Poslovni broj Gž-3467/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u izvanparničnom predmetu predlagateljice J. Š. iz P., OIB:…., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetnici iz Z., protiv protustranke M.Š. iz T., OIB:…., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovni broj R1-12/2020-6 od 8. srpnja 2020 , 12. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj R1- 12/2020-6 od 8. srpnja 2020.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke suvlasnička zajednica nekretnina i to k.č.br. … dvije zgrade, dvor i pašnjak sa 5079 m2 upisana u z.k.ul. … k.o. T. u suvlasništvu J.Š.u 5/6 dijela i protustranke M. Š. u 1/6 dijela razvrgava se civilnom diobom prodajom na javnoj dražbi uz odgovarajuću primjenu odredaba Ovršnog zakona te diobom cijene postignute na javnoj dražbi prema suvlasničkim udjelima stranaka.

U točki II. utvrđena je tržišna vrijednost nekretnina pod toč. I. izreke u iznosu od 260.000,00 kn.

U točki III. izreke nalaže se protustranci da u roku od 15 dana predlagateljici naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 kn.

Protiv tog rješenja žali se protustranka zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da se protivi razvrgnuću suvlasničke zajednice do postizanja pisanog sporazuma, što je ponovio na očevidu 10. rujna 2019. kada sudac odgovara da suvlasnička zajednica ne može trajati vječno, te ročištu od 3. prosinca 2019., 13. veljače 2020. što nije navedeno u zapisniku. Navodi da je izostanak s ročišta od 8. srpnja 2020. opravdao prethodno ugovorenim obvezama te prilaže uz žalbu ugovor sklopljen između HCK s jedne strane i M.Š. s druge strane o boravku člana HCK u Centru za edukaciju, odmor i rekreaciju u Selcu u razdoblju od 5. srpnja do 12. srpnja 2020. Navodi da predlagateljica u prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice nije navela niti jedan valjani objektivni razlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Navodi da predlagateljica 38 godina bez njegove dozvole koristi njegov posjed k.č. br. … za dolazak i odlazak na parcelu koja je predmet ovog postupka. Navodi da je vještak B.R. u nalazu i mišljenju od 25. rujna 2019. na stranici 5. pogrešno navodi zaključkom od 16. srpnja 2019., umjesto ispravno rješenjem suda od 2. srpnja 2019., navodi pogrešno očevid obavljen 2018. umjesto ispravno 2019. Na stranici 6. da je navedena pogrešna površina 5078 m2 umjesto ispravno 5079 m2, a isto tako pod vlasnici pogrešno je navedeno Tarno 27. Navodi da kupaonica nije legalna građevina jer je izgrađena 1995. bez izdane dozvole za građenje, dakle radi se o nelegalnoj građevini. Navodi da površina građevinskog djela iznosi 860 m2 dok na stranici 10. pod toč. 2.2.4. navodi se 820 m2. Također na stranici 8. da se navodi plinovod kojeg nema na stranici 10., dok na stranici 20. i stranici 27. ne navodi se način pristupa na parcelu. Navodi da je kukuružnjak trebao biti predmet procjene jer ima svoju uporabnu vrijednost. Također da je pogrešno navedeno kako nije prisustvovao očevidu, zatim da je prema izjavama suvlasnika pogrešno da je drvena prizemna građevina građena 1920., jer je građena 1958. što dokazuje avionski snimak br. 4898 iz 1952., dok je drvena gospodarska prizemna građevina izgrađena je 1981. u cijelosti na njegov trošak, pa je pogrešno utvrđenje da je stara 99 godina. Također da je pogrešno utvrđenje da se ne koristi niti jedan prostor u postojećim građevinama, u stvarnosti jedna muška osoba ima prebivalište od 2010. odnosno koristi sve prostore svih građevina koje su od njene strane zaključane. Navodi da je provjerom preko distributera plina i električne energije za Topolje utvrdio da troškovi izvedbe priključka i to za plin iznose 15.000,00 kn, za struju 9.000,00 kn, odnosno ukupno 24.000,00 kn što je dvostruko više od procijenjenih 12.000,00 kn. Također u nalazu i mišljenju ne navode se nasadi 20 oraha, 2 topole, 2 bora, a koje je posadio u proteklih 40 godina. Navodi da predlagateljica ne poštuje volju roditelja koji su za života govorili svakom djetetu polovica imovine nakon smrti. Navodi da je pok. otac Josip posudio uz pisanu potvrdu od protustranke novac u drugoj polovici 2017. na što sestra odgovara da je to trebao riješiti s njim. Nekretnina sada ide na javnu dražbu sa nelegalnim građevinama i bez prilaznog puta na koji način će stvarno biti umanjena vrijednost, sve bez njegove krivnje. Također iz rješenja nije jasno tko će mu podmiriti troškove fizičkog prekida krovišta garaže, odvajanje vodovoda iz bunara odnosno počinjenu štetu.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Predlagateljica u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da između stranaka ne postoji niti se vode bilo kakvi sporovi, a kako to protustranka u žalbi neistinito navodi te za što ne dostavlja niti jedan relevantan dokaz. Navodi da protustranka u žalbi ističe potpuno irelevantne žalbene razloge pozivajući se na postojeće obiteljske sporazume i volju roditelja što nije predmet ovog postupka.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na pravno pravilo iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa prije 6. travnja 1941., na koju sadržajno ukazuje žalba jer protustranci nije oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, iako je zatražila odgodu ročišta od 8.srpnja 2020. zbog ranije preuzetih obveza, odnosno što se nalazi na putu od 5. srpnja do 15.rujna 2020., a sud taj prijedlog nije prihvatio i održao je ročište.

Naime, da bi se moglo govoriti o navedenoj bitnoj povredi nezakonito postupanje suda treba rezultirati nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom. Protustranci je dopuna nalaza i mišljenja vještaka dostavljena 23. lipnja 2020., pa je istoj omogućeno da eventualno prigovori dopuni nalaza i mišljenja, što protustranka nije učinila. Osim toga, na ročištu održanom 8. srpnja 2020. nisu izvođeni novi dokazi. Dakle, odlukom suda da ne prihvati prijedlog za odgodu ročišta, nije protustranka dovedena u neravnopravan ili nepovoljniji položaj u odnosu na predlagateljicu , niti mu je tom odlukom onemogućeno raspravljanje. Prvostupanjski sud je ovlašten, s obzirom na konkretne uvjete u postupku kojeg provodi, ocijeniti postoje li opravdani razlozi za odgodu ročišta. I ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da ti uvjeti u konkretnom slučaju nisu opravdavali odgodu rasprave jer protustranka svoje navode iz podneska od 1. srpnja 2020 ničim nije dokazala.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a a koji se ovdje primjenjuje pozivom na pravno pravilo iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predlagateljica je u ovom izvanparničnom postupku zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi označena kao k.č. br. …. dvije zgrade, dvor i pašnjak sa 5079 m2 upisane u z.k.ul…. k.o. T..

Prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi navedena katastarska čestice po oznaci dvije zgrade, dvor i pašnjak površine 5079 m2, kao suvlasnici su upisani predlagateljica u 5/6 dijela i protustranke u 1/6 dijela, kako to proilazi iz zemljišnoknjižnog izvatka.

Po provedenom postupku je utvrđeno da je na temelju očevida na licu mjesta te vještačenja po vještaku graditeljske struke, da se u naravi radi o nekretnini na kojoj ima više građevina i da je njihova evidencija izvršena prije 1967., ali su sve uklonjene osim svinjca koji kao jedina preostala građevina na parceli i ima status legalne građevine. Nadalje je utvrđeno, da su na parceli izgrađene nove građevine i to stambena slobodno stojeća i ugrađene pomoćne građevine koje nisu ucrtane u katastru i nisu upisane u gruntovnici pa imaju status nelegalnih građevina. Također je utvrđeno da zidana stambena građevina nije potpuno dovršena, ali se koristi u svim svojim dijelovima, priključena je na vodovodnu i električnu mrežu, septička jama je izgrađena na parceli, a iskopan je i bunar. Do ulice je izvedena ograda. Pomoćne zgrade također nisu dovršene ali se koriste i nemaju priključaka.

Nadalje je utvrđeno da bi osnovni dio građevine bio stambeni dio građevine, a dograđena radionica i dvije gospodarske građevine bili bi pripadci građevine. Stambeni dio građevine ima površinu 74,52 m2, radionica površinu od 32,90 m2 odnosno ukupna površina građevine iznosi 107,42 m2. Utvrđeno je također da suvlasnički dio protustranke iznosi 1/6 dijela što u stambenom dijelu iznosi 1/6= 12,24 m2, s tim da stambeni dio nekretnine se sastoji od natkrivenog ulaza, hodnika, boravka, kuhinje, sobe u koju se ulazi iz kuhinje, kupaonice i ostave. Najmanji prostor vezan na hodnik je boravak. Da boravka može biti samostalna cjelina mora se imati prilaz, iz dvorišta osigurano korištenje sanitarnog prostora, a to znači da vlasnik boravka mora biti suvlasnik na natkrivenom ulazu, hodniku i kupaonici, što znači da bi najmanja površina koju bi bilo moguće izdvojiti za geometrijsku diobu nekretnina iznosila 18,35% a što je za 50% veće od suvlasničkog dijela protustranke. Stoga je utvrđeno da geometrijska dioba nije moguća.

Sud prvog stupnja prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, pa razvrgava suvlasničku zajednicu stranaka na predmetnoj nekretnini civilnom diobom.

U fazi ovog žalbenog postupka nije sporno da između stranaka ne postoji valjani sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, kao što nije sporno da niti jedna stranka ima pravo na razvrgnuće isplatom niti po osnovi Zakona niti po osnovi pravnog posla.

Dakle, polazeći od takvih utvrđenja u postupku te sadržaja odredbe čl. 50. st. 1., 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17– dalje: ZV) proizlazi da je u konkretnom slučaju preostala pravna mogućnost razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini geometrijskom diobom, a ukoliko ona nije moguća ili je pak moguća ali bi time bila znatno umanjena vrijednost nekretnine, tada bi preostala jedina pravna mogućnost razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini prodajom (civilnom diobom).

Naime, protustranka je povukla svoju suglasnost za diobu isplatom, pa u ovom postupku nema sporazuma stranaka o diobi isplatom. Stoga i nema potrebe detaljnije odgovarati na žalbene navode protustranke koji se u osnovi pretežito svode na ukazivanje greški u nalazu i mišljenju prilikom navođenja površine nekretnine i površine građevinskog dijela nekretnine, nenavođenja načina pristupa na parcelu, i potrebe procjene vrijednosti kukuružnjaka.

Posljedično tome nisu od pravnog značaja za ishod ovog postupka žalbeni navodi protustranke, kako je kupaonica izgrađena bez dozvole, odnosno da se radi o nelegalnoj građevini, jer navedena činjenica bila bi relevantna samo u slučaju da se radi o razvrgnuću suvlasništva na predmetnoj nekretnini uspostavom etažnog vlasništva, što ovdje nije slučaj.

Dakle, kako sukladno odredbi čl. 47. st. 1. i 2. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako obzirom na okolnosti ne bi mogao razumno očekivati da će se prilike uskoro toliko izmijene da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika, a protustranka u žalbi ne prigovara zaključcima prvostupanjskog suda, niti je tijekom postupka dokazala da razvrgnuće u konkretnom slučaju bi bilo na štetu istog, a niti u žalbi prigovara suvlasničkim omjerima nekretnine u odnosu na koju se traži razvrgnuće, pa kako ni jedna stranka nije predložila razvrgnuće isplatom, a protustranka u žalbi ne prigovara zaključku prvostupanjskog suda koji je temeljen na vještačkom nalazu da geometrijska dioba predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište nije moguća to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je primjenom odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a odlučio da se razvrgnuće provede civilnom diobom i to prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi.

Kod toga valja dodati, a s obzirom da ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala razvrgnuće isplatom da u konkretnom slučaju nije bilo potrebo utvrđivati vrijednost predmetne nekretnine koja će se, provesti isključivo u ovršnom postupku u kojem protustranka može isticati prigovore vezane uz vrijednost nekretnine te vrijednost koja je procijenjena u ovom postupku ne može biti nužno vrijednost nekretnine kojom će se baratati u ovršnom postupku ukoliko do toga dođe, pa su neosnovani žalbeni navodi protustranke koji se tiču vrijednosti predmetne nekretnine.

Posljedično tome proizlazi da se razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini, koju čini zemljište s neupisanom zgradom, ima provesti civilnom diobom, dakle njezinom prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti između stranaka razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima na toj nekretnini, sve sukladno odredbi čl.50. st.4. ZV. Razvrgnuće suvlasničke zajednice ne može se spriječiti zbog toga što suvlasnici nisu postigli sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva, s obzirom da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, sukladno odredbi čl. 47. ZV-a.

Neosnovani su žalbeni navodi protustranke da bi odluka suda bila štetna za stranke jer se nekretnine na dražbi prodaju za znatno manje iznose od njihove stvarne vrijednosti, jer, o uvjetima i načinu prodaje stranke se mogu i same sporazumjeti, a ukoliko nema sporazuma svaka od njih može pokrenuti ovršeni postupak pred sudom radi prodaje predmetne nekretnine.

Na žalbene navode protustranke da nekretninu koristi jedna muška osoba od 2010. i eventualnim ulaganjima protustranke u nekretninu, valja odgovoriti kako o navedenom ne može se raspravljati u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, jer je navedeno može biti predmet posebnog parničnog postupka u kojem protustranka može ostvariti svoje pravo na razmjeran dio troškova.

Naime, imajući u vidu da sukladno odredbi čl. 54. ZV-a troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuje drukčije, a nije sporno da je u odnosu na predmetnu nekretninu, predlagateljica suvlasnica u 5/6, a protustranka u 1/6.

Kako je prvostupanjski sud pravilno odmjerio ukupni trošak postupka ( očevida i vještačenja) u iznosu od 3.000,00 kn, a sav trošak tijekom postupka predujmila je predlagateljica, protustranka je dužna predlagateljici naknaditi trošak razmjerno njegovom suvlasničkom omjeru koji iznos, s obzirom na ukupno obračunati trošak, iznosi 500,00 kn,valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilima iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

U Rijeci 12. siječnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara