Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.V. O.: … iz D., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvo P. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika D. t. d.o.o. D.,…. OIB: ….zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja radnog odnosa, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude I rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u točkama I. i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik 18. ožujka 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar, s mjestom rada u D., s početkom rada 18. ožujka 2019. i osnovnom plaćom u neto iznosu od 4.000,00 kn mjesečno uvećano za dužni porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinose iz plaće (bruto plaća) i doprinose na plaću, te da se na taj ugovor o radu glede tranja plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkaznih rokova kojih se radnik ima pravo pridržavati, odnosno poslodavac, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo, trajanju redovitog radnog dana ili tjedna, primjenjuju odredbe Zakona o radu, Statuta poslodavca i druge odluke poslodavca utemeljene na Zakonu o radu te da ista presuda u cijelosti zamjenjuje taj ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika.

2. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju dostavi primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je započeo s radom kod tuženika 18. ožujka 2019. dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju dostavi obračun dugovane a neisplaćene plaće za redoviti i prekovremeni rad za ožujak 2019. s početkom rada od 18. ožujka 2019., te neisplaćene plaće za redoviti i prekovremeni rad za travanj 2019., sve to u roku od osam dana.

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačen je zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu kao nedopušten dok je u točki II. izreke rješenja naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. Po žalbi tuženika, presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. potvrđena je citirana prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane neisplaćene plaće za ožujak 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude), dok je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je između stranaka 18. ožujka 2019. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar s početkom rada 18. ožujka 2019. sa gore citiranim sadržajem izreke presude (točka I. izreke prvostupanjske presude) kao i zahtjev tužitelja za dostavom prijave na obvezna osiguranja (točka II. izreke prvostupanjske presude). Nadalje, ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane neisplaćene plaće za travanj 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude) dok je u cijelosti ukinuto prvostupanjsko rješenje (odbačaj zahtjeva tuženika za sudski raskid i odluka o troškovima postupka) te je u ukinutom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

5. Po reviziji tužitelja, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-810/2020 od 5. siječnja 2021., ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka 2. izreke drugostupanjske presude) i u tom dijelu je predmet vraćen ovome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet odlučivanja po ovome sudu je rješavanje žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u točkama I. i II. izreke kojima je odlučeno o utvrđenju da je među strankama zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa citiranim sadržajem te o obvezi tuženika da tužitelju dostavi primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

7. U podnesenoj žalbi tuženik se poziva na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužba odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka uključujući i trošak sastava žalbe.

8. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

9. Žalba je osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehničar, počev od 18. ožujka 2019., sa svim pravima i obvezama koji iz tog ugovora proizlaze za tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca.

11. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika u ožujku i travnju 2019. kao tehničar na poslovima montaže priloga, a bez da mu je tuženik isplatio plaću,

- da je tuženik 23. travnja 2019. ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme datiranog 31. ožujka 2019., a koji je tužitelj odbio sklopiti,

- da je tuženik sa danom 23. travnja 2019. tužitelja prijavio kao svog radnika,

- da je tužitelj nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog ugovora o radu, prestao obavljati poslove tehničara i raditi kod tuženika.

12. Analizom i ocjenom prevedenih dokaza, na temelju utvrđene činjenice da je tužitelj bio uključen u rasporede radnog vremena za razdoblje do 28. travnja 2019. i da po ponudi ugovora o radu nije radio nakon 23. travnja 2019., prvostupanjski sud zaključuje da je posljednji dan rada tužitelja bio 23. travnja 2019., slijedom čega smatra da je tužitelj pravovremeno u smislu članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR) podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te nastavno tužbu u ovom postupku. Dalje utvrđuje da za konkretno radno mjesto ne postoji posebno školovanje, da predmetne poslove rade osobe različite struke i radnog mjesta, da je tužitelj obavljao poslove tehničara pod nadzorom i mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno te da je poslodavac koristio njegov rad za svoje ime i račun. Stoga je stajalište suda da je među strankama zaključen usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, da postoji zakonska obveza tuženika na isplatu plaće sukladno članku 90. ZR-a, da je odredbom članka 14. ZR-a propisana obveza sklapanja ugovora o radu u pisanom obliku ili pak izdavanja potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, kao i svojevrsna sankcija poslodavcu da će se u protivnom smatrati da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa kako nalazi da je tužitelj dokazao da je radio za tuženika kao radnik za poslodavca bez da je sklopljen ugovor o radu prije početka rada ili izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja da sud svojom odlukom utvrdi da je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu članka 14. stavak 4. ZR-a te da je tuženik dužan tužitelju kao radniku dostaviti prijavu na obvezna osiguranja u smislu članka 14. stavak 5. ZR-a (ova dva zahtjeva su relevantna za trenutnu fazu žalbenog postupka).

13. U donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu o kojem treba odlučiti u ovoj fazi postupka, nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženika s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu.

14. Bez uporišta tuženik u žalbi osporava po sudu prvog stupnja utvrđenu činjenicu posljednjeg dana rada tužitelja kod tuženika (23. travnja 2019.) te s tim u svezi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do prekluzije prava na sudsku zaštitu u ovome postupku jer da je tužitelj ranije prestao dolaziti kod tuženika na posao pa da je stoga propustio rokove iz članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje zaštite pred poslodavcem te nastavno pred sudom.

15. U konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nije ostvarivao tužbom prema članku 133. ZR-a jer ne postoji odluka poslodavca kojom je povrijeđeno neko pravo tužitelja iz radnog odnosa. Tužitelj je podnio tužbu na utvrđenje u smislu članka 187. stavak 1. ZPP-a u pogledu utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme te s time u vezi postojanja radnog odnosa budući da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (članak 10. stavak 1. ZR-a) te je ujedno podnio kondemnatorne zahtjeve za dostavu prijava na obvezna osiguranja i obračune plaća. Tužba na utvrđenje podnesena prema odredbama članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a nije vezana za nikakav rok već uz pitanje ima li tužitelj pravni interes zahtijevati takvo utvrđenje, što je procesna pretpostavka za dopuštenost deklaratorne tužbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1739/2010 od 3. veljače 2011., Revr-902/2011 od 21. ožujka 2012., Revr-820/2012 od 1. listopada 2014. i Revr-191/2015 od 27. rujna 2016.). Stoga, pogrešno tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj u ovom postupku, u kojem je podnesena tužba na utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kod podnošenja takve tužbe vezan prekluzivnim rokovima iz članka 133. ZR-a.

16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio primijeniti odredbe Zakona o volonterstvu („Narodne novine“ broj: 58/07. i 22/13.), ocijenivši da rad tužitelja kod tuženika nije imao karakter volonterskog rada niti se navedeni propis može primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom da tuženik kao trgovačko društvo ne pripada krugu mogućih organizatora volontiranja u smislu odredbe članka 7. Zakona o volonterstvu, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

17. Odredbom članka 14. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklopa u pisanom obliku (stavak 1.), zatim da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanosti tog ugovora (stavak 2.), ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu (stavak 3.) te ukoliko poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak 4.). Odredbom članka 53. stavak 1. ZR-a propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad dok je stavkom 3. iste odredbe propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

18. Prema izraženom pravnom stajalištu iz citirane revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je u ovome postupku ukinuta ranija odluka ovoga suda u dijelu koji je pobijan revizijom proizlazi da „…Iz sadržaja citiranih odredbi ZR-a ne da se zaključiti da bi od primjene članka 14. stavak 2. i 4. ZR-a bili izuzeti ugovor o radu sa ugovorenim probnim radom sklopljenim u usmenom obliku. Ovo tim više obzirom na sadržaj članka 53. stavak 3. ZR-a, a prema kojoj nezadovoljavanje radnika na probnom radu je predviđen kao posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Dakle ugovoreni probni rad, sastavni je dio ugovora o radu, bez obzira je li se radi o ugovoru sklopljenom u pisanom obliku ili je takav oblik izostao, u kojem slučaju se primjenjuju odredbe članka 14. ZR-a.“

19. Stoga, imajuću u vidu činjenična utvrđenja provedenog postupka, ovome sudu prihvatljivo je stajalište prvostupanjskog suda da je među strankama zaključen usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, u svezi s čime proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja primijenio citirane odredbe o obliku ugovora o radu i ugovaranju probnog rada. Posebno se to tiče zakonske presumpcije iz članka 14. stavak 4. ZR-a prema kojoj ukoliko poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a u konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru prije nego što je tužitelj počeo raditi kod tuženika a niti kasnije.

20. Međutim, prihvaćajući tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu, prvostupanjski je sud prihvatio i daljnji dio zahtjeva tužitelja (točka I. izreke prvostupanjske presude), utvrđujući da je takav sadržaj tužbenog zahtjeva u pogledu sadržaja ugovora o radu u bitnom istovjetan i u potpunosti suglasan s ugovorom o radu koji je tuženik nesporno ponudio tužitelju. Osim toga, posljednjim dijelom izreke presude u toj točki izreke, sud je prihvatio zahtjev tužitelja te odlučio da ista presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika.

21. Prema odredbi članka 187. ZPP-a ne može podnijeti tužba na utvrđenje sadržaja samog ugovora o radu, kako je to zatražio tužitelj dijelom tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke presude. Prema odredbi članka 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. S obzirom da je u postupku stavljen i zahtjev na utvrđenje da je sklopljen ugovor o radu između stranaka, sud prvog stupnja je imao ovlasti u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prihvatiti dio tužbenog zahtjeva, a ostali odbiti ili odbaciti, ovisno o podobnosti za postupanje. (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1954/2014 od 26. veljače 2019.)

22. Osim toga, treba voditi računa da je dopušteno zahtijevati donošenje presude koja nadomješta neki ugovor, samo kada je to pravo određeno zakonom, a u konkretnom slučaju odredbe ZR-a ne predviđaju mogućnost da presuda zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-3098/2014 od 18. srpnja 2018.).

23. Slijedom svega obrazloženog, povodom žalbe tuženika valjao je ukinuti prvostupanjsku presudu poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u preostalom pobijanom dijelu točki I. i II. izreke, kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka postupio na način na koji mu je ukazano ovom odlukom vezano za utvrđenje da je među strankama zaključen govor o radu te nastavno o zahtjevu tužitelja za dostavu prijave na obvezna osiguranja.

24. U nastavku postupka, osim o osnovanosti gornjih zahtjeva, sud prvog stupnja treba odlučiti i o zahtjevu tužitelja za dostavu obračuna dugovane plaće za travanj 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude) te ujedno mora ponovno odlučiti i o dopuštenosti odnosno osnovanosti zahtjeva tuženika za sudski raskid ugovora o radu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) i o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja). Ovo iz razloga što je u navedenim dijelovima prvostupanjska odluka ukinuta ranijom odlukom ovoga suda poslovni broj Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. u dijelu koji nije bio predmet ispitivanja u revizijskom stadiju postupka. Prvostupanjska presuda očito je postala pravomoćna jedino u dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku naloženo dostaviti tužitelju obračun dugovane neisplaćene plaće za ožujak 2019. jer je u tom dijelu potvrđena ranijom citiranom odlukom ovoga suda u dijelu koji nije bio pobijan revizijom.

25. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 370. ZPP-a.

U Rijeci 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković