REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-1348/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.B., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. travnja 2019., broj: 8. Pp J-2984/18, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. A.B. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. travnja 2019., broj: 8. Pp J-2984/18, proglašen je krivim okr. A.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 567,00 kuna (što je protuvrijednost 150 DEM), koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi ističe kako nije točno da se na glavnoj raspravi očitovao da je kriv, navodi da je inkriminiranog dana on pozvao policiju zbog remećenja javnog reda i mira od strane gospodina F.S., da je F.S. vršio radnje koje nisu u opisu njegovog radnog mjesta, da je Franjo Sučić prvi počeo vikati dok je on još bio u vozilu, detaljno opisuje inkriminirani događaj te ističe da je i F.S. inkriminirane prilike remetio javni red i mir.
6. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud zaključak o krivnji okr. A.B. donio povezujući njegovu obranu s iskazom ispitanog svjedoka F.S..
6.1. Prije svega, nije osnovan žalbeni navod kojim okrivljenik tvrdi da se na glavnoj raspravi nije očitovao da je kriv. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 21. veljače 2019., koji je okrivljenik potpisao bez ikakvih primjedbi, proizlazi da je okrivljenik, očitujući se o optužbi, doslovno iskazao: „Razumio sam optužni prijedlog i smatram se krivim za prekršaj za koji se teretim“.
6.2. Nadalje, već iz same obrane, koju je okrivljenik iznio nakon što se u odnosu na optužbu očitovao da je kriv, proizlazi da su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, jer je okrivljenik, između ostalog, doslovno iskazao: „Priznajem došlo je do verbalnog sukoba između mene i zaštitara F.S., ne znam što sam mu rekao, u svakom slučaju vikao sam ja na njega i on na mene“. Iz tako iznesene obrane jasno proizlazi da okrivljenik uopće ne osporava da je inkriminirane prilike vikao, a niti to žalbom osporava, pri čemu sadržaj riječi koje je izgovorio vikom uopće nije relevantan za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Da je okrivljenik inkriminirane prilike vikao na javnom mjestu nedvojbeno proizlazi i iz iskaza svjedoka Franje Sučića.
6.3. U odnosu na žalbene navode kojima se detaljno opisuje ponašanje F.S., što je prethodilo inkriminiranom događaju i koji je, u biti, razlog takvog okrivljenikovog ponašanja, treba navesti da, uz puno uvažavanje opisanih okolnosti u kojima se prekršaj dogodio, razlog zbog kojeg je djelo počinjeno ne opravdava njegov postupak, niti ga ekskulpira od prekršajne odgovornosti. Je li F.S. inkriminirane prilike vršio radnje koje nisu u opisu njegovog radnog mjesta nije predmet ovog postupka, niti može imati utjecaj na odluku o krivnji okr. A.B., a jednako je i u odnosu na okolnost tko je pozvao djelatnike policije. Također, uz puno poštovanje žalbenih navoda kojima se ističe da je inkriminirane prilike i F.S. vikao na javnom mjestu, okrivljeniku se napominje da je odluka o tome protiv koga će se pokrenuti prekršajni postupak isključivo u nadležnosti ovlaštenog tužitelja. S obzirom da je optužni prijedlog, kojim je pokrenut ovaj prekršajni postupak, ovlašteni tužitelj podnio samo protiv okr. A.B., a ne i protiv F.S., ni prvostupanjski sud, niti ovaj sud, nemaju ovlasti donijeti bilo kakvu odluku u vezi ponašanja F.S..
6.4. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U konkretnom slučaju, a imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
