REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-13335/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr., kojeg brani M.O., odvjetnik u R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, broj: 97. Pp-3321/21 od 22. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. P.G. te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. P.G. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. P.G. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ) i utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje okrivljenik.

5. Pravilno okrivljenik u žalbi ističe da iz rezultata izvedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako ga se tereti u izreci pobijane presude, odnosno da bi „fizički napao sina L., uhvatio ga za vrat i odgurnuo ga do zida“, budući da to nije iskazao niti jedan ispitani svjedok, kao što nije počinio niti psihičko nasilje time da je „glasno vikao na sina L. i suprugu N.: „Kakvo je to okupljanje, zašto meni nitko nije javio za to, za to imate starinu na K., a ne stan““, jer niti to ne proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. P.G. proglašava krivim za prekršaj nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta, na temelju iskaza svih ispitanih svjedoka. Međutim, svjedokinja N.R. (G.), je iskazala da je predmetne zgode došlo do „svađe“ između okrivljenika i njihovog sina, da se „ne sjeća samih detalja događaja i ne može izjasniti“ te da su se „P. I L. međusobno držali, došli u sukob i da su pristupili prijatelji od L. koji su pomogli u zaustavljanju samog sukoba tako što je jedan držao L., a drugi P.“. Svjedok L.G. je iskazao da je „otac počeo vikati, a ne sjeća se što je govorio“, zatim da je između njih došlo do „svađe, što su čuli i prijatelji te su intervenirali na način da je jedan držao njega, a drugi oca te se tako svađa između njih okončala“. Nadalje, svjedoci A.B.S. I A.B.S. su suglasno iskazali da je „došlo do svađe između L. i njegovog oca, da su oni zaustavili iste u svađi“ te da „fizičkog sukoba tom prilikom nije bilo jer su ih oni zadržavali da do njega ne dođe“. Svjedokinja A.P. je iskazala da je „došlo do vike pa je do oca pristupio L. s namjerom da istoga smiri i da je u jednom trenutku čula da se isti međusobno guraju te da su se pomakli dijelovi namještaja, a tom prilikom i došlo do udarca. Ista osobno nije vidjela što se događa, ali potvrđuje da se tom prilikom preplašila kao i mlađi sin okrivljenog, V.…“ s kojim je „ostala u kuhinji“.

5.1. Na temelju ovako izvedenih dokaza, razvidno je da niti jedan ispitani svjedok ne tereti okrivljenika za ponašanje za koje je proglašen krivim kao što je to naprijed navedeno u izreci pobijane presude. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj nasilja u obitelji za koji je proglašen krivim jer, niti je utvrđeno počinjenje konkretnog tjelesnog nasilja okrivljenika prema sinu, a niti je utvrđeno ostvarenje psihičkog oblika nasilja (eventualnim vikanjem određenim izrazima), koje je povrijedilo dostojanstvo žrtava nasilja ili izazvalo uznemirenost kod istih.

6. Nadalje, treba naglasiti da u izreci pobijane presude nije naznačeno obiteljsko srodstvo okrivljenika prema mlt. V.G., niti njegova starost (kao niti u optužnom prijedlogu) pa da bi se uopće moglo utvrđivati je li okrivljenik ostvario zakonsko obilježje

„(3) Tko u

prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koji glasi: nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se…“. Zbog ovog propusta u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje odlučna činjenica kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim pa je nejasan zaključak suda da je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pritom se podrazumijeva da je dijete u smislu čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, osoba u obiteljskom srodstvu s okrivljenikom.

7. Ispravno okrivljenik u žalbi ističe i počinjenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, budući da je prvostupanjski sud u odluci o kazni pobijane presude, okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju tog propisa i primjenom čl. 37. PZ-a, izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 kuna, iako je za navedeni prekršaj, prema toj odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja („Narodne novine“, broj: 70/17), propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana pa kako je prvostupanjski sud odlučio u konkretnom slučaju primijeniti odredbe o ublažavanju novčane kazne, to nije mogao izreći novčanu kaznu u minimalnom iznosu od 6.000,00 kuna, propisanom za taj prekršaj, već novčanu kaznu ispod tog iznosa.

8. Slijedom svega navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, u ponovljenom postupku ponovno ispitati okrivljenika, svjedoke N.R. (G.), L.G., A.B.S., A.B.S. i A.P., otkloniti na zakonom propisan način možebitne kontradiktornosti između iskaza, kao i provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku. Pritom će prvostupanjski sud voditi računa da u ponovljenom postupku ne povrijedi načelo zabrane preinačenja na teže u odnosu na kvalifikatorni oblik nasilja u obitelji u nazočnosti, kako je obrazloženo pod t. 6. ovog obrazloženja. Osim toga, u slučaju donošenja osuđujuće presude, voditi će računa i o pravilnom odmjeravanje novčane kazne u smislu navoda ovog obrazloženja pod t. 7.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja.