REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1950/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. R., S., OIB … , koju zastupa punomoćnik J. A. M., odvjetnik u S., protiv tuženika V. B. d.o.o., S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. B. - P., odvjetnica u S., radi činidbe, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1198/2020-3 od 7. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-2642/18 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-1198/2020-3 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-2642/18 od 30. listopada 2020.
2. Tužiteljica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja koja se odnose na tumačenje propisa u vezi s njegovom ovlasti da kao javni isporučitelj vodnih usluga ograniči odnosno obustavi pružanje vodnih usluga potrošačima zbog nepodmirenih računa za vodne usluge.
5. Tuženik nije izložio odgovarajući razlog zašto su postavljena pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 3. toga Zakona, jer, ne može se razlogom važnosti uzeti tuženikov navod da u vezi s postavljenim pitanjima „praksa sudova nije jedinstvena", a da se pritom ne ukaže na konkretne sudske odluke s navodno različitom sudskom praksom. Već je stoga prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten (čl. 392. st. 6. ZPP).
6. Osim toga, tuženiku se ukazuje da je u odluci ovog revizijskog suda Rev 1157/2016-2 od 11. lipnja 2019. izraženo shvaćanje, u suštini jednako onom iz predmetnih nižestupanjskih odluka, neovisno o tome što se u predmetnom slučaju ne radi o parnici zbog smetanja posjeda, prema kojem je isporučitelj vodne usluge obustavom isporuke pitke vode zbog neplaćanja računa smetao korisnika usluge u posljednjem posjedu njegove nekretnine, ograničavajući sadržaj njegovog dotadašnjeg posjeda, odnosno da takav čin (skidanje vodomjera na mjernom mjestu) ima značaj samovolje, s obzirom na to da je nepodmirenu tražbinu za isporučenu pitku vodu isporučitelj vodne usluge imao mogućnost ostvarivati pred nadležnim sudom u postupku prinudnog ostvarenja neplaćene tražbine. Naglašeno je, stoga, da je u konkretnom slučaju potrebno uspostaviti pravičnu ravnotežu sukoba javnog interesa isporučitelja usluge (da u svom interesu provodi svoje odluke i uređuje njihovo ostvarenje) te interesa korisnika usluge (da zaštiti svoj posjed i pravo na pitku vodu). Navedeno shvaćanje nedvojbeno upućuje na zaključak o protupravnom postupanju isporučitelja vodne usluge u situaciji kada isti korisniku usluge, zbog neplaćanja usluge opskrbe vodom, ograniči/obustavi isporuku vodnih usluga, neovisno o tome je li isporučitelj usluge svojim aktima uredio uvjete za prisilno isključenje vode kada korisnik ne plati cijenu za izvršenu uslugu, odnosno za potrošenu pitku vodu.
7. Stoga nema potrebe za intervenciju revizijskoga suda u ovome predmetu te je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 12. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
