Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 42 Gž R-3659/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., K. & K. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 351/2020-22 od 9. prosinca 2021., dana 12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-351/2020-22 od 9. prosinca 2021. u dijelu pod toč. I, II, III i V izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-351/2020-22 od 9. prosinca 2021. u dijelu pod toč. V izreke u kojemu nije prihvaćen zahtjev za trošak preko dosuđenog iznosa od kn 4.250,00.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se kako je odluka o otkazu ugovora o radu od dana 21. ožujka 2007. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 27. veljače 2007. godine, nezakonita i nedopuštena. Pod toč. II izreke nalaže se tuženiku da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana 28. ožujka 2007. pa do dana 30. travnja 2007. godine, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa za isti period, uključujući isplatu neisplaćenih plaća za mjesec ožujak i travanj 2007. godine, i to u mjesečnim bruto iznosima za ožujak 2007. od 313,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. travnja 2007. a za travanj 2007. od 2.298,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. svibnja 2007. do isplate, osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima. Zatim, pod toč. III izreke sudski se raskida Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 27. veljače 2007. i to s danom 30. travnja 2007. te se tužitelju dosuđuje naknada štete u iznosu od tri prosječne mjesečne plaće što iznosi 6.894,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 8. svibnja 2007. do isplate dok se pod toč. IV izreke u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Konačno, pod toč. V izreke, nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn.
2. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu u pogledu odluke o troškovima postupka podnosi tužitelj iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba o parničnom postupku navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Tuženik u svojoj žalbi u osnovi tvrdi kako dokazi koji prileže spisu upućuju na zakonitost tuženikovog postupanja, ističući kako nije otkazao ugovor o radu 21. ožujka 2007., već je tog dana sastavio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu (nacrt odluke o otkazu ugovora o radu), te da je istu tek dostavio sindikalnom povjereniku na očitovanje, a tek nakon očitovanja sindikalnog povjerenika i to 23. ožujka 2007. tuženik je otpremio istu tužitelju preporučenim putem uz povratnicu (koji dokaz dostavlja u spis) da bi istu tužitelj zaprimio 27. ožujka 2007.
7. Međutim, ovim navodima žalbe tuženik nije uspio u pitanje dovesti valjana i na provedenim dokazima utemeljena utvrđenja suda prvog stupnja, koja su napose utemeljena na iskazima saslušanih svjedoka. Svjedok Ž. D. kao glavni sindikalni povjerenik iskazuje tako kako je dao suglasnost za izvanredan otkaz tužitelju, ali ne zna točno kada, pa kada mu je predočena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu priležeća spisu, naveo je izričito kako se na vrhu te isprave uz napomenu "primio 22.3.2007." nalazi njegov potpis, odnosno da je 23. ožujka 2007. svjedokinji J. V. uputio e-mail poruku, a vezano za isti otkaz jer mu je tuženik dostavio nacrt odluke o otkazu, inače bi u privitku bile isprave koje bi eventualno bile temelj otkaza i u ovom slučaju neposredno mu je dostavljen nacrt odluke o otkazu i dokument iz kojeg je proizlazilo da jedan tim u V., uključujući i tužitelja, ne poštuje proceduru vezano za police automobilskih osiguranja u kojemu su bili navedeni brojevi polica odnosno bila je napravljena revizija poslovanja, ali nema saznanja o datumu odluke o otkazu, odnosno što se događalo kasnije nakon njegovog očitovanja, dok mu je inače uobičajeno nacrt odluke o otkazu s ispravama bio dostavljan uz nekakav dopis, a u konkretnom slučaju nije, što bi značilo kako se radi samo o formi, pa ovo savjetovanje nije bilo ništa drugačije u odnosu na sva druga savjetovanja koja je radio, jedino je bilo drugačije to što se u konkretnom slučaju suglasio s odlukom o otkazu, ali nema saznanja da se ikada dogodilo da je tuženik prvo dao otkaz, pa tek onda njemu poslao dokumentaciju da bi se očitovao.
8. Ujedno, svjedokinja J. V. kao direktorica Sektora pravnih poslova, općih i kadrovskih poslova pisala je odluku o otkazu tužitelju i sve odluke o otkazu ugovora o radu donosile su se uz prethodno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a ne sjeća se točno što je u konkretnom slučaju vezano za N. R. dostavila sindikalnom povjereniku, ali inače je praksa bila takva da se sindikalnom povjereniku dostavlja ili nacrt odluke o otkazu s kompletnim obrazloženjem ili mišljenje komisije koja je utvrdila kršenje obveze iz radnog odnosa s kompletnim činjeničnim stanjem. Koliko se sjeća izravno sindikalnom povjereniku dostavila je dokumentaciju vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju, a odluke o otkazima su donosili članovi uprave tuženika na sjednicama i nekada su te odluke na sjednicama članovi uprave donosili na način da su već bili upoznati što kaže sindikalni povjerenik o konkretnom slučaju, a nekada su odluke donosili na način da bi se tek nakon njihove odluke konzultiralo sindikalnog povjerenika i od njega ishodila suglasnost te u njezinoj praksi nikada radniku nije dostavljen otkaz bez prethodnog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. No, na poseban upit jesu li u konkretnom slučaju članovi uprave na sjednici donosili odluku o otkazu tužitelju, a da su već bili upoznati o stavu sindikalnog povjerenika o otkazu ili se sindikalnog povjerenika konzultiralo tek nakon sjednice uprave, svjedokinja je izričito odgovorila da se ne može sjetiti, što znači – po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja-kako ista dopušta mogućnost da je odluka već bila donesena prije savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Dapače, svjedokinja izričito tvrdi kako-ukoliko sindikalni povjerenik ne bi bio suglasan s odlukom o otkazu, procedura je bila takva da bi članovi uprave ponovo na sjednici razmatrali odluku o otkazu, te bi tada eventualno promijenili svoju odluku pa primjerice dali pisano upozorenje, a ukoliko je primjerice odluka o otkazu bila usvojena na sjednici uprave, pa se nakon toga tražila suglasnost od sindikalnog povjerenika, ako bi sindikalni povjerenik tu suglasnost dao, tada se nije ponovo sazivala sjednica uprave već bi se išlo na potpisivanje odluke o otkazu. U to vrijeme je sindikalni povjerenik Ž. D. dao oko pedeset suglasnosti za otkaze ugovora o radu i bilo je slučajeva u kojima se protivio, a i onih u kojima je bio suzdržan.
9. Pravilno u takvoj situaciji primjenjujući materijalno pravo, sud prvog stupnja zaključuje kako je, obzirom na važeće propise u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu, teret dokaza u ovom sporu na tuženiku sukladno 119. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05-dalje: ZR), koji u čl. 145. st. 1. ZR izričito propisuje kako se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnom odlukom se prema čl. 145. st. 2. ZR između ostalog smatra i odluka o otkazu ugovora o radu a prema čl. 145. st. 3. ZR se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da daje primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Prema izričitoj odredbi čl. 145. st. 11. ZR, odluka poslodavca donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem je ništava.
10. Pravilno je stoga i utvrđenje suda prvog stupnja o tome kako se u obrazloženju pobijane odluke o otkazu navodi da su sindikalnom povjereniku dostavljeni podaci o namjeravanoj odluci o otkazu te da se isti u zakonskom roku očitovao kako donošenje Odluke o izvanrednom otkazu smatra opravdanim, jer i sam svjedok Ž. D. ističe kako je neposredno dobio nacrt odluke o namjeravanom otkazu ugovora o radu te da je dao suglasnost za izvanredni otkaz tužitelju, a svoj odgovor je poslodavcu dostavio je e-mailom, a što sve u bitnome potvrđuje i svjedokinja J. V., koja je kod tuženika bila zaposlena kao direktorica Sektora pravnih poslova, općih i kadrovskih poslova. No, sam svjedok D. naveo je kako se na vrhu te isprave gdje stoji: "primio 22.3.2007. g." nalazi njegov potpis, što potvrđuje i svjedokinja V. a potom tek u dopisu od 23. ožujka 2007. sindikalnog povjerenika e-mailom poslao navedenoj svjedokinji, ističe kako mu je 22. ožujka 2007. dostavljen, bez ikakvog popratnog dopisa, po jedan primjerak odluke o izvanrednom otkazu za tužitelja N. R., kao i za još tri radnika, te da se svim radnicima stavlja na teret sklapanje polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, suprotno odredbama Temeljnog premijskog sustava za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, pa se sindikalni povjerenik očitovao na način da smatra opravdanom namjeru izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju N. R. Pri tome, iz same Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi kako je ista potpisana od strane B. T., predsjednika Uprave i U. K., člana Uprave, te ovjerena pečatom tuženika s danom od 21. ožujka 2007. što potvrđuje i svjedokinja J. V., a iz čega nedvojbeno proizlazi pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o činjenici da je tuženik tek nakon donošenja iste Odluke dostavio njen primjerak sindikalnom povjereniku na očitovanje, da bi se ovaj (kako iz njegova maila proizlazi, očitovao na nju tek dana 23. ožujka 2007. Dakle, po prirodi stvari savjetovanje mora biti učinjeno prije donošenja odluke, bio to nacrt odluke ili definitivna odluka o otkazu, jer i jedno i drugo uključuju okolnost da je tuženik odluku već donio prije savjetovanja. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja ističe kako tuženik još u odluci povodom tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava kao datum Odluke o izvanrednom otkazu ponovno navodi 21. ožujka 2007. dok je iz mail poruke sindikalnog povjerenika jasno kako se isti na odluku o otkazu očitovao dva dana kasnije (23. ožujka 2007.) pa okolnost na koju upire tuženik u žalbi (o tome kada je odluka otpremljena tužitelju) nije od značaja za pitanje valjanosti iste, jer pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako kogentna odredba članka 145. ZR-a u slučaju izostanka savjetovanja određuje kao posljedicu nezakonitost odnosno nedopuštenost otkaza bez obzira na to o kakvom se otkazu radi, što dalje odriče dužnost suda da ispituje pravilnost donesene odluke o otkazu i postojanje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je samo iz navedenog razloga (izostanak savjetovanja) odluke o otkazu ništetna, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti tuženog zahtjeva, pri čemu navodima žalbe tuženik ne osporava utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu isplate plaće i sudskog raskida ugovora o radu.
11. U pogledu pak navoda žalbe tužitelja na odluku o troškovima postupka, u kojoj navodi kako mu pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima iz radnog odnosa radi poništenja otkaza ugovora o radu, jer da su vođena tri postupka obzirom na ukidanje ranijih odluka o glavnoj stvari, valja reći kako ovaj navod tužitelja nije točan, jer ukoliko su ranije odluke bile ukidane, to znači da iste ne egzistiraju niti su njima zasnovani ikakvi učinci, pa se smatra da je u ovom predmetu vođen jedan prvostupanjski postupak za koji tužitelju pripada navedena pravilno dosuđena nagrada u skladu sa čl. 154. i 155. ZPP te odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14)
12. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 12. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat, v.r.
