REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2193/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz Z. , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z. , protiv tuženika R. A. d.d., Z. , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z. , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-173/2021-4 od 25. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3117/2019-28 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 173/2021-4 od 25. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3117/2019-28 od 29. listopada 2020., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.
5.1. Pitanje postavljeno u prijedlogu glasi:
„U slučaju da su dijelovi odredaba nekog ugovor o kreditu (dalje u tekstu ovog pitanja: „Ugovor“) sklopljenog između davatelja kredita kreditne institucije (dalje u tekstu ovog pitanja: „Davatelj kredita“) i fizičke osobe, potrošača, kao korisnika kredita (dalje u tekstu ovog pitanja: „Potrošač“), u vremenu i na način određen pravomoćnim dijelovima Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.:P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g., oglašeni/utvrđeni ništetnim i to (a) dio odredbe Ugovora kojom je visina redovne kamate određena kao promjenjiva ovisno o jednostranoj odluci Davatelja kredita i/ili (b) dio odredbe Ugovora kojom je valuta obveze korisnika kredita iz Ugovora vezana uz švicarski franak (CHF), a na koji Ugovor se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne Novine br.: 35/05 - dalje u tekstu: „ZOO“), a da osim sudske odluke kojom se utvrđuje (djelomične ništetnosti) i samog Ugovora, između Davatelja kredita i Potrošača, nema drugih pravnih ili stvarnih odnosa, primjenjuju li se tada u sudskom postupku za isplatu (vraćanje-restituciju) povodom, temeljem ili u vezi takvog utvrđenja (ili ustanovljenja) (djelomične) ništetnosti, koji pokreće ili vodi Potrošač kao tužitelj protiv Davatelja kredita kao tuženika,
(a) odredbe ZOO-a kojima je uređeno stjecanje bez osnove automatski ili se primarno imaju primijeniti posebna pravila o posljedicama ništetnosti ZOO-a, a primjenu odredbi ZOO-a o stjecanju bez osnove se može razmotriti, tek ako posebna pravila o ništetnosti ZOO-a nije moguće primijeniti ili ne upućuju na drugu sankciju, te povezano s time?
(b) ima li Potrošač u Postupku za Restituciju pravo na zakonske zatezne kamate na iznos koji traži da mu Davatelj kredita plati na ime razlike između iznosa koji je plaćen Davatelju kredita prema Ugovoru u odnosu na iznos koji bi Potrošač platio da Ugovor nije sadržavao (djelomično) ništetne odredbe Ugovora, ili ne?“
5.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tuženik navodi da se radi o pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodeći kako sudska praksa revizijskog suda pa posljedično istom i drugostupanjskih sudova nije jedinstvena. Ukazuje na pravna shvaćanja o posljedicama ništetnosti (ništavosti), posebice iz odluka Rev- 3142/2018, Rev-1172/2018, Rev-2624/2015 i Rev-x-328/2012. Također, smatra da su nižestupanjski sudovi propustili objasniti primjenu materijalnopravnih normi u konkretnom slučaju, čime je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti i vladavine prava ističući odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008.
6.1. Suprotno navodima prijedloga, pobijana odluka utemeljena je na ustaljenoj sudskoj praksi u pogledu pravnih posljedica ništetnosti (djelomične ništetnosti), izraženoj u nizu odluka ovog suda, a prema kojoj okolnost da je jedna strana izvršila kakvu činidbu bez valjanoga pravnog temelja, u ispunjenju pravno nepostojeće obveze iz ništetnog ugovora dovodi do nastanka zakonske obveze restitucije za drugu stranu kojoj je ta činidba izvršena. Ta obveza je nastala i dospijeva u trenutku u kojemu je vjerovnik bez valjanog pravnog temelja izvršio činidbu dužniku te obveze. Kada je jedna ugovorna strana u ispunjenju nepostojeće obveze iz ništetnog ugovora izvršila drugoj novčanu činidbu, time je došlo do povećanja imovine druge strane, a kako za to povećanje zbog postojanja ništetnosti nije postojao valjani pravni temelj, druga će se strana za primljeni iznos novca neopravdano obogatiti, odnosno taj će iznos novca steći bez osnove. Budući da je riječ o generičkim stvarima, to nije moguće (u pravilu) ostvariti zahtjev za naturalnom restitucijom iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), no vjerovnik ima kondikcijski zahtjev za vraćanjem stečenoga bez osnove na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO (u tom smislu i ovaj sud u odlukama Rev- 247/2011 od 22. listopada 2014. i Rev-744/2009 od 27. svibnja 2015. i dr.). Na takvom shvaćanju u bitnom su utemeljene i odluke na koje se poziva predlagatelj, a manje različitosti u obrazloženju tih odluka, koje su donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama, ne znače suprotstavljenost ili proturječnost tih odluka.
6.2. Uz navedeno, primjena navedenog shvaćanja također je iskazana i u nizu odluka donesenih u istovrsnim predmetima (zahtjevi za isplatu s osnove ništetnosti ugovorne odredbe zaključenih ugovora o kreditu i to o načinu promjene ugovorene promjenjive kamatne stope odnosno valutne klauzule u CHF) pa je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda.
7. Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 12. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
