručenje iz čl. 34. st. 1. i 2. ZOMP-a.
7.3. Nadalje, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. alineja 2 i čl. 82. KZ/11, valjano zaključio da, s obzirom na vrijeme učina kaznenog djela i visinu kazne propisane u čl. 190. st. 2. KZ/11, nije nastupila zastara kaznenog progona po domaćem pravu niti žalitelj u žalbi tvrdi suprotno. Nenavođenje zakonske odredbe o
I Kž 137/2021-4
zastari po pravu države moliteljice ne čini pobijano rješenje manjkavim u smislu postojanja zapreke za izručenje iz čl. 35. st. 1. toč. 4. ZOMP-a.
8. U odnosu na postojanje osnovane sumnje o učinu kaznenog djela, žalitelj smatra da samo nabrajanje dokaza u obrazloženju rješenja, kako to čini prvostupanjski sud, nije dostatno, već da je država moliteljica bila dužna faktički dostaviti dokaze za osnovanu sumnju kako bi domaći sud, prema shvaćanju žalitelja, bio u prilici ocijeniti jesu li ti dokazi dovoljni da opravdaju osnovanu sumnju ili nisu. Stoga da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo u mjeri da se u tom dijelu ne može ispitati.
8.1. Neosnovano se žalbom tvrdi da je država moliteljica bila dužna priložiti konkretne dokaze za osnovanu sumnju u smislu čl. 43. st. 1. toč. 3. ZOMP-a.
8.2. Naime, prema čl. 1. st. 1. ZOMP-a, tim zakonom uređuje se međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Navedeno ukazuje da je primjena tog Zakona supsidijarne prirode u odnosu na međunarodne ugovore.
8.3. Prema čl. 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju (ratificiran Zakonom o potvrđivanju Ugovora objavljenom u "Narodne novine", broj 8/2012 – u daljnjem tekstu: Ugovor), država moliteljica, između ostalog, treba dostaviti optužnicu ili presudu ili odluku o pritvoru ili koji drugi akt istog pravnog značaja koji sadrži ime i prezime osobe čije se izručenje traži te druge podatke koji su potrebni za utvrđivanje njezine istovjetnosti, zatim opis djela i zakonski naziv kaznenog djela zbog kojeg se izručenje traži.
8.4. Iz navedenog proizlazi da, prema bilateralnom Ugovoru, faktično prilaganje dokaza za osnovanu sumnju nije propisano, kako pogrešno smatra žalitelj.
8.5. S tim u vezi, prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke valjano ocijenio da dokazi navedeni u rješenju o određivanju mjere pritvora Osnovnog krivičnog suda Skopje, Odjeljenje za organizirani kriminal i korupciju III KOK-PP broj 283/2020 od 22. prosinca 2020. (precizno nabrojani u obrazloženju tog rješenja) daju pouzdan temelj osnovanoj sumnji o učinu kaznenog djela za koje se izručenje traži. Pravomoćnost tog sudskog rješenja, suprotno tvrdnji žalbe, nije nužan preduvjet jer to nije propisano kako odredbama Ugovora, tako niti odredbama ZOMP-a.
8.6. Žalitelj uz žalbu prilaže preslike izjava V. K., T. S. i R. K. smatrajući da isti opovrgavaju zaključak o postojanju osnovane sumnje da bi izručenik počinio kazneno djelo. U izjavama navedenih osoba, inače suokrivljenika u postupku, ekskulpira se izručenik uz istovjetnu tvrdnju" u kaznenom postupku sam dao izjavu ispred javnog tužioca, ali ista nije istinita jer dao sam je u zabludi da ću, ako dam takvu izjavu, biti odmah pušten iz pritvora". Međutim, osim što sud zamoljene države u postupku izručenja nije ovlašten provoditi dokazni postupak niti ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, treba reći da citirani dio izjava navedenih osoba, u ovoj fazi postupka, ne isključuje postojanje osnovane sumnje o učinu predmetnog kaznenog djela.
I Kž 137/2021-4
8.7. Što se tiče Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1308/2019 od 10. ožujka 2020. na koju žalba upire, treba reći da pravičnost postupka za izručenje ovdje nije ugrožena s obzirom da je država moliteljica, prilažući sudsko rješenje o određivanju mjere pritvora protiv izručenika, navela dostatne dokaze o osnovanoj sumnji koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio.
9. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonski pretpostavki, odnosno izostanka zapreka za izručenje iz čl. 35. st. 1. ZOMP-a, u svemu osnovan te nije ostvarena niti u žalbi istaknuta povreda odredaba materijalnog prava.
10. Budući da navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 13. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
