REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4783/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, OIB … , radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 403/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2756/2019-21 od 21. travnja 2021., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-403/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2756/2019-21 od 21. travnja 2021.

2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila tri pitanja od kojih:

- se prva dva pitanja odnose na objektivnu preinaku tužbe, ali u odnosu na ta pitanja tuženica nije dala odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da se u dostavljenim odlukama ovog suda poslovni broj Rev 466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr 1668/12-2 od 26. travnja 2016. revizijski sud nije izjasnio o tumačenju odredbe čl. 186.a. ZPP i o tome radi li se o objektivnoj preinaci tužbe kad tužitelj traži naknadu za prekovremeni rad, a potom na temelju istih činjeničnih tvrdnji traži naknadu za redovni rad, tj. dodatke za rad u turnusu i smjenama,

- u odnosu na treće pitanje, kojim tuženica pita može li se dolazak tužitelja u sjedište Službe pola sata prije redovnog početka radnog vremena u svrhu besplatnog organiziranog prijevoza na radno mjesto smatrati radnim vremenom u smislu odredbe čl. 2. toč. 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća, odnosno u smislu odredbe čl. 60. Zakona o radu, s obzirom na to da u tom vremenu nije obavljao poslove prema uputama poslodavca, tuženica nije navela bilo kakve razloge važnosti.

6. S obzirom na to da u dostavljenim odlukama revizijskog suda nije izraženo pravno shvaćanje u odnosu na procesnopravnu situaciju kako je ona problematizirana kroz prva dva postavljena pitanja, niti je izraženo pravno shvaćanje u odnosu na treće postavljeno pitanje kojim se problematizira pola sata raniji tužiteljev dolazak kao radno vrijeme, niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu te samim time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.