REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Jž-2353/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu, broj: 39. Pp J- 684/2019-48 od 28. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. D. P., okr. A. Š., okr. K. K., okr. M. K. i okr. I. Š., na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloga, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući preinačiti presudu i proglasiti okrivljenike krivim za predmetni prekršaj te im izreći odgovarajuću kaznu.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.

5. Osnovano žalitelj navodi da iz rezultata izvedenog dokaznog postupka, odnosno, iskaza svjedoka i snimke video nadzora, proizlazi da su okrivljenici kritične zgode remetili javni red i mir na javnom mjestu, a za što ih se u optužnom prijedlogu i tereti te da je mjesto na kojem se predmetni događaj zbio, imalo obilježje javnog mjesta jer je ugostiteljski objekt bio otključan pa je svatko u njega mogao ući. Naime, ovaj sud je utvrdio da iz obrane okr. D. P. proizlazi da su ga K. K. i M. K. udarali rukama po glavi dok je bio za šankom u ugostiteljskom objektu „X“ u V.T. uoči stare godine 31. prosinca 2018., za što posjeduje liječničku dokumentaciju te da su on i okr. A. Š., nakon svađe s okr. M. K., s istim ušli u fizički sukob, a da su okr. M. K. i okr. K. K. vikali i galamili na njega psujući ga (2. odlomak obrazloženja presude). Nadalje, iz obrane okr. A. Š., koji je iskazao da se djelomično smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti, proizlazi da je u ugostiteljskom objektu gdje se nalazio okr. M. K. sa suprugom M. K., došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između njih. Iz obrane okr. K. K., a koji je iskazao da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, proizlazi da je u ugostiteljskom objektu gdje se nalazio okr. D. P., okr. M. K., M. K. i kćer okr. K. K., T. K., došlo do sukoba te su se on i okr. D. P. međusobno udarali, a da mu je okr. M. K. rekao i da se kasnije okr. D. P. vratio s dvojicom i da su ga „premlatili“. Isto tako iz obrana okr. M. K. i okr. I. Š., jasno proizlazi da je predmetne zgode došlo do međusobnog verbalnog i fizičkog sukoba između njega i njegovog brata okr. K. K. s jedne strane te okr. D. P., okr. A. Š. i okr. I. Š. s druge strane, a što također proizlazi i iz iskaza ispitane svjedokinje M. K.

6. Budući da ovako izvedeni dokazi, po stavu ovog suda upućuju na dovoljnu izvjesnost da su se u ponašanjima okrivljenika ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da su okrivljenici kritične zgode postupali na način kako im se stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, zbog čega ih je u nedostatku dokaza oslobodio od optužbe. Naime, prvostupanjski je sud dužan s jednakom pažnjom utvrditi sve činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist (čl. 88. st. 1. PZ-a), što se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Osim toga, prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao izvedeni dokaz uvidom u video snimku događaja, a iz koje bi mogle proizlaziti relevantne činjenice, osobito imajući u vidu kontradiktornost iznesenih obrana i iskaza svjedokinje zbog kojih nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi krivnju okrivljenika. Posljedica ovakve postupovne nepravilnosti, propuštanje je okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do oslobađajuće presude svih okrivljenika.

7. Nadalje, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da u postupku nije dokazano da se predmetni događaj dogodio na javnom mjestu, odnosno, ograničeno otvorenom javnom mjestu jer ugostiteljski objekt tada nije bio u funkciji te je bio zatvoren. Naime, iz iskaza svjedokinje M. K. proizlazi da je ugostiteljskom objektu „X“ „radno vrijeme do 18,00 sati jer je bila stara godina“, a da je već prije zatvaranja, okr. D. P. „počeo nešto ružno govoriti“, a kada ga je okr. K. K. upozorio, razljutio se i otišao. Iz obrane okr. D. P. proizlazi da su ga, kada je htio počastiti i jednu djevojku koju nije poznavao, fizički napali okr. K. K. i okr. M. K., nakon čega je on izašao van, a iz iskaza okr. M. K., da je ugostiteljski objekt bio „pred zatvaranje odnosno doček nove godine“, kada je zbog neprimjerenog ponašanja okr. D. P. prema T. K., istoga opomenuo okr. K. K. te su se počeli naguravati pri čemu je okr. D. P. zadobio udarce od strane okr. K. K., dok iz iskaza okr. A. Š. i okr. I. Š. ne proizlazi da je ugostiteljski objekt bio zaključan kada su oni naknadno u njega „došli“. Svjedok M. R. je bio u ugostiteljskom objektu do 18,00 sati kada se po kazivanju istoga, ugostiteljski objekt zatvorio, a da su prije toga u istom bili okr. D. P., okr. K. K. i okr. M. K. koji su „nešto razgovarali“.

7.1. Stoga, po stavu ovog suda, iz izvedenih dokaza nedvojbeno ne proizlazi da bi ugostiteljski objekt „X“ bio zaključak u trenutku verbalnog ili fizičkog sukoba među suokrivljenicima, već da je isti bio u funkciji, dakle, dostupan neograničenom broju osoba, zbog čega postoji dovoljna izvjesnost da se dio događaja za koji se okrivljenici terete, dogodio na javnom mjestu (ograničeno otvorenom), a suprotno zaključku prvostupanjskog suda.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike, svjedoke M. K. (koju će kao privilegiranu svjedokinju upozoriti na sve blagodati sukladno zakonu) i M. R., otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, Stalna služba Novi Marof, u 7 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.