R. H. P.-58/2022 O. S. U. S. (stari broj P-5156/10) S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice L. T., O.:, iz S., O. 24 D. (kod G.), koja

je zastupana po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. B. d.d. S., P. cesta 35., koji je zastupan po zakonskom zastupniku predsjedniku uprave, a on po punomoćniku I. G., dipl. iur, zaposlenici prvotuženika i pod 2. D. T. iz S., N. T. 13., radi utvrđenja bračne

stečevine, utvrđenja ništavosti, proglašenja ovrhe nedopuštenom i naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvotuženika te proglašenja presude od 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništavim S. o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 05.07.2007.g., sklopljenog između tuženika pod 1/ B. trgovina i usluge dd S., i tuženika pod 2/ D. T.,

ranije upisan u zemljišnim knjigama pod Z-9517/07.

D. je tuženik pod 1 B. dd S. u roku 15 dana izdati tužiteljici L.

T. ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m2, poduložak 1, Z. 17438 K. S., za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela s imena tuženika pod 1/B. dd, odnosno, tužiteljica L. T. je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m2, poduložak 1, Z. 17438 K. S., za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela s imena tuženika pod 1/ B. d.d.

D. je tuženik pod 1/ B. dd S. u roku od 15 dana naknaditi

tužiteljici troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

I.. O. se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„D. je tuženik pod 1/ B. dd u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici

L. T. iznos od 85.537,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.10.2010.godine do isplate.

D. je tuženik pod 1/ B. dd S. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka posl.br. O.-2838/08, u iznosu od 28.125,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

I.. D. je tužiteljica, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku pod 1. B. d.d. S. trošak ovog postupka u iznosu od 2.961,25 kn.

O.

1. T. je 25. listopada 2010. podnijela tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U. tužbi se navodi da je nekretnina, garaža, pobliže opisana u izreci presude, bračna stečevina tužiteljice i trećetuženika te da je trećetuženik tu nekretninu opteretio zalogom bez dopuštenja tužiteljice. P. ovrha da je nedopuštena na polovini koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice. T. zahtjevom tužiteljica je zatražila utvrđenje ništavim predmetnog sporazuma o zalogu i proglašenje ovrhe nedopuštenom na ½ dijela koji je bračna stečevina tužiteljice. U nastavku postupka tužiteljica je navela da je ovrha na predmetnoj garaži provedena. S. je tužiteljica podneskom od 4. prosinca 2017. konačno precizirala tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj garaži, pobliže opisanoj u izreci presude, za ½ dijela cijelog, utvrđenje ništavim sporazuma o zalogu te izdavanje tabularne isprave od prvotuženika za uknjižbu na ½ dijela cijelog predmetne garaže na način kako je to specificirano u izreci presude. P. tužbenim zahtjevom tužiteljica traži od prvotuženika isplatu iznosa od 85.537,50 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2010. do isplate i naknadu troškova ovršnog postupka na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. P. B. je u odgovoru na tužbu, prvo prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora (dalje: V.), a potom osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužiteljica nije vlasnica predmetne garaže. U. nastavku postupka prvotuženik se pozvao na povjerenje u zemljišne knjige i istakao prigovor litispendencije.

3. D. D. T. tuženik nije dao pisani odgovor na tužbu te je pokazao pasivnost u postupku nedolaskom na glavnu raspravu.

4. U. postupku je izveden dokaz čitanjem spisa ovog suda O.-2838/08 i njemu priložene dokumentacije te dokumentacije iz tog spisa koja je u presliku priložena u ovaj spis, čitanjem vjenčanog lista za tužiteljicu i trećetuženika, ugovora o prodaji od 8. srpnja 2005., Z. 17438 k.o. S., izjave o priznanju prava vlasništva od 14. listopada 2010., ugovora o kreditu broj: 211-11/2006 sa sporazumom o osiguranju tražbine od 10. siječnja 2006., podataka sudskog registra za tvrtku C. d.o.o., nalaza i mišljenja vještaka R. M. od 5. veljače 2010. izrađenog za spis ovog suda O.-2838/08, sporazuma o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 5. srpnja 2007. sa punomoći, rješenja ovog suda O.-2838/08 od 25. listopada 2010., rješenja Ž. suda u S. G.-219/10 od 3. ožujka 2011., rješenja ovog suda Z-895/11 od 17. veljače 2011., saslušanjem tužiteljice i tuženika, zaključka o određivanju prinudnog upravitelja zgrada od 23. prosinca 1997., presude ovog suda P.-538/09 od 10. rujna 2010., kaznene prijave od 21. listopada 2010., zapisnika i rješenja iz spisa P.-5227710, rješenja ovog suda Z-10406/10 od 23. prosinca 2010., uvidom u spis ovog suda P.-3163/10 i P.-5227/10, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka R. M. od 21. listopada 2014., Z. 17438 k.o. S.,

čitanjem nalaza i mišljenja vještaka R. M. od 3. prosinca 2014. i od 3.

veljače 2015., dopisa P. uprave od 25. ožujka 2015., izvatka iz sudskog registra za prvotuženika, čitanjem rješenja Ž. suda u S. G. O.-1126/17 od 26.

rujna 2017., Z. 17438 k.o. S..

5. S. odredbi čl. 40. st. 5. Z. o parničnom postupku (N. novine

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: Z., u svezi odredbe čl. 117. st. 1. Z. Z. (N. novine 70/19), sud je vrijednost predmeta spora (dalje V.) u ovoj pravnoj stvari odredio u iznosu od 50.000,00 kn.

N., odredbom čl. 40. st. 4. i 5. Z.-a propisano je da ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari sud utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti će vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. A. prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

U. konkretnom slučaju provotuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istakao prigovor da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, međutim, sud je propustio na pripremnom ročištu odrediti V. ga zbog čega je V. potrebno računati u iznosu od 50.000,00 kn, sukladno odredbi čl. 40. st. 4. i 5. Z.-a. N., za istaknuti je i to da je prigovor tužene da bi V. bio 171.075,00 kn neosnovan. N., u ovoj parnici ne odlučuje se o isplati iznosa od 171.075,00 kn, već o tome da li je dopušten postupak ovrhe ili ne i da li je ugovor o osiguranju ništav ili ne. T. u nastavku postupka tužba je preinačenja na način da je zatraženo i utvrđenje prava vlasništva na nekretnini.

6. P. P.-5156/10 od 14. svibnja 2018. sud je u cijelosti odbio glavni i podredni tužbeni zahtjev.

M., presudom i rješenjem Ž. suda u S. G.-2708/2018-2 od

26. studenog 2019. navedena presuda potvrđena je u odnosu na tadašnjeg tuženika pod 2. H. A. A. B. u odnosu na kojeg je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. U. odnosu na tuženike B. i D. T. navedena presuda

potvrđena je u dijelu u kojem se tužiteljica utvrđuje vlasnicom za ½ dijela predmetne garaže na ime bračne stečevine, dok je ta presuda u odnosu na tuženike B. i

D. T. ukinuta u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu (glavni tužbeni zahtjev) i u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada štete zbog nezakonite ovrhe te u pogledu troškova postupka pa je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

7. U. nastavku postupka izvedeni su daljnji dokazi čitanjem spisa ovog suda P.- 5227/10, preslika spisa O. državnog odvjetništva u S. K. -D.-1579/11,

saslušanjem svjedoka I. K., N. Č. i Z. B. te saslušanjem

tužiteljice L. T..

8. T. zahtjev nije osnovan.

9. U. postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

10. S. odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Z., prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

11. U. pogledu prigovora litispendencije za navesti je da je taj prigovor neosnovan u cijelosti. N., drugotuženik u svom prigovoru (str. 48. spisa) jasno navodi da se u predmetima ovog suda I. P.-1588/08 i P.-3163/10 radi o utvrđenju prava vlasništva apartmana, dok je predmet ovog postupka garaža.

12. Č. spisa ovog suda O.-2838/08, sud je utvrdio:

- da je prvotuženik (B.) protiv trećetuženika (D. T.) podnio

prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave – sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja od 5. srpnja 2007.,

- da su sporazum o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 5. srpnja 2007. sklopili B. d.d. S. (prvotuženik), kao predlagatelj osiguranja, i trećetuženik (D. T.), kao protivnik osiguranja te da je predmet zaloga bila garaža u S. označena kao suvlasnički dio: 17/2090 etažno vlasništvo (E-1) dijela č. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1, u podrumu, ukupne površine 17,10 m2,

- da je u trenutku zasnivanja predmetnog založnog prava kao vlasnik za cijelo predmetne garaže bio upisan trećetuženik (D. T.),

- da je drugotuženik (H. A. A. B.) protiv trećetuženika podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave – ugovora o kreditu broj: 211-11/2006 sa sporazumom o osiguranju tražbine od 10. siječnja 2006. pod posl. br. O.-2000/09 te da je u tom ugovoru davatelj kredita bio drugotuženik (H. A. A. B.), a korisnik kredita tvrtka trećetuženika C. d.o.o. S., nadalje D. T.

(trećetuženik) je bio jamac-platac i založni dužnik, dok je tužiteljica L. T. bila jamac-platac, kao i da je zalog u tom kreditu bio apartman u S. označen kao 36. S. dio: 97/2090 etažno vlasništvo (E-36) dijela č. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s apartmanom br. A.15, na nadgrađu-zapad, ukupne površine 97,40 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s boravkom, kupaone, nužnika, hodnika i ulaznog hola, te pripadaka terase jug, ukupne površine 24,49 m2 i balkona sjever ukupne površine 5,50 m2,

- da je ovrha na obje nekretnine (apartmanu i garaži) provedena u okviru ovršnog postupka pod posl. br. O.-2838/08 (spisu O.-2838/08, koji se odnosio na ovrhu na garaži, pripojen je spis O.-2000/09 koji se odnosio na ovrhu na apartmanu),

- da je apartman u ovršnom postupku pravomoćnim rješenjem o dosudi dodijeljen tvrtki C. d.o.o. S.,

- da je sporna garaža u ovršnom postupku pravomoćnim rješenjem o dosudi dosuđena prvotuženiku B. d.d. S. te se prvotuženik uknjižio kao vlasnik za cijelo navedene nekretnine.

13. U. ovoj fazi postupka nesporno je:

- da je tužiteljica pravomoćno i ovršno presudom P-5156/10 od 14. svibnja 2018. koja obvezuje parnične stranke iz ovog postupka, na ime bračne stečevine, utvrđena vlasnicom za ½ dijela cijelog predmetne garaže označene kao 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m2, poduložak 1, Z. 17438 K. S.,

- da je stjecanje predmetne garaže bilo 2005., dakle, za vrijeme važenja odredbi čl. 247.-250. O. zakona (N. novine 116/03, 17/04, 136/04), dalje: O.,

kao materijalnog prava važećeg u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine.

14. U. pogledu upute drugostupanjskog suda da je potrebno utvrditi je li tužiteljica L. T. znala ili nije znala za predmetni ugovor o kreditu odnosno sporazum o osnivanju založnog prava na predmetnoj garaži za navesti je slijedeće.

15. S. tužiteljice i tuženika D. T. te svjedoka I. K.,

N. Č. i Z. B., kao i čitanjem spisa ovog suda P.-5227/10, preslika

spisa O. državnog odvjetništva u S. K. -D.-1579/11 te čitanjem priloženih vlasničkih listova, vjenčanog lista i presude o razvodu braka, kupoprodajnog ugovora, priložene izjave o priznanju prava vlasništva od 14. listopada 2010., navedenih ugovora o kreditu i ugovora o zalogu, sud je utvrdio:

- da su stan i predmetna garaža u S., P. R. 7. za cijelo bili uknjiženi na ime supruga tužiteljice D. T. (trećetuženika), što proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige, ali i kupoprodajnog ugovora koji je glasio samo na tuženika D. T.,

- da je stan u S., P. R. 7., tuženik D. T. za potrebe svoje

tvrtke C. d.o.o. S., opteretio kreditom u korist H. A. A. B., a tužiteljica je u tom ugovoru bila jamac-platac te je bila upoznata s činjenicom da je zalog tom kreditu bio apartman u S., P. R. 7., što proizlazi iz priloženog ugovora o kreditu i izjave same tužiteljice,

- da je apartman opterećen kreditom iz razloga što građevinska tvrtka D. T. C. d.o.o. S. nije dobro poslovala (str. 100. spisa),

- da je tužiteljica napustila posao u poglavarstvu da bi pomagala suprugu oko osnivanja i vođenja tvrtke H. te je imala pristup u poslovnu dokumentaciju tvrtke C. s obzirom da su tvrtke H. i C. imale zajedničku kancelariju (str. 101. spisa),

- da tužiteljica, nakon što je stan opterećen kreditom zbog lošeg poslovanja tvrtke C., nije zatražila da se uknjiži kao suvlasnica, niti stana, niti garaže, a u svrhu zaštite svoje imovine,

- da je navedeni ugovor o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži u S., P. R. 7. tuženik (D. T.) sklopio s provotuženikom

(B.), bez suglasnosti tužiteljice, što proizlazi iz priloženog ugovora (str. 56. -

60.), ali i iskaza tužiteljice i tuženika D. T. (str. 100.-101. spisa),

- da je ugovor o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži proveden u zemljišnoj knjizi pod posl. br. Z-9517/07 slijedom čega je od tada u odnosu na tužiteljicu djelovalo načelo javnosti zemljišne knjige (čl. 7. Z. o zemljišnim knjigama (N. novine 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13), dalje: Z.) koje podrazumijeva predmnjevu o poznavanju zemljišnoknjižnog stanja, slijedom čega se smatra da je od tada tužiteljica znala za predmetni zalog garaže,

- da je u trenutku sklapanja tog ugovora o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži kao vlasnik za cijelo bio uknjižen tuženik D. T. slijedom čega za postupanje prvotuženika vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige (čl. 8. Z.),

- da načelo povjerenja u zemljišne knjige podrazumijeva povjerenje u zemljišnoknjižno stanje te da stjecatelj nije dužan istraživati izvanknjižno stanje, kao i da se poštenje stjecatelja predmnjeva zbog čega je onaj tko tvrdi da stjecatelj nije bio pošten dužan dokazati tu svoju tvrdnju tj. nepoštenje stjecatelja (čl. 8. Z.),

- da u spisu ne priliježe niti jedan dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da bi stjecatelj založnog prava na predmetnoj garaži B. d.d. S. (prvotuženik)

prilikom sklapanja navedenog ugovora o zalogu postupao nesavjesno, štoviše iz dalje izvedenih dokaza spisa ovog suda P.-5227/10, preslika spisa O. državnog odvjetništva u S. K.-D.-1579/11, iskaza svjedoka I. K., N. Č. i

Z. B. te tužiteljice L. T. proizlazi savjesnost u postupanju tuženika,

- s druge pak strane, iz izvedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica imala mogućnost uknjižiti se kao suvlasnica predmetne garaže na ime bračne stečevine, ali to nije učinila; da je tomu tako jasno proizlazi iz izjave o priznanju prava vlasništva od 14. listopada 2010. iz koje je razvidno da kad je tužiteljica zatražila od tuženika D. T. tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu na svom suvlasničkm udjelu na stanu da joj je on odmah dao takvu ispravu; na jednak način tužiteljica je imala mogućnost uknjižiti se i kao suvlasnica predmetne garaže, ali to nije učinila,

- također je za istaknuti i to, da ako je na traženje tužiteljice tuženik D. T. 2010. izdao tabularnu ispravu za uknjižbu na apartmanu, da je i prije 2010. tj. prije početka ovršnog postupka, tužiteljica mogla zaštititi svoje vlasništvo na stanu ishodovanjem od supruga tabularne isprave, međutim, ona to nije učinila, niti za apartman, niti za garažu, slijedom čega je svoje vlasništvo izvrgnula djelovanju načela povjerenja u zemljišne knjige,

- da tužiteljica tijekom cijelog postupka nije priložila niti jedan dokaz, niti predložila izvođenje dokaza, na okolnost opravdanja zašto nikada nije poduzela niti jednu radnju za uknjižbu svog prava suvlasništva na predmetnog garaži, a što se dužna sukladno pravilu o teretu dokaza,

- da se prvotuženik B. ispravno pozvao na sudsku praksu - odluku

U. suda R. U.-I.-103/2008 od 14. lipnja 2011. (tekst odluke dostupan na službenoj I. stranici U. suda R.).

16. D., iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je predmetni sporazum o osnivanju založnog prava na garaži sklopljen bez suglasnosti tužiteljice, kao izvanknjižne suvlasnice, na ime bračne stečevine, za ½ dijela cijelog.

17. M., savjesnost bračnog druga koji nije sudionik pravnog odnosa treba procjenjivati kroz prethodno postupanje tužiteljice u zaštiti svog prava suvlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njenoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.), a upravo te radnje tužiteljica nije poduzela.

Z. naglasiti je da prema odlukama U. suda broj U-I./103/2008. od 14. lipnja 2011. i broj U-I./2536/14 od 5. srpnja 2017. potrebno u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.

D. odluku o pravnoj (ne)valjanosti raspolaganja suvlasničkom imovinom u odnosu na treće osobe odlučno je postojanje savjesnosti i poštenje treće osobe, stjecatelja založnog prava na nekretnini.

18. P. B. d.d. S., po pravnom shvaćanju ovog suda, bio je savjesna stranka u postupku, dakle, bio je sudionik pravnog posla u dobroj vjeri, pa je time, postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, stekao založno pravo sporne nekretnine kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava tužiteljice koja u tom trenutku nije bila upisana.

P. stoga tužiteljica navodi da je prvotuženik B. d.d. S. u

svom postupanju bio nesavjestan jer je prvotuženik upravo provjerio stanje u zemljišnim knjigama utvrdivši da je D. T. samovlasnik predmetne nekretnine pa stoga nije bilo nikakvih pokazatelja da su zaposlenici prvotuženika znali ili mogli znati da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju.

N., načelo povjerenja u zemljišne knjige podrazumijeva povjerenje u zemljišnoknjižno stanje pa stjecatelj nije dužan istraživati izvanknjižno stanje. O. toga, poštenje stjecatelja predmnjeva se zbog čega je onaj tko tvrdi da stjecatelj nije bio pošten dužan dokazati tu svoju tvrdnju tj. nepoštenje stjecatelja (čl. 8. st. 3. Z.). Š. se tiče pozivanja tužiteljice na krivotvorene mjenice, za istaknuti je da to nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, niti može dovesti u pitanje savjesnost prvotuženika B.. N., mjenice su sredstvo osiguranja kredita. P.

ovrha nije provedena na temelju tih mjenica. N., ugovor o zalogu na predmetnoj garaži je potpuno drugo sredstvo osiguranja kredita koje se razlikuje od mjenica. Z. istaknuti je i to da iz sadržaja spisa ovog suda P-5227/10 proizlazi prijedlog za ovrhu na temelju mjenica podnesen 20. svibnja 2010 te da je vještačenjem od 20. lipnja 2011. utvrđeno da je potpis tužiteljice na tim mjenicama krivotvoren. K. prijava tužiteljice protiv odgovornih osoba B. d.d. S. da bi oni krivotvorili njezin potpis je odbačena rješenjem O. S. K. -D.-1579/11 od 9. rujna 2011.

19. U. situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a drugi bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji za posljedicu ima opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine) polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prema čl. 122. Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N. n., broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje Z.), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

T. nije koristila mogućnost da imovinski odnosi nje i njenog supruga budu vidljivi trećim osobama a što je njen izbor i njeni razlozi, a ti razlozi ne mogu biti važniji od sigurnosti pravnog prometa.

20. T. je da prema čl. 251. O., važećem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zalogu (05.07.2007.) i čl. 41. Z.-a, bračni drugovi sporazumno odlučuju o izvanrednim poslovima u što spada osnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini, no prema čl. 124. st. 1. Z.-a stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

S. navedenog, valjalo je primijeniti pravila koja štite povjerenje trećih poštenih osoba u zemljišne knjige te upravo to naglašava U. sud u svojim odlukama broj U-I./103/2008. od 14. lipnja 2011. i broj U-I./2536/14 od 5. srpnja 2017.

21. D. je tomu tako, dakle da treba primijeniti odredbe o stjecanju na temelju povjerenja u zemljišne knjige proizlazi i iz čl. 37. st. 3. danas važećeg O. zakona (N. novine 103/15, 98/19) koji propisuje da nepostojanje suglasnosti za redovne i izvanredne poslove upravljanja bračnom stečevinom ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. B. drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

22. Z. istaknuti je i to da je jednak pravni stav, dakle pravni stav da se u situaciji kad je izvanredni pravni posao (osnivanje hipoteke na cijeloj nekretnina) poduzet bez suglasnosti drugog bračnog druga, treba primijeniti pravila koja štite povjerenje trećih poštenih osoba u zemljišne knjige zauzet i u presudi Ž. suda u Z. 72

G. O.-1439/16-5 od 3. srpnja 2018.

P. je za istaknuti i to da u takvoj situaciji pošteni treći stjecatelj svoja prava ne stječe na temelju pravnog posla, već na temelju samoga zakona i to odredbe čl. 122. Z.-a koja štiti sigurnost pravnog prometa.

D., u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige za poštene stjecatelje zemljišnoknjižno stanje smatrat će se pravno mjerodavnim za stjecanje knjižnih prava, iako je ono u suprotnosti sa stvarnim, izvanknjižnim stanjem nekretnine. S., između stvarnog, izvanknjižnog stanja nekretnina i neistinitog ili nepotpunog zemljišnoknjižnog pravnog stanja rješava se tako da se kod stjecanja u korist poštenih trećih osoba uvažava zemljišnoknjižno stanje premda je ono neistinito ili nepotpuno. Z. poštenih stjecatelja daje se prednost pred zaštitom izvaknjižnih nositelja prava na nekretninama koji su propustili upisati svoja prava, odnosno pred zaštitom onih koji nisu zahtijevali sudsku zaštitu svoj prava povrijeđenih nevaljanim upisom.

23. Z. istaknuti je i to da predmetni ugovor o zalogu nije ništetan. N., odredbom čl. 322. st. 2. Z. o obveznim odnosima (N. novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: Z., propisano je da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

O. je za istaknuti da nije svaki zakon odnosno drugi propis ujedno i prisilni propis. P. (strogi, kogentni) propis je propis koji obvezuje na čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje svakako hoće postići. P. propisi nisu formulirani na isti način. Z. se u nekim slučajevima već u izričaju propisa jasno određuje da je posljedica nepoštovanja određenog propisa ništetnost, odnosno to se izražava riječima da ugovor nema pravni učinak. N. se posredno rabe izrazi "mora’' i “zabranjuje”, odnosno prisilnost propisa izražava se izrazima poput “mora” i “zabranjuje”, odnosno izrazom “samo ako”.

P. kojim se donose takve zabrane može se i ugovore sklopljene protivno zabranama oglasiti ništetnim, ali zakonodavac to redovito ne čini. S. posebnih propisa je zaštititi savjesnog trećeg od nesavjesnog ponašanja određenih subjekata, a ne poništenje sklonjenih ugovora, što bi moglo izazvati pravnu nesigurnost, pogotovo jer se većinom radi o ugovorima koji se brzo konzumiraju. S. zabrane postiže se izricanjem kazne, a da se ugovori ne poništavaju.

24. J. navodi i V. sud R. H. – K. je sklapanje

određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosi odgovarajuće posljedice.- R.-189/13 od 14. listopada 2014.

25. U. konkretnom slučaju mjerodavne odredbe O.-a koje reguliraju upravljanje bračnom stečevinom i Z.-a koje reguliraju poslove izvanredne uprave ne sadrže izraze "mora’' i “zabranjuje”, niti sadrži sankciju ništetnosti ili nedostatak pravnog učinka. S. se dakle ne radi o prisilnim propisima u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Z. -a koji uzrokuju ništetnost, već se radi o propisima kršenje kojih dovodi do primjene odredbe čl. 322. st. 2. Z.-a. D. je tomu tako proizlazi i iz danas važeće odredbe čl. 37. st. 3. O.-a koja u pogledu bračne stečevine sadržajno odgovora odredbi čl. 322. st. 2. Z.- a.

26. P. stajalištu ovog suda, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica imala mogućnost uknjižiti se kao suvlasnica nekretnina koje su bračna stečevina (apartman i garaža u S., P. R. 7., a koja garaža je pobliže označena u izreci presude) i tako svoje vlasništvo zaštiti od stjecanja vlasništva ili drugog stvarnog prava (zaloga) u korist treće osobe temeljem načela povjerenja u zemljine knjige. N., tužiteljica se kao suvlasnica apartmana uknjižila kad je od tuženika D. T. zatražila i mirnim putem dobila tabularnu ispravu, jer se njezin bivši suprug nije protivio njezinoj uknjižbi. J. je mogla postupiti i u pogledu garaže. D., tužiteljica je, i prije nego li je počeo ovršni postupak, i prije nego li je zasnovano sporno založno pravo na garaži, mogla ishoditi uknjižbu svog suvlasništva na ime bračne stečevine i tako se zaštiti od djelovanja načela povjerenja u zemljišne knjige. M., tužiteljica se nije koristila svojim pravima, već upravo suprotno, svojom inertnošću izvrgnula se djelovanju načela povjerenja u zemljišne knjige.

D. je tužiteljica mogla ishoditi uknjižbu svog prava suvlasništva na predmetnoj garaži na ime bračne stečevine ukazuje i činjenica da je u braku bila ravnopravna sa suprugom, vodila svoju tvrtku (H.) i surađivala s njim u pogledu vođenja njegove tvrtke (C.). D., tužiteljica u predmetnom braku nije imala, primjerice, položaj podređene kućanice koja je ekonomski ovisna o autoritativnom suprugu pa time i u nemogućnosti ishoditi uknjižbu zbog tradicionalističkog načela da se sva imovina knjiži na muža za cijelo.

S. navedenog pozivanje prvotuženika na sudsku praksu U. suda i prigovor prvotuženika da je predmetni ugovor o zalogu valjan zbog načela povjerenja u zemljišne knjige, jer tužiteljica neopravdano nije ishodila uknjižbu suvlasništva za ½ dijela cijelog na svoje ime na predmetnoj garaži, je osnovan. Z. istaknuti je da odluke U. suda obvezuju in abstracto. N., jednak stav zauzima i Ž. sud u

Z. G.-574/09 od 24. svibnja 2011.

27. K. je naprijed nedvojbeno utvrđeno u trenutku zasnivanja i uknjižbe spornog založnog prava na predmetnoj garaži zalogodavac D. T. je bio uknjiženi vlasnik za cijelo. S. se zbog načela povjerenja u zemljišne knjige čl. 124. st. 1. Z.-a u svezi s čl. 322. st. 2. Z.-a tužiteljica ne može pozivati na ništavost predmetnog ugovora o zalogu zbog opterećenja bračne stečevine bez njezine suglasnosti tj. zbog povrede odredbi O. u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. Z. o obveznim odnosima (N. novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje Z., zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan u tom dijelu.

Z. istaknuti je da iz provedenog dokaznog postupka ne bi proizlazilo da predmetni ugovor o zalogu ima bilo kakve druge nedostatke koji bi ga činili ništavim.

28. Z. za izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe je obveznopravni zahtjev, koji zastarijeva u općem zastarnom roku. (J. pravni stav zauzima i dosadašnja sudska praksa V. R., R.-1944/201-2 i G.-338/2001-2 od 27. studenog 2003. – odluke objavljene na Internet stranici V. suda R. -

h. asp i pravna teorija G.,

N.; J. T.; G. I.; B. V.; S. Z., S. pravo,

N. novine, Z., svezak I., 2007, str. 453. bilj. 89.).

I. tužiteljice i prvotuženika ne postoji obveznopravni odnos zbog čega tužbeni zahtjev za izdavanjem tabularne isprave nije osnovan.

29. S. obzirom da iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da navedeni ugovor o zasnivanju zaloga na predmetnoj garaži nije ništav, onda po zdravoj logici, ni provedena ovrha nije nezakonita i nedopuštena. S. tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete zbog nezakonite ovrhe, jer nisu ispunjene zakonske odredbe iz čl. 56. O. zakona (N. novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 78/17, 131/20).

S. je i podredni tužbeni zahtjev neosnovan.

30. Z. svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. i I.. izreke presude.

31. O. o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Z. i 155. Z. i T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. novine 142/12, 103/14, 118/14).

P. B. je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 625,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta (01.06.11., 25.11.11., 25.01.12.) iznos od po 153,75 kn, za zastupane na 3 ročišta (14.09.11., 18.04.12., 19.06.12.) iznos od po 625,00 kn, što ukupno iznosi 2.961,25 kn. T. sudske pristojbe odgovara na tužbu nije priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužena doista snosila taj trošak.

Z. navedenog sud je odlučio kao u točki I.. izreke presude.

U. S. 12. siječnja 2022.

S.

M.. sc. Z. T.

U. o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju po pun

tuženom pod 1.

tuženom pod 2.

u spis

Broj zapisa: eb304-812b2

Kontrolni broj: 00336-4ba0d-73b61

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.