REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-987/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB:… iz M., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica iz V., protiv tuženika T. J., OIB:… iz Brela, kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica iz M., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-3263/2019-26 od 28. travnja 2021., dana 12. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-3263/2019-26 od 28. travnja 2021., u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Prihvaćaju se tužiteljevi zahtjevi, koji glase:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. svibnja 2018. god. pa do isplate, prema prosječnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. siječnja 2019. god. pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kreda odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 9.585,32 kn /devettisućapetstoosamdesetpetkuna i tridesetdvijelipe/.

2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari dovoljno razjasnio, tako da i po mišljenju suda drugog stupnja izvođenje dokaza saslušanja stranaka nije bilo potrebno, budući odredba članka 264. ZPP-a, koja propisuje da se važne činjenice koje su sporne u postupku mogu utvrđivati i saslušanjem stranaka, formulacijom "sud može" upućuje da se taj dokaz provodi izuzetno i u slučaju da se bitne činjenice ne mogu utvrditi drugim predloženim dokazima. U konkretnom slučaju tuženik žalbom osporava pravo tužitelja da zahtijeva isplatu zateznih kamata na nesporni iznos glavnog duga, tvrdeći da prilikom zaključenja ugovora o zajmu plaćanje kamata nije bilo ugovoreno. Međutim ta činjenica također između stranaka nije sporna jer tužitelj nije ni tvrdio da su na iznos glavnog duga bile ugovorene kamate, niti on od tuženika potražuje ugovornu kamatu. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu dužnog iznosa, koji nesporno nije plaćen do zaključenja glavne rasprave, iako ga tuženik ne osporava, sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od dana kada je tuženik dospio u zakašnjenje s plaćanjem glavnog duga. Dospjelost glavnog duga je utvrđena po prvostupanjskom sudu uvidom u pismeni ugovor o zajmu zaključen između stranaka, koji ugovor tuženik ne osporava, kao ni svoj potpis na istom, gdje je ugovoreno da će tuženik vratiti dug tužitelju do 1. svibnja 2018. Tuženik svoju tvrdnju da nije ugovoren rok vraćanja duga ničim nije dokazao, jer svjedok kojeg je predložio na te okolnosti u svom iskazu nije potvrdio takove navode tuženika. Saslušanje stranaka kao dokazno sredstvo u ovom postupku stoga, nije niti trebalo izvoditi, jer je sadržaj obveznopravnog odnosa između stranaka utvrđen pismenim dokazom priloženim u spis, a tuženik nije niti tvrdio da je do drugačijeg određivanja roka vraćanja pozajmice nego kako je to određeno u pismenom ugovoru, došlo naknadno, izmjenama ugovora dogovorom stranaka, pa da bi se te činjenice morale utvrđivati dokazom saslušanja stranaka i eventualnim suočenjem istih.

7. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži od tuženika povrat plaćene novčane kazne od 36,00 eura, isti dosuđeni iznos se žalbom tuženika ne osporava, a sud prvog stupnja je osnovanost istog zahtjeva također utvrdio iz iskaza saslušanog svjedoka F. Š., predloženog za saslušanje po samom tuženiku.

8. Prvostupanjski sud nije u obrazloženju svoje odluke naveo pravni osnov za dosuđenje zateznih kamata na iznos glavnog duga, no bez obzira na taj propust, pobijana odluka je materijalno pravno pravilna, jer članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem glavnog duga duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a članak 30. stavak 1. ZOO-a propisuje da vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to da li je zbog zakašnjenja dužnika pretrpio kakvu štetu. Dakle protekom roka za vraćanje duga dana 1. svibnja 2018. godine tuženik je dospio u zakašnjenje, pa tužitelju duguje pored glavnice i zatezne kamate tekuće od prvog slijedećeg dana od pada u zakašnjenje, po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. ZOO, kako je i presuđeno pobijanom presudom.

9. Zbog svega naprijed iznesenog žalba tuženika je utvrđena neosnovanom u cijelosti, pa je sud drugog stupnja istu odbio kao neosnovanu i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrdio presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, uključujući i odluku o naknadi parničnih troškova koja je pravilno donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i čanka 155. ZPP-a, s tim što se visina dosuđenih troškova podnesenom žalbom posebno nije ni osporavala.

U Požegi, 12. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Devčić,v.r.