1              Poslovni broj: Gž R-125/2024-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-125/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po predsjedniku uprave G. V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-95/2023 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-95/2023 od 12. prosinca 2023. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Nalaže se tuženiku E. d.d., OIB: ..., iz Z., isplatiti tužitelju I. D., OIB: ..., iz Z., iznos od 17.000,00 kuna/ 2.256,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 531,10 eura/4.001,61 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Nalaže se tuženiku E. d.d., OIB: ..., iz Z., isplatiti tužitelju I. D., OIB: ... iz Z., iznos od 17.000,00 kuna/ 2.256,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužbeni zahtjev preko određenog iznosa od 17.000,00 kuna/ 2.256,29 eura, a do zatraženog iznosa od 60.000,00 kuna/ 7.963,37 eura.

 

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 531,10 eura/4.001,61 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 531,10 eura/4.001,61 kuna, a do zatraženog iznosa.“

 

2. Žali se tuženik protiv dijela prvostupanjske presude pod točkama I. i III. izreke pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio na radu kod tuženika dana 10. travnja 2007. dok je pomagao pri manipulaciji sa rasvjetnim stupovima, kada je prilikom prevrtanja stupa zadobio ozljedu desnog stopala.

 

6. U dosadašnjem tijeku postupka, presudom prvostupanjskog suda poslovni broj 33 Pr-48/20 od 24. siječnja 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 kuna/2.256,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate (točka I. izreke presude). U točki II. izreke prvostupanjske odluke odbijen je tužbeni zahtjev preko određenog iznosa od 17.000,00 kuna/2.256,29 eura, a do zatraženog iznosa od 60.000,00 kuna/7.963,37 eura. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.116,30 kuna/413,60 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja (24. siječnja 2023.) pa do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 3.116,30 kuna/413,60 eura do zatraženog iznosa (točka IV. izreke).

 

7. Odlučujući o žalbama stranaka protiv citirane presude od 24. siječnja 2023., Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž R-267/2023-2 od 5. srpnja 2023., ukinuo je prvostupanjsku presudu te predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

 

8. Po ponovljenom postupku sud prvog stupnja je odlučio jednako kao u presudi od 24. siječnja 2023. zaključivši da između nastale štete i rada tužitelja kod poslodavca postoji uzročna veza jer je šteta nastala prilikom prevrtanja stupa i ozljeđivanjem prilikom obavljanja posla za poslodavca pa da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO/05) i članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18).

 

9. Obrazlažući pobijanu odluku, sud prvog stupnja je naveo kako prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. P. kao stručno te je pozivajući se na odredbu članka 1100. ZOO/05, dosudio tužitelju pravičnu naknadu u iznosu od 17.000,00 kuna/2.256,29 eura za fizičke bolove. Ujedno je smatrao tužbeni zahtjev dijelu koji se odnosi na naknadu štete za pretrpljeni strah, za smanjenu životnu aktivnost, za izgubljenu zaradu i troškove neosnovanim jer da nastalu štetu u tom smislu tužitelj nije dokazao te je odbio tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 60.000,00 kuna/7.963,37 eura.

 

10. Prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o svim odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i nalaza i mišljenja vještaka čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

 

11. Međutim, ostvareni su zakonski uvjeti za primjenu članka 373.a ZPP-a jer je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

12. Prema stanju spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj ozlijeđen na radu kod tuženika 10. travnja 2007. te da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. D. P., spec. za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, tužitelj zadobio ozljedu stopala i to mekih česti stopala bez ozljede koštanog dijela radi koje je liječen neoperativno i obavljao je ambulantno fizikalnu terapiju;

- da navedena ozljeda nije ostavila trajne posljedice;

- da je zbog ozljede tužitelj trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta jedan dan, srednje jakog četiri tjedna, lakog intenziteta 3 mjeseca;

- da je tijekom liječenja radi bolnosti koja se javila, imao ograničenja u obavljanju aktivnosti vezano za dulje hodanje, stajanje, dizanje i nošenje tereta, hod po stepenicama;

- da su se s vremenom rehabilitacije smetnje smanjivale, a nakon listopada 2007. da nema daljnjih podataka o smetnjama sa strane stopala;

- da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vještak nije našao podataka o strahu i posljedicama koje bi isti mogao izazvati;

- da se tužitelj nakon rujna 2007. više nije javljao radi smetnji sa stopalom iz čega vještak zaključuje kako je liječenje stopala završeno;

- da je u idućem nalazu fizijatra od 16. lipnja 2016. opisan snimak kralježnice s promjenama u donjem dijelu kralježnice, a u nalazu se spominje uredna pokretljivost stopala te se ne opisuju smetnje koje bi se mogle povezati s predmetnom ozljedom iz 2007.;

- da daljnja dokumentacija koja se kronološki nadovezuje upućuje na smetnje sa strane kralježnice i zglobova gornjih udova, a prema mišljenju vještaka predmetna ozljeda nema utjecaja na nastale promjene u kralježnici;

- da u dokumentaciji nema prijedloga operativnog liječenja kao ni razloga za operativno liječenje stopala.

 

13. Sud prvog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. P. iz razloga što je objektivno i stručno, drugih dokaza koji bi pobijali nalaz i mišljenje vještaka nije bilo niti su stranke predlagale eventualno novo vještačenje. I prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, nalaz i mišljenje vještaka su prihvatljivi iz istih razloga.

 

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je stav prvostupanjskog suda kako liječenje tužitelja nije završeno, a time zastara da nije nastupila, protivan sadržaju nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, i proturječan obrazloženju odluke u kojem se citira nalaz i mišljenje vještaka o tome kada je liječenje završeno i kada se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo. Osim toga, u pravu je žalitelj kada ističe da sud prvog stupnja prihvaća iskaz tužitelja koji je subjektivan. Pored toga, tužitelj nema stručna znanja o odlučnim činjenicama završetka liječenja i stabilizaciji zdravstvenog stanja vezanog uz ozljedu iz predmetnog događaja, kao što ga ima vještak kao stručna osoba.

 

15. Naime, štetni događaj se dogodio u režimu primjene ZOO/05 kojim je, za razliku od ranijeg važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), predviđena objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti (članak 19. stavak 2. ZOO/05), odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO/05), dok ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u članku 1100. stavak 2. ZOO/05, od utjecaja prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade.

 

16. S obzirom da su ranije samostalni vidovi neimovinske štete sada samo kvalifikatorne okolnosti, po ocjeni ovoga suda neimovinsku štetu treba sagledavati kao cjelinu i ista dospijeva u trenutku kada oštećenik saznaje za ukupnost neimovinske štete koju je pretrpio. Prema odredbi članka 230. stavak 1. ZOO/05, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Dakle, početak subjektivnog roka za potraživanje naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvije odlučne činjenice i to: o saznanju oštećenika za štetu te o saznanju oštećenika za osobu koja je štetu počinila. Pod saznanjem oštećenika za štetu podrazumijeva se ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine.

 

17. Imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. D. P. proizlazi da se tužitelj zbog posljedica predmetne ozljede stopala liječio neoperativno i obavljao ambulantno fizikalnu terapiju, da navedena ozljeda nije ostavila trajne posljedice, da se tužitelj nakon rujna 2007. više nije javljao radi smetnji sa stopalom, a bolovi radi kojih se tužitelj obraćao liječniku nakon toga razdoblja nemaju nikakve veze sa štetnim događajem, to slijedi zaključak da je liječenje tužitelja završilo u listopadu 2007. te su tada postale poznate sve posljedice. Stoga je jasno da je od tada do podnošenja tužbe u 2020. protekao rok zastare iz članka 230. ZOO/05.

 

18. Slijedom navedenoga, unatoč počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, primjenom članka 373.a ZPP-a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 kuna/2.256,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o trošku postupka (točka III. izreke pobijane presude) jer tužitelju koji nije uspio u sporu trošak postupka ne pripada te je potraživanje tužitelja odbijeno kao neosnovano.

 

U Splitu 6. ožujka 2024.