Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-341/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 2. rujna 2021. broj K-6/2021-16, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika B. K., odvjetnika u O.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. Đ. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi I. Đ. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, za koje je osuđen temeljem članka 227. stavak 4. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 24. do 25. lipnja 2020.
1.1. Na temelju članka 72. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 4 (četiri) godine dulje od izrečene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenice D. i B. G. s imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućeni su u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženi I. Đ. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, te ostale troškove kaznenog postupka i to: trošak analize alkohola u krvi i urinu, troškove alkotesta, izrade skice i fotoelaborata, troškove obdukcije, troškove prijevoda s njemačkog jezika, trošak svjedoka, trošak sudsko-medicinskog vještačenja i njegove dopune, trošak toksikološkog vještačenja i trošak prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 13.177,50 kuna. Isto tako dužan je oštećenicima D. i B. G. na ime nagrade za zastupanje i troškove puta po opunomoćeniku S. Š., odvjetniku u V., naknaditi trošak u iznosu od 6.092,20 kuna i to sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju B. K., odvjetniku u O.. Optuženik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri sa prijedlogom da se prihvati žalba i da drugostupanjski sud izrekne blažu zatvorsku kaznu od izrečene, a sigurnosnu mjeru ukine u cijelosti.
2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Postupajući po zahtjevu optuženika, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici je izvješten optuženik i njegov branitelj, kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika, te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu sa odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna zatvora prestroga i da bi svrha kažnjavanja bila ostvarena blažom kaznom. Žalitelj ne osporava opstojnost konkretno utvrđenih činjenica odlučnih za izbor vrste i mjere kazne, već smatra da utvrđene olakotne i otegotne okolnosti nisu ispravno valorizirane, što je rezultiralo izricanjem prestroge kazne zatvora.
7. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je optuženiku opravdano kao olakotno cijenjeno cjelovito priznanje kaznenog djela, uz izraženo kajanje, neosuđivanost, obiteljske prilike, rođenje djeteta, stalni radni odnos, ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i njegovo psihičko stanje nakon prometne nesreće, što potvrđuje relevantna medicinska dokumentacija KBC (dijagnoza akutne reakcije na stres uz ordiniranu terapiju i ambulantno liječenje).
7.1 S druge strane, način počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela i konkretne okolnosti prometne nesreće opravdano prvostupanjski sud ocjenjuje kao otegotne. Naime, optuženik je kritične zgode upravljao osobnim automobilom pod znatnim utjecajem alkohola te nedopuštenom i neprilagođenom brzinom od 146 km/h na mjestu gdje je brzina ograničena prometnim propisom na 60 km/h, dakle dvostruko većom od propisane, odnosno da je optuženik prekršio dvije blanketne norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio posljedice djela u vidu nastanka teških tjelesnih ozljeda jedne osobe u vozilu Renault Twingo, dok je smrt druge osobe u tom vozilu kvalifikatorni element djela za koji je optuženik proglašen krivim. Imajući u vidu opisanu kriminalnu količinu u postupanju optuženika, protivno žalbenim navodima optuženika izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. u cijelosti je primjerena i njome se može postići svrha kažnjavanja i u smislu generalne i u smislu specijalne prevencije.
8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da zatvorska kazna djelomično ispunjava i svrhu izrečene sigurnosne mjere, a okolnost da optuženik prije inkriminirane mu prometne nesreće nije prekršajno kažnjavan ni kazneno osuđivan, nije jedina relevantna za procjenu postojanja realne i konkretne opasnosti da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, članak 72. stavak 1. KZ/11. propisuje da se ova sigurnosna mjera može izreći počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kada postoji opasnost da će isti, upravljajući motornim vozilom, ugroziti sigurnost prometa. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti ove prometne nezgode, posebno način vožnje i okolnost da je optuženik kritične zgode grubo kršio prometne propise, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji realno predvidiva opasnost da će optuženik, upravljajući motornim vozilom, ugroziti sigurnost prometa, odnosno druge sudionike u prometu. Stoga je i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano izrečena sigurnosna mjera iz članka 72. KZ/11. u trajanju četiri godine duljem od izrečene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.
9. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon na što drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Tanja Pavelin, v.r.
