REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 2/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, Nikole Tesle 9/V- VI, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Frana Kurelca 3, radi priznanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-125/2019-4 od 16. siječnja 2020. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude protiv dijela presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4867/18 od 17. travnja 2019., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 4867/18 od 17. travnja 2019. djelomično je usvojena žalba tužiteljice, potvrđene su toč. I. i II. presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl-317/18 od 21. rujna 2018., a poništena je toč. III. iste presude te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke naznačene presude Upravnog suda u Rijeci naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Protiv dijela presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je poništena toč. III. izreke prvostupanjskog suda (Upravnog suda u Rijeci), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, predlažući da ovaj sud prihvati zahtjev i ukine pobijanu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pobijanom dijelu i predmet vrati u tom dijelu na ponovno odlučivanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
3. Odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nije podnesen.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Prema odredbi čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek isto može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U čl. 78. st. 1. ZUS-a određeno je da stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne i sudske odluke Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
6. U konkretnom sporu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4867/18 od 17. travnja 2019., između ostalog, poništena je toč. III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl-317/18 od 21. rujna 2018. kojom je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn.
7. U navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, da tuženiku ne pripadaju troškovi upravnog spora na temelju odredbe čl. 79. ZUS-a. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da su radnje za tuženika u ovom sporu sukladne odredbi čl. 20. st. 3. ZUS-a mogli poduzeti službenici Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, a ne nužno Županijsko državno odvjetništvo, slijedom čega Visoki upravni sud Republike Hrvatske smatra da takav trošak nije nužan i opravdan izdatak u sporu, to iz razloga jer su takvim zastupanjem nastali stvarni troškovi veći od onih koji bi nastali da je tuženika zastupala službena osoba zaposlena u javnopravnom tijelu. Pritom Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukazuje na odredbu čl. 8. ZUS-a te zaključuje da bi nalaganjem tužiteljici plaćanja troškova postupka zastupanja tuženika po Županijskom državnom odvjetništvu, bilo otežano tužiteljici pravo na pristup sudu.
8. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, suprotno navedenom, smatra da sukladno odredbi čl. 79. ZUS-a troškovi upravnog spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, a čl. 41. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18 – dalje: ZDO) propisano je da se troškovi zastupana pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom Državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Pored navedenog, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude navodi se i čl. 163. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) gdje je propisano da se odredbe o troškovima primjenjuju na stranke što ih zastupa Državno odvjetništvo i u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetnika.
9. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da kod primjene odredbe čl. 79. st. 1. ZUS-a, a u vezi s čl. 20. st. 3. ZUS-a tuženiku ne pripada trošak zastupanja po državnom odvjetništvu sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Naime, u čl. 20. st. 3. ZUS-a navedeno je da za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Iz navedenog proizlazi da primarno zastupanje tuženika u upravnom sporu vrši službena osoba javnopravnog tijela u odnosu na koje javnopravno tijelo se donosi odluka. Pored takve osobe zastupanje može vršiti druga osoba koju čelnik javnopravnog tijela ovlasti za zastupanje. Tek kao fakultativna mogućnost predviđeno je da tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.
10. Također, nije prihvatljiva usporedba s odredbom čl. 163. ZPP, jer isti ima u vidu situaciju kada državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku kao stranku u parničnom postupku i gdje je državno odvjetništvo zastupnik po zakonu. ZPP također ne sadrži odredbe o pravu stranke na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje temeljem punomoći od strane državnog odvjetništva. Suprotno tome, u čl. 162. ZPP navedeno je da kad državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka da ima samo pravo na naknadu troškova prema odredbama ZPP, ali ne i pravo na nagradu.
11. Dakle, iz analize odredbe čl. 20. st. 3. ZUS-a te iz analize analognih odredbi u ZPP proizlazi da fakultativno zastupanje stranke od strane Državnog odvjetništva temeljem punomoći ne daje pravo stranci na naknadu troškova postupka sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Također treba istaknuti da bi se zauzimanjem suprotnog pravnog shvaćanja strankama u upravnom sporu nametao prekomjerni teret i onemogućavao pristup sudu kako to pravilno je zaključio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, a posebno imajući u vidu vrste i narav upravnog spora u kojem državno tijelo često nastupa s pozicije iure imperii, a ne iure gestionis (tako i ovaj sud u U-zpz 1/2020-6 od 3. ožujka 2020.).
12. Obzirom na navedeno, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan te ga je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 78. ZUS-a i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 12. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
