REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3080/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz S., OIB …, kojeg
zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tužene O. b. d.d., S., OIB …, koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. i A. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 12. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.451,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja sa kamatom koja na iznose od:
- 15,33 CHF teče od dana 12.02.07. -
47,50 CHF teče od dana 12.03.07. -
52,49 CHF teče od dana 10.04.07. -
50,86 CHF teče od dana 10.05.07. -
52,48 CHF teče od dana 11.06.07. -
50,65 CHF teče od dana 10.07.07. -
52,34 CHF teče od dana 10.08.07. -
52,29 CHF teče od dana 10.09.07. -
50,54 CHF teče od dana 10.10.07. -
52,14 CHF teče od dana 12.11.07. -
50,27 CHF teče od dana 10.12.07. -
51,99 CHF teče od dana 10.01.08. -
51,94 CHF teče od dana 11.02.08. -
48,43 CHF teče od dana 10.03.08. -
51,77 CHF teče od dana 10.04.08. -
50,03 CHF teče od dana 12.05.08. -
51,49 CHF teče od dana 10.06.08. -
49,89 CHF teče od dana 10.07.08. -
51,46 CHF teče od dana 11.08.08. -
51,30 CHF teče od dana 10.09.08. -
49,66 CHF teče od dana 10.10.08. -
51,22 CHF teče od dana 10.11.08. -
49,50 CHF teče od dana 10.12.08.
- 52,46 CHF teče od dana 12.01.08. -
94,15 CHF teče od dana 10.02.09. -
85,06 CHF teče od dana 10.03.09. -
93,97 CHF teče od dana 10.04.09. -
90,81 CHF teče od dana 11.05.09. -
93,57 CHF teče od dana 10.06.09. -
90,53 CHF teče od dana 10.07.09. -
93,39 CHF teče od dana 10.08.09. -
93,25 CHF teče od dana 10.09.09. -
90,11 CHF teče od dana 12.10.09. -
92,79 CHF teče od dana 10.11.09. -
90,77 CHF teče od dana 10.12.09. -
122,62 CHF teče od dana 11.01.10. -
122,32 CHF teče od dana 10.02.10. -
110,43 CHF teče od dana 10.03.10. -
121,98 CHF teče od dana 12.04.10. -
117,67 CHF teče od dana 10.05.10. -
121,58 CHF teče od dana 10.06.10. -
117,47 CHF teče od dana 12.07.10. -
120,97 CHF teče od dana 10.08.10. -
120,96 CHF teče od dana 10.09.10. -
116,87 CHF teče od dana 11.10.10. -
120,54 CHF teče od dana 10.11.10. -
116,44 CHF teče od dana 10.12.10. -
118,91 CHF teče od dana 10.01.11. -
107,76 CHF teče od dana 10.02.11. -
97,15 CHF teče od dana 10.03.11. -
107,27 CHF teče od dana 11.04.11. -
103,62 CHF teče od dana 10.05.11. -
106,84 CHF teče od dana 10.06.11. -
103,19 CHF teče od dana 11.07.11. -
106,40 CHF teče od dana 10.08.11. -
106,18 CHF teče od dana 12.09.11. -
102,55 CHF teče od dana 10.10.11. -
105,73 CHF teče od dana 10.11.11. -
102,11 CHF teče od dana 12.12.11. -
105,26 CHF teče od dana 10.01.12. -
105,03 CHF teče od dana 10.02.12. -
98,04 CHF teče od dana 12.03.12. -
104,52 CHF teče od dana 10.04.12. -
100,93 CHF teče od dana 10.05.12. -
43,63 CHF teče od dana 23.05.12.
do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve do konačne isplate.
II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.288,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi isplate neoznačenog, ali odredivog novčanog iznosa koji je preplatio zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj … koji su parnične stranke sklopile 11.
rujna 2006., a koji iznos je predložio postaviti po pribavi cjelovite dokazne građe i provedenog sudskog vještačenja, kao i radi isplate nezakonito naplaćene naknade za prijevremenu isplatu kredita. Navodi kako je tužena u označenom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, jednostrano sebi pridržala pravo u tijeku trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugom aktu banke, tako da su zbog protupravnog povećanja kamate tužitelju povećani anuiteti, stoga je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem njihovog pravnog posla. Dodaje kako je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tužena povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, radi čega je ta odredba ništetna. Smatra kako je u konkretnom slučaju ugovoren odnos stranaka koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i obvezama, jer tužena prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala, niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača,
Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakonu o zaštiti potrošača, stoga je prouzročena neravnoteža položaja ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. S tim u vezi, a uzimajući u obzir kako ne raspolaže cjelokupnom financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom o tijeku otplate kredita, kretanju kamatnih stopa, kao i drugim relevantnim podatcima, ističe kako ne može postaviti točno određen tužbeni zahtjev radi isplate jer mu, pored glavnice, pripada pravo i na zateznu kamatu koja će se odrediti nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.
2. U svom odgovoru od 29. rujna 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije zatražio od tužene dostavu kreditne dokumentacije te kako je kredit isplaćen u cijelosti 2012., stoga tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe. Također navodi kako je ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu postupala u skladu s važećim zakonskim odredbama, odnosno u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima te kako je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pružila apstraktnu zaštitu, a nije dala subjektivna prava potrošačima, tako da tužitelj krivo tumači njezino značenje i doseg. Osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, stoga ističe kako je tužitelj uredno podmirivao preuzete obveze i nakon svake obavijesti tužene o promjeni kamatne stope. Na kraju osporava i da bi tužitelju naplatio naknadu za prijevremeni povrat kredita, iako je za to imao pravo.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj … od 11. rujna 2006. i otplatnog plana, obračuna prijevremene otplate kredita od 23. svibnja 2012., pregledom otplatnog plana od 23. rujna 2020. te nalaza sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. od 27. kolovoza 2021. s
prilozima.
4. Podneskom od 1. rujna 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, a sud je na ročištu održanom 9. studenog 2021. dopustio preinaku tužbe, unatoč protivljenju tužene. Naime, prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) propisano kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, međutim odredbom iz st. 2. propisano je kako iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom iz st. 3. propisano je kako je za preinaku tužbe nakon njezine dostave tuženiku, potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ali to je uradio po provedenom financijsko- knjigovodstvenom vještačenju, a ni on ni ovaj sud ne raspolažu stručnim znanjem neophodnim za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, stoga je predmetnom preinakom ostvarena iznimka iz citirane odredbe sadržane u st. 2., jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tužena nema valjanu zakonsku osnovu isticati ovaj prigovor, a sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir kako je preinaka tužbe svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa među strankama.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.
8. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 11. rujna 2006. razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, kredit koji mu je u skladu s člankom 2. odobren i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.500,00 CHF prema srednjem tečaju za devize kreditora važećem za tu valutu na dan korištenja kredita, uz kamatu koja je u skladu s člankom 5. ugovorena u visini od 4,20% i promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora, kako je ugovoreno člankom 11.
9. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
10. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
11. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sadržane u Ugovoru o kreditu od 11. rujna 2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Naime, tom odlukom utvrđeno je kako je O. b. d.d. (označena kao tužena pod 6) u vremenu od 10. rujna 2003.
do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Sud zaključuje kako je ovakvo postupanje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO.
12. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana. Naime, nedvojbeno je kako je tužitelju, kao zainteresiranoj osobi i budućem korisniku kredita, banka po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa,
roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, kao i činjenica da su tužitelju dostavljani podaci tužene u vezi mijenjanja kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o parametrima, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih odredbi koje su ugovorene bez mogućnosti prethodnog posebnog pregovaranja i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.
15. Slijedom iznijetog, odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati sadržane u člancima 5. i 11. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Na okolnost utvrđenja posljedica označenih ništetnih odredbi, odnosno razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi takvih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C.
koja je u tu svrhu imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.
16. U svom vještvu od 27. kolovoza 2021. vještakinja je utvrdila kako je namjena ugovora kredit radi kupnje građevinskog zemljišta odobren u iznosu od 77.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za tu valutu na dan korištenja kredita, kako je kamatna stopa ugovorena kao redovita u visini od 4,20% godišnje promjenjiva i kako se njezina visina određuje odlukom kreditora, a obračunava mjesečno i uključena je u anuitete. Također je utvrdila kako je tužena u tijeku otplate predmetnog kredita povećavala kamatnu stopu u rasponu od 4,20 do 6,20 %, sve do konačne i prijevremene otplate kredita 23. svibnja 2012., što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta po ovoj osnovi. Slijedom iznesenih utvrđenja vještakinja smatra kako je tužitelj zbog jednostrane odluke tužene o promjenjivoj kamatnoj stopi s ovog osnova pretplatio tuženoj ukupan iznos od 5.451,40 CHF, odnosno iznos od 29.431,37 kn. Na ovo vještvo stranke nisu iskazala primjedbe kojim bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade vještva, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještakinja postupila upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
17. Tužitelj je podneskom od 1. rujna 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev, nominalno ga u cijelosti usklađujući s nalazom vještakinje, kako u pogledu utvrđenja predmetnog iznosa glavnice od 5.451,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tako i u odnosu na zateznu kamatu u ovoj valuti koja u kunskoj protuvrijednosti teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine. Kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, a nesporno je kako je tužitelj pretplaćene iznose uplaćivao tuženoj svaki mjesec u anuitetima koji su primani u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u valuti CHF, to je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem gore utvrđenog novčanog iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zateznom kamatom koja mu također pripada u kunskoj protuvrijednosti i to u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO, a na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. i obrazloženog podneska od 1. rujna 2021., kao i zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja i 9. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku navedenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat mu je iznos od 4.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.288,00 kn (tužbe u iznosu od 644,00 kn i sudske pristojbe ove presude u iznosu od 644,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice.
19. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 8.288,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 12. siječnja 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene
