Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-934/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marini Parać Garma kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz N., H., W. 18, OIB …, zastupanog po privremenoj zastupnici D. A., odvjetnici u P., protiv tuženika B. K. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva B. i P., odvjetnicima u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi privremene zastupnice tužitelja, odvjetnice D. A. protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-533/2017-34 od 6. svibnja 2020., 13. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba privremene zastupnice tužitelja, odvjetnice D. A. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-533/2017-34 od 6. svibnja 2020. u točkama I. i II. i pobijanom dijelu točke III. izreke.

II. Odbija se zahtjev privremene zastupnice tužitelja, odvjetnice D. A. za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-533/2017-34 od 6. svibnja 2020. odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se tužitelju D. B. isplatiti privremenoj zastupnici, odvjetnici D. A. naknadu troškova zastupanja tužitelja u iznosu od 67.150,00 kuna, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev privremene zastupnice tužitelja, odvjetnice D. A. da se troškovi iz točke I. isplate iz sredstava državnog proračuna.

III. Odbija se zahtjev privremene zastupnice tužitelja, odvjetnice D. A., za isplatu naknade troškova zastupanja u svojstvu privremene zastupnice u iznosu od 134.175,00 kuna kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila posebna skrbnica zbog svih žalbenih razloga, a posebice povrede materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U svezi odluke suda da joj priznati trošak naknadi tuženik i odluke kojom je odbijen njen zahtjev da se troškovi iz točke I. pobijanog rješenja isplate iz sredstava državnog proračuna u bitnome navodi da teret plaćanja nagrade i naknade za rad privremenog zastupnika treba pasti na teret onoga tko je privremenom zastupniku naložio poduzimanje radnji, a to je sud odnosno Republika Hrvatska. Glede točke III. izreke navodi da joj sud pogrešno nije priznao zatraženi trošak s osnova naknade za sastav podneska od 31. listopada 2017. obzirom je učinjen prije nego što je u ovršnom postupku posl.br. Ovr-912/15, doneseno rješenje kojim je razriješena dužnosti posebne skrbnice.

2.1. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsko rješenje na način da u cijelosti usvoji zatraženi trošak te obveže isplatu istog na teret državnog proračuna ili proračuna suda odnosno alternativno na teret B. K. d.o.o. Prilaže rješenja sudova kojima je odlučivano o naknadi troška privremenih zastupnika. Zahtijeva naknadu troška za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privremene zastupnice nije osnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev posebne skrbnice tuženika da se dosuđena naknada troškova parničnog postupka isplati iz sredstava državnog proračuna, kao i kada privremenoj zastupnici nije priznat trošak sastava podneska od 31. listopada 2017.

6. U ovom žalbenom stadiju postupka, nije sporno da je odvjetnica D. A. pokrenula predmetnu parnicu podnošenjem tužbe 21. travnja 2017., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kao privremena zastupnica tužitelja D. B., a na temelju rješenja donesenog u ovršnom postupku istog prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr- 912/2015-33 od 21. ožujka 2017. Nije sporno ni da je pribavila klauzulu pravomoćnosti i zastupala tužitelja na ročištu 5. rujna 2017. te da joj za te radnje pripada pravo na naknadu troškova postupka. Sporno je, ima li pravo na naknadu troška za sastav podneska od 31. listopada 2017. i ima li pravo na isplatu tih troškova iz sredstava državnog proračuna ili joj je iste dužan naknaditi tuženik.

7. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u ovom slučaju može govoriti samo o naknadi učinjenih troškova i konačnom snošenju tih troškova, budući ZPP nema posebnih odredbi o predujmljivanju i naknadi troškova privremenog zastupnika tužitelja u okolnostima kakve su u ovom postupku, odnosno u situaciji kada je u ovršnom postupku, ovdje tužitelju kao ovršeniku koji je bio osoba nepoznatog prebivališta i boravišta, imenovan privremeni zastupnik koji je nastavno u ime ovršenika kao tužitelja, podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tim okolnostima ne mogu se na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP koje se odnose na predujmljivanje sredstava za trošak privremenog zastupnika tuženika. To stoga što bi tada u slučaju kao što je predmetni, troškove mogao predujmiti samo tuženik, a nije logično očekivati od tuženika da predujmljuje sredstva za rad onoga tko ga tuži, niti bi se za ne predujmljivanje sredstava mogla primijeniti sankcija odbacivanja tužbe kao kod ne predujmljivanja sredstava od strane tužitelja za postavljanje privremenog zastupnika tuženiku, kao što je osnovano zaključio sud prvog stupnja.

7.1. Naknada troškova rada privremenog zastupnika stranke samo je djelomično uređena odredbama ZPP i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. („Narodne novine“ broj 70/19.) a koja izmjena se primjenjuje i na postupke u tijeku i to tako da je sada izmijenjenim člankom 84. stavak 5. ZPP propisana mogućnost postavljanja privremenog zastupnika tužitelju ali zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, što ovdje nije slučaj i izmijenim člankom 85. stavak 3. ZPP kojim je propisano da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točaka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti. No niti jedna od navedenih odredaba nije primjenjiva u ovoj parnici.

8. Neutemeljeno se žaliteljica poziva na činjenicu da je rješenje poslovni broj Ovr- 912/15-44 kojim je razriješena dužnosti privremene zastupnice ovršenika, ovdje tužitelja, doneseno 9. studenoga 2017. pa da stoga ima pravo na naknadu troška za sve radnje poduzete do tada, i to iz sredstava državnog proračuna. To iz razlog što je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odlučio o tome da je trošak privremene zastupnice dužan naknaditi sam tužitelj, pri čemu je imao u vidu sljedeće: privremena zastupnica bila je u kontaktu s tužiteljem, prezentirala je sudu informacije koje joj je upravo on dao, znala je da stranke pregovaraju izvan suda, postupala je po uputama tužitelja i faktično u postupku nastupala kao njegova punomoćnica temeljem usmenog naloga kasnije uobličenog u pisanu punomoć.

9. U prilog takvom zaključku prvostupanjskog suda je i zapisnik sa rasprave 15. listopada 2018. na kojem je upisano njeno prisustvo kao punomoćnice tužitelja koja je na zapisnik izjavila i da je osobno kao njegova punomoćnica nazočila pregovorima stranaka radi rješenja spora. Također u prilog zaključku da je zastupala tužitelja temeljem usmenog naloga je i činjenica da je odvjetnica podneskom od 13. studenoga 2018. otkazala punomoć tužitelju za zastupanje, potom je dostavila podnesak u kojem navodi joj je tužitelj izdao novu punomoć za zastupanje u ovom postupku i istu dostavila u spis (list 50. – 51.).

10. Iz tih razloga, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ne bi bilo pravilno odluku o snošenju troškova privremene zastupnice tužitelja utemeljiti isključivo na podacima o tome u kojem razdoblju je rješenje suda kojim je ona imenovana privremenom zastupnicom bilo na snazi. Valja poći od toga da je tužitelju (prethodno ovršeniku) privremeni zastupnik postavljen kako bi štitio njegova prava i interese u postupku pred sudom, budući je bio osoba nepoznatog boravišta a nije imao punomoćnika. Država radi zaštite osnovnih ljudskih prava i pravnih interesa svojih građana koji su stranke u sudskom postupku, nepoznato im je boravište, a nemaju punomoćnika osigurava sredstva iz državnog proračuna za rad privremenog zastupnika, a trošak u konačnici snosi ona stranka koja izgubi spor. Međutim, kada se takav građanin pojavi, kao što se tužitelj tijekom trajanja ovog postupka i pojavio i osobno sudjelovao u postupku, dao iskaz, ovlastio punomoćnicu za zastupanje i sam štitio svoja prava i interese, više ne može postojati obveza snošenja tih troškova iz sredstava proračuna pa ni za one radnje koje su poduzete prije njegovog pojavljivanja i aktivnog sudjelovanja u postupku jer su i one poduzete u svrhu njegovog zastupanja i radi zaštite njegovih pravnih interesa. Konkretno, to je u ovoj parnici sastav tužbe kojom je pokrenut postupak, pribavljanje klauzule pravomoćnosti i zastupanje na ročištu 5. rujna 2017. Plaćanje tih troškova privremenoj zastupnici tužitelja iz sredstava državnog proračuna, u situaciji kada se tužitelj pojavio i aktivno sudjelovao u postupku, zastupajući se i angažirajući upravo tu istu privremenu zastupnicu kao svoju odvjetnicu za zastupanje, značilo bi osiguravanje tužitelju besplatne pravne pomoći a bez da je proveden za to odgovarajući postupak.

10.1. Neosnovan je i podredni zahtjev da se tuženiku B. K. d.o.o. naloži snošenje troškova privremene zastupnice tužitelja budući je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, dakle tuženik je u cijelosti uspio u parnici i nema razloga ni zakonske osnove da kao stranka koja je uspjela u postupku snosi trošak privremenog zastupnika protivne strane koja je parnicu izgubila.

11. Prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o zahtjevu privremene zastupnice tužitelja za naknadom troškova postupka, i na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev da se dosuđeni trošak isplati iz sredstava državnog proračuna, a imajući u vidu svrhu i smisao imenovanja privremenog zastupnika tužitelju u ovom postupku i činjenicu da je tužitelj kada se pojavio i uključio u postupak, ovlastio upravo privremenu zastupnicu kao svoju odvjetnicu za zastupanje, te u konačnici nije uspio u parnici.

12. Neosnovano žaliteljica ističe da joj je trebalo priznati trošak sastava podneska od 31 listopada 2017. jer i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice budući se njime privremena zastupnica očitovala na navode tuženika iz podneska od 5. rujna 2017., a što je mogla učiniti i na ročištu koje je uslijedilo nakon predaje toga podneska, u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, kao što je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja kada pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP taj trošak nije priznao kao potreban.

13. Valja napomenuti i da se troškovi odvjetnika kao privremenog zastupnika određuju primjenom odredbi Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“ br. 5/14., 75/14., 5/15., 28/16., 103/15.) u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa). Odredbom članka 3. stavak 2. Pravilnika, propisano je da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u iznosu 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi. Međutim u konkretnom slučaju žalbu je izjavila samo posebna skrbnica pa se u smislu odredbe članka 374. u vezi s člankom 381. ZPP rješenje ne može preinačiti na njenu štetu.

14. Žaliteljici je za odgovoriti u odnosu na dostavljene odluke Županijskog suda u Rijeci i Općinskog suda u Rijeci da se radi o činjenično i pravno predmetima posve različitim od ovoga, pa iste nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

15. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

16. Obzirom privremena zastupnica nije uspjela u žalbenom postupku njen zahtjev za naknadu troška s tog osnova je odbijen kao neosnovan na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

Bjelovar, 13. siječnja 2022.

Sutkinja

Marina Parać Garma v.r.