Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Povrv-223/2020-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Kseniji Flack-Makitan, a na prijedlog sudske savjetnice Valentine Kovačić u pravnoj stvari tužitelja B.-B iz
S., G. Z., OIB: . kojeg zastupa punomoćnik
H. Č., odvjetnik iz S., G. Z. protiv tuženika B. iz
J., OIB: …. kojeg zastupa punomoćnik
H. P., odvjetnik u O. d. P. i dr. iz V., radi isplate
iznosa od 458.778,44 kn i povodom prijedloga tužitelja za određivanje prethodne mjere, 12. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II.Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari, te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi R. B. iz V. poslovni broj Ovrv-207/2020 od 10. studenog 2020.
III. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere podnesen ovome sudu 11. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Tužitelj je javnom bilježniku 6. studenog 2020. podnio prijedlog za određivanjem ovrhe na temelju vjerodostojne isprave (list 4-5 spisa) nakon čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-207/2020 od 10. studenog 2020. kojim je određena ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 458.778,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 14. listopada 2020. do isplate i troškova ovršnog postupka (list 6 spisa).
2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 12-13 spisa) u kojem je naveo da osporava tužiteljevu tražbinu u osnovi i visini pa je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-223/20-5 od 21. prosinca 2020. (list 25-26 spisa) kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo provedene ovršne radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Podneskom od 11. ožujka 2021. (list 30-32 spisa) tužitelj je predložio da sud odredi mjeru osiguranja – prethodnu mjeru tako da odredi zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-207/2020 od 10. studenog 2020.
4. Tuženik je podneskom od 31. kolovoza 2021. (list 630-635 spisa) istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda za rješavanje ovog spora između parničnih stranaka i to stoga jer su parnične stranke sklopile ugovor o arbitraži. Dalje navodi da ugovor o arbitraži nije potpisan, ali isto nije niti potrebno prema odredbi čl. 6. Zakona o arbitraži već su stranke razmijenile putem e-maila ugovor o građenju u kojem je sadržana arbitražna klauzula.
5. Na pripremnom ročištu održanom 31. kolovoza 2021. (list 641-643 spisa) kao i u podnesku od 14. rujna 2021. (list 642-644 spisa) tužitelj osporava tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti smatrajući ga neosnovanim i navodi da stranke nikad nisu sklopile ugovor o arbitraži jer da stranke nisu prihvatile dio ugovora o građenju u kojem je sadržana takozvana arbitražna klauzula. Tužitelj je predložio saslušanje Brune Bokuljića na okolnost dogovora stranaka za arbitražnu klauzulu.
6. Tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari je osnovan.
7. Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog. Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora.
8. Odredbom čl. 6. st. 3. toč. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" br. 88/01, dalje u tekstu: ZA) propisano je da se smatra da je ugovor o arbitraži u pisanom obliku zaključen ako je jedna od strana uputila drugoj strani ili ako je neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za zaključenje ugovora o arbitraži, a protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor što se prema običajima u prometu može smatrati prihvatom ponude. U citiranoj zakonskoj odredbi omogućeno je dakle sklapanje arbitražnog ugovora konkludentnom radnjom, odnosno radnjom iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti da su se strane suglasile o arbitraži, odnosno ugovoru koji obuhvaća i arbitražnu klauzulu. Pritom se napominje da odgovarajućim neformalnim prihvatom nekog drugog glavnog ugovora prihvaća se i arbitražno rješavanje sporova ako pisana ponuda za sklapanje tog glavnog ugovora obuhvaća i arbitražnu klauzulu.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za izvršene građevinske radove od strane tužitelja (izvođača radova) na nekretninama tuženika (investitora) u Rogoznici Piletina Punta.
10. Uvidom u dostavljeni Ugovor o izvođenju radova od 11. veljače 2020. (list 597-602 spisa) i u e-mail korespodenciju parničnih stranaka (list 595-596 spisa) sud je utvrdio da se Ugovor odnosi na izvođenje građevinskih radova na nekretninama tuženika označenima kao P1, P2, P2 pom i P3 i to na lokaciji P. P. (čl. 1.1. Ugovora) u
R., isti nije potpisan, niti je u istome određen rok izvođenja gradova te je razmijenjen putem e-maila između H. Č. (punomoćnik tužitelja u ovom predmetu), H. P. (punomoćnik tuženika u ovome predmetu) i tužitelja osobno s obzirom da je e-mail tuženika poslan na adresu elektroničke pošte tužitelja naznačenu u sudskom registru.
11. Tužitelj ne spori da je navedeni Ugovor zaprimio putem e-maila već samo navodi da on nije nikad prihvatio arbitražnu klauzulu sadržanu u tom ugovoru te da ugovor nije potpisan jer u njemu nije sadržan ugovorni troškovnik već su korišteni troškovnici-ponude prethodnog izvođača radova.
11. Sam tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2021. (list 30-32 spisa) ističe slijedeće: "tužitelj kao izvođač radova obavljao je građevinske radove na objektu tuženika kao investitora u R. P. P. a radi se o radovima estriha, fasade, gipskartonskih radova,
kamenarskih radova, izolaterskih radova i keramičarskih radova" (list 31 spisa). Dakle, upravo onih radova i na onim građevinama koji su opisane i navedene kao predmet Ugovora o izvođenju radova toč. 1. (list 597 spisa). Nadalje, uvidom u dokumentaciju koju je upravo tužitelj dostavio sudu kao dokaz svojih činjeničnih tvrdnji na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev sud je utvrdio da se ista odnosi upravo na one radove i na onom objektu gradnje koji su navedeni kao predmet Ugovora o izvođenju radova (toč. 1. Ugovora)
12. Također, iz dostavljenih računa-otpremnica sud je utvrdio da ih je fakturirao tužitelj tuženiku radi obavljenih radova na objektima p1,p2,p3, odnosno onim objektima koji su predmet Ugovora o izvođenju radova (list 266-276 spisa).
13. Prema tome, ovaj sud zaključuje da je predmet ovog parničnog postupka vezan uz izvođenje radova prema Ugovoru o izvođenju radova koji je priložen ovome spisu i u kojem je u toč. 13.1. ugovoreno da će sve sporove koji proizlaze iz tog ugovora i u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanja njegovog valjanog nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu, konačno će se riješiti arbitražom u skladu s važećim Pravilnikom o arbitraži pri Stalnom arbitražnom sudištu H. g. k. (Z. pravilima). Iako tužitelj navodi da nije
prihvatio arbitražnu klauzulu sadržanu u toč. 13. Ugovora o izvođenju radova, ovome sudu nije dostavio odgovarajući dokaz da je tuženiku izjavio prigovor koji predviđa odredba čl. 6. st. 3. toč. 1. ZA. Uz to što nije izjavio prigovor tuženiku na arbitražnu klauzulu, ovaj sud zaključuje da se upravo tužitelj poziva na predmetni ugovor kao osnovu svog tužbenog zahtjeva.
14. Iz činjeničnih navoda parničnih stranaka kao i iz dostavljene dokumentacije u spisu ovaj sud proizlazi da su parnične stranke izvršile Ugovor o izvođenju radova i to tako što je tužitelj izveo i obračunao radove iz toč. 1. predmetnog Ugovora (dostavljena građevinska knjiga te računi tužitelja), a tuženik kako sam navodi uplatio tužitelju za izvršene radove iznos od oko 1.860.000,00 kn dok je ostalo sporan iznos od 460.000,00 kn (utuženi iznos je 458.778,44 kn). Iako ugovor o građenju temeljem odredbe čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) mora biti u pisanom obliku, valja reći da je u odredbi čl. 294. ZOO-a propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju.
15. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da su stranke, pa tako i tužitelj, postupale po Ugovor o izvođenju radova, koji je po svojoj pravnoj naravi ugovor o građenju, a u istom tom ugovoru je i sadržana arbitražna klauzula na koju se tuženik poziva te ista ispunjava sve uvjete valjanosti predviđene odredbom čl. 6. st. 3. toč. 1. ZA, odnosno da su stranke ugovorile za rješavanje sporova proizašlih iz Ugovora o izvođenju radova arbitražu pred Stalnim arbitražnim sudištem H. g. k. prema
Z. pravilima.
16. Sud nije proveo predloženi dokaz za saslušanjem B. B. na okolnost dogovora stranaka o arbitražnoj klauzuli jer je temeljem dokumentacije u spisu mogao donijeti odluku.
17. Odredbom čl. 42. st.1. ZA propisano je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti. Ovaj sud nije našao da ugovor o arbitraži (arbitražna klauzula) nije valjan niti da se ne može ispuniti, stoga je primjenom odredbe čl. 42. st. 1. ZA u svezi čl. 16. st. 1. ZPP-a, oglasio se apsolutno nenadležnim, odbacio tužbu i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi R. B. iz V. poslovni broj Ovrv-207/2020 od 10. studenog 2020. o čemu je odlučeno u toč. I. i II. izreke rješenja.
18. Pritom se napominje da je tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti izjavljen pravodobno temeljem odredbe čl. 42. st. 2. ZA jer je istaknut prije pripremnog ročišta, a predmetna odredba je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o parničnom postupku.
19. S obzirom da je prijedlog za određivanje prethodne mjere tužitelj postavio temeljem odredbe čl. 501.a ZPP-a isti je vezan uz vođenje ovog parničnog postupka. Naime, citiranom odredbom ZPP je odredio uvjete za određivanje prethodne mjere različite od uvjeta za prethodnu mjeru predviđenih odredbama članaka 332. i 333. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pa nije riječ o identičnim pravnim institutima. Kako dakle, ne postoje procesni uvjeti za vođenje ovog parničnog postupka, jednako tako ne postoje niti procesni uvjeti za postupanje po prijedlogu tužitelja za određivanje prethodne mjere, slijedom čega je ovaj sud odbacio prijedlog tužitelja, o čemu je odlučeno u toč. III. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 12. siječnja 2022.
SUDAC:
Ksenija Flack-Makitan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. tužitelj – punomoćnik H. Č.
2. tuženik – punomoćnik H. P.
