Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1042/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji B. J. M., u pravnoj stvari tužitelja P. p. d.o.o. P., ….4, OIB: ….zastupanog po punomoćniku S. L. P. - V., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. G. iz N., …. zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. i partneri iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka iz platnog naloga Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pl-59/2019 od 22. veljače 2019., dana 12. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz platnog naloga Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pl-59/2019 od 22. veljače 2019. u točki II izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Sud prvog stupnja izdao je platni nalog kojim je u točki I izreke naložio tuženiku u roku od osam dana od dostave toga platnog naloga platiti tužitelju iznos od 100,00 kn (podtočka 1.) te tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od
Poslovni broj: Gž-1042/2019-2
- 2 -
256,25 kn (podtočka 2.), sve naprijed uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu preciziranu u stopi i tijeku u toj točki izreke.
2. U točki II platnog naloga odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.719,50 kn kao neosnovan.
3. Istim platnim nalogom dalje je odlučeno da se tuženik upozorava da će sud odbaciti nepravovremeno podnesene prigovore (točka III izreke), da ukoliko tuženik odbije primitak ovog rješenja na hrvatskom jeziku, sukladno članku 8. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, sud će mu isto dostaviti prevedeno po ovlaštenom sudskom tumaču, s time što će trošak prevođenja u konačnici pasti na onu stranku koja ne uspije u postupku i da će se u daljnjem tijeku postupka pozivi, odluke i druga pismena upućivati tuženiku na hrvatskom jeziku te da je i tuženik dužan upućivati svoje podneske sudu na hrvatskom jeziku primjenom članka 103. i 104. Zakona o parničnom postupku (točka IV izreke) i konačno da se tuženik upozorava da može imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj (točka V izreke).
4. Protiv odluke (rješenja) o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova iz točke II izreke platnog naloga, žalbu podnosi tužitelj u smislu članka 450. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepostupno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.
5. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da su navedeni troškovi bili potrebni za pokretanje ovog postupka. Napominje da je morao pribaviti podatke o vlasniku vozila i za to angažirati odvjetnika, za koju radnju da je potrebno specijalističko poznavanje i upotreba stranog jezika. Navodi i da je prevođenjem isprave postupio skladno članku 5. Uredbe broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. te da je dokazao nastanak tog troška i njegovu visinu priloženim računom izdanim od trgovačkog društva koje se bavi prevoditeljskom djelatnošću, a uz žalbu dostavlja izjavu sudskog tumača prof. S. P..
6. Predlaže da se rješenje o troškovima postupka u pobijanom dijelu preinači i tužitelju priznaju svi zatraženi troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
7. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
Poslovni broj: Gž-1042/2019-2-
- 3 -
9. U donošenju pobijanog dijela prvostupanjske odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.
10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa) pa tužitelju dosuđuje trošak sastava tužbe i sudskih pristojbi, dok odbija njegov zahtjev za naknadu troškova pribave podataka iz registra vozila te troškova prevođenja.
11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na članak 155. stavak 1. ZPP-a odbio zahtjev za naknadu troškova pribave podataka o vlasniku vozila sukladno Tbr. 32. i Tbr. 37. Tarife, budući da tužitelj nije priložio nijednog dokaza da je uopće pribavio taj podatak putem odvjetnika.
13. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavak 1. ZPP-a kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova prevođenja. Naime, u konkretnom slučaju na dostavu pismena tuženiku primjenjuje se Uredba (EZ) broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (dalje: Uredba), kojom je u članku 5. stavak 1. propisano da tijelo za slanje kojem podnositelj zahtjeva prosljeđuje pismeno za slanje upozorava podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se dostavlja ako ono nije napisano na jednom od jezika iz članka 8. Uredbe. Odredbom članka 8. stavak 1. Uredbe propisano je da tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jeziku koji adresat razumije ili na službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji vise službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava. Stavkom 2. istoga članka, propisano je da ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod, dok je stavkom 3. propisano da ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1.
14. Sukladno navedenim odredbama Uredbe, tuženiku se tužba s prilozima dostavlja bez prijevoda, s time da tuženik ima mogućnost odbijanja primitka ukoliko se u prilogu ne nalazi prijevod na jeziku koji on razumije ili na službenom jeziku
- 4 -
države primateljice, nakon čega se može izvršiti ponovna dostava pismena sa prijevodom na tom jeziku. Stoga je prijevod tužbe s prilozima potreban tek u situaciji ako tuženik odbije primitak tog pismena i tek u tom slučaju trošak prijevoda koji je snosio tužitelj predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
15. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, tuženik nije odbio primitak tužbe sa prilozima i platnog naloga prilikom prve dostave, već je iste uredno zaprimio pa nije bilo potrebe ponovne dostave uz prijevod tih pismena, slijedom čega prijevod tužbe sa prilozima koji je tužitelj izvršio prije prve dostave tuženiku nije bio potreban za vođenje parnice pa sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a tužitelju ne pripada naknada troškova prijevoda.
16. Pri tome, tužitelj se žalbom neosnovano poziva na članak 5. stavak 2. Uredbe, budući da je tom odredbom propisano tko je obveznik snošenja troškova prijevoda (podnositelj zahtjeva) i vrijeme kada te troškove snosi (prije slanja pismena), ali ne i obveza podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju tužitelja, da troškove prijevoda snosi prije prve dostave tužbe tuženiku, već bi u svezi s člankom 8. Uredbe taj trošak bio dužan snositi tek u situaciji da je tuženik odbio primitak tužbe.
17. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe za više zatraženi iznos od 100,00 kn, što konkretnim žalbenim navodima nije ni osporeno.
18. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a.
20. Odluka suda prvog stupnja u točkama I, III, IV i V izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 12. siječnja 2022.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
