Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj Gž-2613/2023-3


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2613/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u D. S., protiv tuženih 1. J. P., OIB: ..., iz N. V., 2. A. M., OIB: ..., iz N. V. i 3. B. V., OIB: ..., iz N. V., koje zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici P-1110/2020 od 7. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici P-1110/2020 od 7. srpnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji od dana 26. lipnja 2020. kojim J. P. i z N. V., OIB: ... prodaje, a A. M. iz N. V., OIB: ... i B. V. iz N. V., OIB: ..., svaki u 1/2 suvlasničkog dijela, nekretnine upisane u zk.ul. br. 1840 k.o. N. i to zkč. br. 64 kuhinjski vrt kod kuće u N. površine 24 čhv/86 m2 i zkč. br. 86 kuća br. 203 i dvorište površine 13 čhv/47 m2 za kupoprodajnu cijenu od 742.000,000 kn.

2. Određuje se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva A. M. iz N. V., OIB: ... i B. V. iz N. V., OIB: ... sa nekretnine upisane u zk.ul. br. 1840, k.o. N. i to zkč. br. 64 kuhinjski vrt kod kuće u N. površine 24 čhv/86 m2 i zkč.br. 86 kuća br. 203 i dvorište površine 13 čhv/47 m2, te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije iste uknjižbe uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva za korist I. G., OIB: ..., S. na temelju potvrde o punopravnom vlasništvu izdane od strane javne bilježnice Z. B. Š. dana 1.9.2006. pod brojem OU-212/2006.»

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženima troškove postupka u iznosu od 955,20 EUR / 7.196,95 kuna.".

 

2.Protiv citirane odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba nije osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje sadržajem žalbe upire tužitelj jer presuda  sadrži detaljne, jasne i međusobno usklađene razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti o onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Glede odbijanja prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka navesti je kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako su okolnosti na koje su predložene utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora, kako je postupljeno u konkretnom slučaju tako da, protivno žalbenim navodima „odbijajući argumente tužitelja za svaku točku  tužbenog zahtjeva te dokaze predložene po tužitelju“ nije došlo do povrede tužiteljevih prava na sudsku zaštitu na koje žalba opisno ukazuje.

 

4.1.Naime, zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocjene je li takvim postupcima sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja, što tužitelj određeno i ne tvrdi ali smatra kako bi provođenjem predloženog dokaza sud i sam utvrdio okolnosti koje ukazuju na nedopuštenu pobudu kod zaključenja spornog ugovora između tuženika. Ukoliko pak tužitelj eventualno  smatra da mu je odbijanjem prijedloga onemogućeno raspravljanje odgovoriti je kako mu je raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na koja je pristupao i time se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženika, odnosno time što mu je dana mogućnost da predlaže dolaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložio i zahtijevao (i što je time nezadovoljan)- jer je prvostupanjski sud našao da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku u predmetu, ne može se temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu (tako VSRH Rev-1049/18 od 6.11.2018.).

 

4.2.Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

4.3.Također je ovaj žalbeni sud ocijenio kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje-obrazloženu odluku iz čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10), na što neosnovano žalbom upire.

 

4.4.Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji nekretnina opisanih kao k.č. br. 64 i k.č. br. 86, iz zk.ul. 1840 k.o. N., koji je sklopljen 26. lipnja 2020. između tužene pod 1. J. P. kao prodavateljice te tuženih pod 2. A. M. i pod 3. B. V. kao kupaca iz razloga jer se radi o prividnom, fiktivnom ugovoru sklopljenom isključivo iz razloga nedopuštene pobude da se tužitelju onemogući uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno uknjižba prava vlasništva tužitelja na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva, izdane od strane javne bilježnice Z. B. Š. 1. rujna 2006. pod brojem OU-212/2006.

 

5.1.Pri tome tužitelj tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao na temelju zakona te je stvarni, izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina o čemu posjeduje javnobilježničku potvrdu o punopravnom stjecanju prava vlasništva, koja nije poništena ili na bilo koji drugi način stavljena izvan snage, što tuženi osporavaju, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

 

6.U provedenom postupku u bitnom je utvrđeno:

 

-kako su tužitelj kao zajmodavac i tužena pod 1. J. P., kao zajmoprimac 30. prosinca 2005. kod javne bilježnice Z. B.-Š. iz S., u obliku javnobilježničke isprave broj OU-476/2005, sklopili Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, predmet kojega je bio zajam od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s kamatama po stopi od 1,5 % mjesečno i rokom dospijeća 30. lipnja 2006., kojim je radi osiguranja povrata zajmoprimac prenio na zajmodavca pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. br. 1840 k.o. N. i to zkč. br. 64 kuhinjski vrt kod kuće u N. površine 24 čhv/86 m2 i zkč. br. 86 kuća br. (list 36-40 spisa), što je i provedeno u zemljišnim knjigama upisom prava vlasništva u korist zajmodavca uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine,

-kako tužena pod 1. J. P. pozajmljeni iznos nije vratila do 30. lipnja 2006.,

-kako je 3. srpnja 2006. u ured javne bilježnice Z. B. Š. iz S. pristupio ovdje tužitelj a tamo predlagatelj osiguranja I. G. (dalje tužitelj), obavijestio javnu bilježnicu kako ovdje tužena pod 1., a tamo protivnica osiguranja J. P. nije vratila zajam u ugovorenom roku do 30. lipnja 2006. te zatražio da se istoj uputi  pisani poziv u smislu čl. 277. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 dalje OZ/96) da ga u roku od 30 dana obavijesti preko iste javne bilježnice zahtijeva li da se nekretnina na kojoj je u njegovu korist preneseno vlasništvo radi osiguranja, proda, odredni najnižu cijenu po kojoj se može prodati, koja ne može biti niža od osigurane tražbine uvećane za kamate, troškove i predvidivi porez na promet te imenuje javnog bilježnika koji će obaviti prodaju, uz upozorenje ako ne postupi na izloženi način odnosno ako se ne očituje na poziv ili ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja u roku od 3 mjeseca od dana kada ga je predlagatelj na to ovlastio, kako će se smatrati da je predlagatelj postao punopravni vlasnik nekretnine koja je na njega prenesena radi osiguranja-za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te porezom, o čemu je istog dana pod br. OU-212/2006 i sastavljen poziv (list 41-42 spisa) te upućen protivnici osiguranja, ovdje tuženoj pod 1. J. P. koja ga je primila te se u ostavljenom roku od 30 dana nije izjasnila sukladno uputama,

-kako je javna bilježnica Z. B.-Š. 29. kolovoza 2006. na zahtjev tužene pod 1. J. P. primila u javnobilježnički polog iznos od 15.500,00 CHF koji joj je ista predala na ime povrata zajma i kamata o čemu je sastavila zapisnik o osnivanju novčanog pologa (depozita) pod brojem 1/2006 (list 46-47 spisa) s nalogom javnoj bilježnici pozvati I. G. i ovlaštenje predati mu novčani polog na ime povrata duga i kamata uz njegovu obvezu da uz potvrdu o primitku izda brisovno očitovanje vezano za prijenos vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige u njegovu korist uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja, a u protivnom, ukoliko odbije preuzeti polog, istog vratiti polagateljici,

-kako je javna bilježnica sukladno uputi stranke pozvala tužitelja I. G. na preuzimanje depozita, koji je to (30. kolovoza 2006.) odbio uz obrazloženje da je J. P. propustila ugovoreni rok za povrat novca i nije postupila po dostavljenoj joj obavijesti po čl. 277. OZ/96 (nastavak zapisnika, list 47 spisa),

- kako je 1. rujna 2006. pod brojem OU-212-1/2006 (list 43-44 spisa) na traženje I. G. spomenuta javna bilježnica, utvrđujući kako je J. P. uputila poziv u smislu čl. 277. OZ/96 tražeći da se očituje uz upozorenje o posljedicama neočitovanja i zakonskom roku, što je ista primila i nije se očitovala u smislu čl. 277. st. 1. OZ/96, istome pozivom na odredbu iz čl. 277. st. 7. i 8. OZ/96  izdala Potvrdu o punopravnom stjecanju prava vlasništva nekretnina koje su bile predmetom Sporazuma o osiguranju OU-476/2005 od 30. prosinca 2005.,

-kako je J. P. je 4. rujna 2006. iz javnobilježničkog pologa preuzela 15.500,00 CHF (službena zabilješka list 48 spisa),

-kako se između stranaka vodilo više parničnih i ovršnih postupaka pri čemu je od bitnog za ovu parnicu spomenuti: parnicu vođenu pod brojem P-845/2010 (ranije P-476/06) u kojoj je utvrđeno da je tužena u ugovorenom roku polaganjem novca u javnobilježnički polog zajam vratila prije isteka roka kojim su stranke usmenim sporazumom izmijenile rok dospijeća iz Sporazuma o osiguranju i time ispunila ugovornu obvezu prema tužitelju te je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev J. P. prema I. G. kojemu je naloženo izdati tamošnjoj tužiteljici brisovnu dozvolu za brisanje prava vlasništva na nekretninama u z.u. 1840 k.o. N. uknjiženog na temelju ugovora i sporazuma o osiguranju potvrđenog pod brojem OU-476/2005 od 30. prosinca 2005. što bi u protivnom zamijenila presuda te uspostava zk stanja prije uknjižbe po citiranom sporazumu (presuda P-845/2010 Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 3. veljače 2012. potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici Gž-1095/12 od 23.listopada 2012., list 50-55 spisa); da je presuda P-845/2010 i provedena u zemljišnim knjigama na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu Zk-972/2017-2 od 13. ožujka 2018. (list 198-200 spisa) kojim je preinačeno rješenje zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 27. travnja 2017 broj Z-11563/16 na način što je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 30. prosinca 2005. i ovdje tužena pod 1. J. P. upisana je kao vlasnica za cijelo; kako je u predmetu P-845/2010 tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji se sada vodi pod Pu P-3618/2019 o kojemu nije odlučeno do zaključenja glavne; parnicu P-1201/2015 u kojoj je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev I. i K. G. (sestre I. G. kojoj je nakon ishođenja potvrde o punopravnom vlasništvu darovao predmetnu nekretninu) protiv J. P. kojim su tražili brisanje uknjižbe prava vlasništva na spornim nekretninama izvršeno na temelju presude P-845/2010 i zk rješenja uspostavom ranijeg zk stanja na ime K. G. (presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici P-1201/15-19 od 21.lipnja 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-7428/16-3 od 20.ožujka 2018., list 129-133); parnica tužitelja I. G. protiv J. P. radi predaje u posjed spornih nekretnina pravomoćno je okončana odbijanjem tužbenog zahtjeva (presuda Općinskog suda u Crikvenici P-38/19 od 12. svibnja 2022. potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci Gž-1046/2022-3 od 20. srpnja 2022.), ovršni postupak ovrhovoditelja I. G. protiv ovršenice J. P. radi ispražnjenja i predaje sporne nekretnine obustavljen je rješenjem Općinskog suda u Rijeci Ovr-343/2020 od 19. listopada 2020. potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Rijeci Ovr-650/2020-2 od 5. ožujka 2021. (list 111-113 spisa) u kojemu je ovrhovoditelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbačen (Revd-2624/2021-2 od 20.listopada 2021.); parnica po tužbi J. P. protiv tuženika I. G. radi nedopuštenosti ovrhe (pravomoćno okončana presudom Općinskog suda u Crikvenici P-1558/2019 od 30. svibnja 2019., list 70-73) odbijanjem tužbenog zahtjeva; parnica po tužbi I. G. protiv tužene J. P. radi utvrđenja da je tužitelj temeljem zakona postao punopravni vlasnik nekretnine u Z.U. 1840 k.o. N. te obvezivanje tužene izdati mu ispravu podobnu za upis koju će u protivnom zamijeniti presuda kao i zahtjev za predaju u posjed (koja je pravomoćno okončana rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-521/14 od 14. listopada 2014. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici P-18/23 od 26. studenog 2013. o odbačaju tužbe u dijelu kojim je traženo utvrđenje stjecanje punopravnog vlasništva, a ukinuta u dijelu kojim je odbačena tužba radi predaje, koji zahtjev je u konačnici odbijen pod P-38/19 od 12. svibnja 2022.); parnica u kojoj je ovdje prvotužena priznala svom izvanbračnom suprugu N. S. pravo vlasništva za cijelo sporne nekretnine (Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici P-4/2010 od 10. rujna 2013., list 63-65) te da je u tijeku ovršni postupak protiv tužene pod 1. J. P. radi predaje u posjed nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-Ovr-2212/2021 od 11. travnja 2022. prihvaćena žalba tamo ovrhovoditelja i ukinuto rješenje Općinskog suda u Crikvenici Ovr-368/2021 od 7. listopada 2021. kojim je bio odbijen prijedlog za ovrhu,

-kako tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, što je isti potvrdio na ročištu 1. lipnja 2023.

-kako je 26. lipnja 2020. sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina kojim je tužena pod 1. J. P. prodala iste tuženima pod 2. A. M. i 3. B. V. za 742.000,00 kn čiji primitak je potvrdila prodavateljica potpisom ugovora, da su kupci stupili u posjed kupljenih nekretnina te se uknjižili za po 1/2 dijela.

 

7.Polazeći od naprijed utvrđenog prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu zauzeo pravno shvaćanje kako sklopljeni Ugovor o kupoprodaji od 26. lipnja 2020. nije ništetan kao prividan niti sklopljen s nedopuštenom pobudom, budući iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je isti odraz suglasne volje stranaka ugovornica koji je i realiziran isplatom i stupanjem u posjed te uknjižbom za koju nije bilo zapreke jer je prodavateljica, tužena pod 1. J. P. bila upisana kao vlasnica po provedbi presude u predmetu P-845/10, u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tužitelj izgubio vlasnička ovlaštenja stečena po osnovi Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine te da je javnobilježnička Potvrda o punopravnom stjecanju vlasništva od 1. rujna 2006. bez pravnog učinka i na temelju iste tužitelj ne može ostvariti ponovni upis na svoje ime, pa u tome nije pobijanim ugovorom mogao biti ni onemogućen, radi čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

8.U bitnome među strankama je sporno je li ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji sklopljen 26. lipnja 2020. između tužene pod 1. J. P., kao prodavateljice i tuženika pod 2. A. M. i 3. B. V., kao kupaca, kojim je prodavateljica prodala, a kupci kupili za po 1/2 dijela nekretninu u z.u. 1840 k.o. N. i baš zk. čest.br.64-kuhinjski vrt kod kuće u N. površine čhv i zkč. br.86-kuća br.203 i dvorište površine 13čhv/47 m2 za cijenu od 742.000,00 kn, kao prividan pravni posao zaključen isključivo zbog stvaranja privida o sklapanju ugovora, a stvarno s namjerom, odnosno nedopuštenom pobudom da se tužitelja onemogući u upisu prava vlasništva na temelju Potvrde od 1. rujna 2006. pod brojem OU-212-1/2006 javne bilježnice Z. B.-Š. iz S., pri čemu nije sporno da je u vrijeme zaključenja tog ugovora prodavateljica tužena pod 1. J. P. bila u zemljišnim knjigama upisana kao isključiva vlasnica za cijelo predmetne nekretnine (provedbom upisa pravomoćne presude P-845/2010 Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 3. veljače 2012., list 50-55 spisa) te da su u vrijeme pravnog posla u zemljišnim knjigama bile upisane brojne zabilježbe kako je to navedeno u z.k. izvatku priloženom uz tužbu (list 12 spisa).

 

9.Pri tome tužitelj svoj zahtjev u tužbi, tijekom postupka te u žalbi temelji na tvrdnji kako je u vrijeme spornog ugovora on bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, vlasništvo je stekao na temelju zakona, o čemu je izdana i Potvrda 1. rujna 2006. pod brojem OU-212-1/2006 javne bilježnice Z. B.-Š. iz S. koja nije stavljena izvan snage, da je u vrijeme ugovora bilo pravomoćno rješenje o ovrsi Ovr-283/06 kojom se tuženoj pod 1. J. P. nalaže ispražnjenje i predaja te zabilježeno u zemljišnim knjigama kao i brojni drugi sporovi, radi čega bi bilo logično da su kupci na te okolnosti s njim stupili u kontakt radi provjere; kako je nelogično i neuvjerljivo da bi iznos kupoprodajne cijene od 742.000,00 kn kupci isplatili prodavateljici jednokratno i u gotovini o čemu su se kao stranke trebale izjasniti tijekom saslušanja, koji dokazni prijedlog je sud odbio, da tužena zajam nije vratila, da je tužena svom bivšem suprugu N. S. pred Općinskim sudom u Crikvenici priznala vlasništvo nekretnine za cijelo (P-4/2010 od 10. rujna 2013.) pa u vrijeme sporne prodaje nije bila vlasnica, da se sud poziva na sadržaj ugovora u kojem piše da je cijena isplaćena te da su tuženici pod 2. A. M. i pod 3. B. V. u posjedu predmetne nekretnine iako tužitelj u ovom predmetu od toga ogradio na raspravi od 21. lipnja 2023. navodeći kako ih je tužio u parnici radi ispražnjenja i predaje samo zato što u kupoprodajnom ugovoru stoji da im je nekretninu prodavateljica (tužena pod 1. J. P.) predala u posjed a ovrhu radi iseljenja Ovr-2212/21 ne vodi protiv njih, već protiv tužene pod 1. J. P., što je po njemu dostatno za zaključivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10.Prividan ugovor, prema odredbi članka 285. st. 1. ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama; ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st.2.) pri čemu se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st.3).

 

10.1.Odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobuda iz kojih je ugovor sklopljen ne utječe na njegovu valjanost, ali (st. 2.) ako je nedopuštena pobuda utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

 

10.2.Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22,155/23 - dalje: ZOO) ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a prema čl. 323. st. 1. istog Zakona posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna stranka je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. 

 

11.Tvrdnja je tužitelja kako je spomenuti ugovor o kupoprodaji prividan pravni posao jer ga stranke ugovornice nisu htjele i ne odgovara njihovoj volji te je sklopljen uz nedopuštenu pobudu da se tužitelja onemogući u upisu prava vlasništva nekretnine upisane u Z.U.1840 k.o. N. na njegovo ime.

 

12.Prividan jest onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope. 

 

13.I kada bi predmetni pravni posao bio prividan ugovor, on nije ništetan jer je posljedica takvog ugovora kako je to propisano čl. 285. st.1. ZOO-a da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti ništetno.

 

13.1.Također i da je osnovna pobuda (motiv) za zaključenje predmetnog ugovora bila onemogućavanje tužitelja u ostvarenju upisa prava vlasništva nekretnine upisane u Z.U.1840 k.o. N. na njegovo ime, dakle i da se radi o nedopuštenoj pobudi, ugovor ne bi bio ništetan jer je posljedica takvog ugovora, prema odredbi iz čl. 273. st. 2. ZOO da on nema pravnog učinka.

 

13.2.Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (broj Rev-207/10 od 24. veljače 2010., Rev-1045/10-2 od 12.6.2012., Rev-2412/10 od 14.1.2014., Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016. i Rev-12/2020. od  14. travnja 2021. i dr.) izrazio stajalište da je nepostojeći ugovor - ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke.

 

13.3.Kod toga se ističe da postoje bitne sadržajne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Kod ništetnih ugovora su bile ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih stranaka za njihov nastanak.

 

13.4.Na temelju ranije izloženog, u konkretnom slučaju, Ugovor za koji zakon u čl. 285. st. 1. ZOO-a odnosno čl. 273. st. 3. ZOO propisuje da je bez pravnog učinka među ugovornim stranaka, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO.

 

13.5.Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i on ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva", pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

 

14.Zbog svega izloženog prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev pod toč. I./1. izreke pobijane presude kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti spornog ugovora, bez obzira na zauzeti pravni stav da ugovor nije ništetan stoga što nije prividan i sklopljen uz nedopuštenu pobudu.

 

15.Nadalje, na temelju provedenih dokaza i njihove savjesne ocjene u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP-a pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u Z.U.1840 k.o. N. nije prividan niti zaključen s osnovnom pobudom da se tužitelja onemogući u upisu prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist, za što su dani jasni, logični i prihvatljivi razlozi koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

16.Naime, sadržaj kupoprodajnog ugovora kao izraza volje i želje stranaka za sklapanjem upravo tog pravnog posla potvrđen je njegovom realizacijom, kako isplatom, tako i stupanjem u posjed, koje činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u pitanje.

 

16.1.To stoga što pitanje realizacije isplatom tužitelj pokušava neuspješno pobiti jedino izražavanjem sumnje u isplatu tako značajnog iznosa u gotovini, ne konkretizirajući okolnosti koje bi s osnovom ukazivale na protivno od po sudu utvrđenog. Po prvostupanjskom sudu utvrđenu činjenicu predaje nekretnine u posjed tužitelj osporava uopćenim žalbenim navodom kako prema njegovim saznanjima kupci, tuženici pod 2. i 3. nisu u posjedu i kako je na posljednjem ročištu u ovom predmetu naveo da je tuženike pod 2. A. M. i pod 3. B. V. tužio radi predaje nekretnine u posjed samo zato što je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da im je predana u posjed.

 

16.2.Navedeno se ukazuje neuvjerljivim kod nepobitnog utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljenog na saznanjima do kojih je došao uvidom u spis P-38/19 tijekom kojeg postupka je upravo ovdje tužitelj na ročištu održanom u tom predmetu 22. studenog 2021. (list 180 tog spisa) potvrdio da su spomenuti tuženici u posjedu te je protiv njih podnio tužbe (22. studenog 2021.) ne samo radi predaje u posjed već i isplate naknade za korištenje nekretnina i u tužbama navodeći kako su spomenuti u posjedu nekretnina od njihove kupnje iz čega je sud s osnovom zaključivao o njihovom nesmetanom posjedu od predaje zaključivanjem ugovora pa nadalje i saznanju ovdje tužitelja o toj činjenici, kako je to detaljno i obrazloženo pod točkom 16. i 17., koji razlozi se u cijelosti prihvaćaju, što ničim konkretnim osim paušalnog poricanja žalitelj ne dovodi u pitanje kao i zaključci o sklapanju kupoprodajnog ugovora kao izraza prave volje stranaka ugovornica i  ispunjavanju stranačkih obveza iz tog ugovora te  nepostojanju osnove zaključivanju o prividnosti tog ugovora.

 

16.3.Također je valjano zaključeno i da u postupanju tuženika nije bilo elemenata nedopuštene pobude jer i po stavu ovog suda, neovisno od toga što su u vrijeme spornog pravnog posla bile upisane brojne zabilježbe postupaka, nije bilo razloga za sklapanjem Ugovora samo da bi se tužitelja onemogućilo u upisu prava vlasništva.

 

16.4.To stoga što i neovisno od činjenice što bi tužitelj pravo vlasništva stekao po zakonu temeljem odredbe iz čl. 277. st. 7. OZ/96 o čemu mu je javna bilježnica izdala potvrdu o punopravnom stjecanju od 1. rujna 2006., i po stavu ovog suda to mu je pravo, kako je valjano utvrdio i prvostupanjski sud, prestalo uslijed učinaka pravomoćne presude P-845/2010 kojom je po utvrđenju da je prvotužena kao fiducijarni dužnik pravodobno vratila tužitelju dug iz Sporazuma o osiguranju i time ispunila preuzetu obvezu, nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje predmetne Potvrde o punopravnom vlasništvu, radi čega je tužitelju naloženo izdavanje brisovne dozvole za brisanje prava vlasništva upisanog u njegovu korist radi osiguranja i uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije uknjižbe Sporazuma o osiguranju od 30. prosinca 2005. Zemljišnoknjižnom provedbom te presude na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu Zk-972/2017-2 od 13. ožujka 2018. izvršeno je brisanje tužitelja i upisana je kao vlasnica tužena pod 1. J. P. pa tužitelj više nije mogao kao osoba čije je vlasništvo prestalo, na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva predmetne nekretnine za čije izdavanje nisu postojale zakonske pretpostavke ponovno ostvariti upis prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist.

 

16.5.Na temelju navedenog proizlazi pravilno utvrđenim kako sklapanjem spornog ugovora tužitelj nije onemogućen u ostvarenju prava vlasništva uknjižbom u svoju korist nekretnine upisane u z.u.1840 k.o. N. na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva već uslijed gubitka vlasničkih ovlaštenja na temelju pravnih učinaka presude P-845/2010 Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 3. veljače 2012. potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-1095/12 od 23. listopada 2012., radi čega više nije mogao ni ostvariti upis vlasništva na svoje ime na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva od 1. rujna 2006. za čije izdavanje nisu postojale zakonske pretpostavke čija je posljedica i gubitak učinka.

 

17.Stoga nije bilo pravne prijetnje za ovdje tuženu pod 1. J. P. kao upisanu vlasnicu od ponovnog tužiteljevog upisa, od koje bi se branila sklapanjem ugovora o kupoprodaji s nedopuštenom pobudom. Kod navedenog s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da rezultati dokaznog postupka opravdavaju izneseni zaključak te otklonio kao nepotrebno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka predloženog po tužitelju.

 

18.Dosljedno, i po ocjeni ovog suda s osnovom zaključeno da kod tuženika kao ugovaratelja nije bilo nedopuštene pobude koja bi bitno utjecala na sklapanje Ugovora prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO te da tužitelj na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva od 1. rujna 2006. na koju se poziva, a koja iz ranije navedenih razloga više nema pravnog učinka, pri čemu je i po ocjeni ovog suda nebitno što ista konstitutivnom odlukom nije stavljena izvan snage, može osnovano zahtijevati uspostavu u ranije stanje i ostvariti upis prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist, kako je valjano odlučio i prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

19.Na protivno od svega naprijed utvrđenog ne upućuje ni presuda kojom je  tužena svom bivšem suprugu N. S. pred Općinskim sudom u Crikvenici (P-4/2010 od 10. rujna 2013.) priznala vlasništvo sporne nekretnine za cijelo, jer sve i da nije bila vlasnica predmetne nekretnine u vrijeme sporne prodaje, to ne bi bio razlog ništetnosti jer bi se radilo o prodaji tuđe stvari koja obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

 

20.Nije od značaja ni je li tužena isplatila tužitelju dugovani iznos kada je utvrđeno (P-845/10) da je u roku, u skladu sa usmenim sporazumom stranaka kojim je bio produžen rok dospijeća iz Sporazuma o osiguranju izvršila isplatu putem javnobilježničkog pologa koji je tužitelj odbio preuzeti, a što se tiče ovršnog postupka Ovr-283/06 (koji je nakon donošenja rješenja o ovrsi pravomoćno obustavljen dodati je kako je tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbačen- Revd-2624/2021-2 od 20. listopada 2021.) te onog koji se vodi pod br. Ovr-368/21 radi ispražnjenja protiv ovdje tužene pod 1. J. P., kod svega naprijed utvrđenog i po ocjeni ovog suda, to nije od značaja za odluku.

 

21.Stoga je sud prvog stupnja, pravilno utvrđujući kako predmetni ugovor o kupoprodaji nije prividan pravni posao ni zaključen s nedopuštenom pobudom, s osnovom odbio i tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I./1. kojim je traženo utvrđenje da je takav ugovor bez pravnog učinka, a shodno tome kao neosnovan odbio u cijelosti  i tužbeni zahtjev pod točkom I./2. radi određivanja upisa brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženih pod 1. A. M. i pod 2. B. V. na nekretnini upisanoj u Z.U.1840 k.o. N., uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja temeljem potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva izdane od javne bilježnice Z. B. Š. 1. rujna 2006 pod brojem OU-2128//2006. 

 

22.Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

 

23.Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.).

 

U Splitu 6.ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu