Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž Ovr-458/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. bank d.d. R., OIB:…, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenika S. L. iz Ž., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Ovr-141/2021-33 od 16. rujna 2021., 12. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Ovr-141/2021-33 od 16. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe podnesen sudu 27. studenog 2019.

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija ovršenik.

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina ovrhovoditelja a ovrha je određena na nekretnini ovršenika. Ovršnik nije pobijao rješenje o ovrsi.

6. Ovrha je određena na osnovi Ugovora o kreditu broj: … javnobilježnički solemniziranog po javnom bilježniku N. B. pod posl.br. ... Osnova za odgodu ovrhe je tvrdnja ovršenika da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer više ne bi mogao vratiti nekretninu koja bi se prodala u ovršnom postupku.

7. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu jer je utvrdio da nije ispunjen drugi, kumulativno postavljeni uvjet tj. da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, a kao argument je naveo da je ovrhovoditelj banka i nema bojazni da ovršenik ne bi mogao vratiti svoju tražbinu.

8. Mjerodavno pravo je odredba članka 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) kojom je propisano da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika, ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta, prvi uvjet da bi ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te drugi uvjet da je podnesen jedan od pravnih lijekova taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1.-10. OZ-a.

9. Tužba koju je ovršenik podnio protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu predstavlja jedan od razloga zbog kojih se može tražiti odgoda (članak 65. stavak 1. točka 4. OZ-a).

10. Iz spisa proizlazi da je na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka zasnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja na osnovi ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije učinio vjerojatnim da će mu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a kako je ovrhovoditelj banka ne postoji bojazan da se neće moći provesti eventualna protuovrha, tj. ne postoji bojazan da ovšeniku neće biti vraćene novčane svote koje banka ostvari. Kod ovakvog odlučivanja sud je imao na umu i činjenicu da ovršenik nije pobijao rješenje o ovrsi, niti je podnio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi, tako da je to rješenje pravomoćno, a njime je određena upravo prodaja predmetne nekretnine radi ostvarenja novčane tražbine.

12. U žalbi se iznose tvrdnje da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika i da će doći do povrede prava na dom, tj. da se radi o domu ovršenika. U odnosu na ove žalbene navode valja samo ponoviti da je založno pravo osnovano na predmetnoj nekretnini prije pokretanja ovršnog postupka, tj. kod zaključenja ugovora o kreditu i da ovršenik u takvoj procesnopravnoj situaciji više se ne može pozivati na okolnost da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika. I tvrdnja ovršenika da će doći do povrede prava na dom također je neuvjerljiva jer iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja poslovni prostor, i to ne neodržavani poslovni prostor koji je imao ugostiteljsku namjenu a ovršenik je rješenje primio na adresi Ž., dok je adresa nekretnine koja je predmet ovršnog postupka B..

13. Prema tome iz svega iznesenog proizlazi da žalba ovršenika nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 12. siječnja 2022.

Sudac:

Emir Čustović