1              Poslovni broj: Gž-305/2024-5

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-305/2024-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. M. O. ..., pok. M., Š. 2. M. B. pok. M., OIB ... T., (nasljednici R. B. koja je bila nasljednica pok. M. B. ranijeg tuženika pod 1.), 3. M. B., OIB ..., pok. M., 4. M. M. O. ..., pok. M., Š., (nasljednici pok. M. B. ranijeg tuženika pod 1.), 5. J. B. pok. A., OIB ... T. 6. A. B., pok. A., OIB: ..., T., 7. I. B. udove A., OIB ..., T., 9. A. D., pok A., OIB ..., K. N., (nasljednici A. B. pok. J. ranijeg tuženika pod 2.), 10. N. B., udove I., OIB ..., T., 11. I. L., OIB ..., Z., 12. D. B., OIB ..., K. N., (nasljednici I. B. pok. J. ranijeg tuženika pod 3.), 13. F. B. pok. A. (ranije tuženik pod 4.), 14. A. B. pok. I. (ranije tuženik pod 5), 15. K. B. sina I. (ranije tuženik pod 6), 16. Z. B. sina I. (ranije tuženik pod 7), od 13. do 16. zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku iz T., protiv tužene P. Z. O. iz T., zastupana po z.z. i direktoru P. I., a ovaj po punomoćnici A. M., odvjetnici iz T., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu protiv presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-415/2002 od 13. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-415/2002 od 13. listopada 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na tužitelje od 1. do 14.

 

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-415/2002-20 od 13. listopada 2010. u odnosu na tužitelje A. B. pok. I., K. B. sina I. i Z. B. sina I.

 

III. Utvrđuje se da je Republika Hrvatska odustala od žalbe izjavljene protiv presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-415/2002-20 od 13. listopada 2010.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici za 12/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3105/13 k.o. T. i to baš prvo tužitelj, drugo tužitelj i treće tužitelj, a tužitelji pod ad 4) suvlasnik za 3/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3105/13 k.o. T. pa je tužena dužna u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužiteljima ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasnosti na predmetnoj nekretnini jer će u protivnom takovu ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda.

II. Dužni su tužitelji isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.762,50 kn sve u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji koji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da žalba bude uvažena, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen sudu na ponovni postupak.

 

3. Žali se i Republika Hrvatska koja pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članak 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku odluku tako da usvoji tužbeni zahtjev republike Hrvatske kao tužitelja glavnog miješanja protiv tužitelja i tuženika iz predmetne parnice, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba je osnovana.

 

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici za 12/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3105/13 k.o. T. i da je tužena dužna izdati tužiteljima ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da će u protivnom takovu ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda, a koje vlasništvo da su stekli nasljeđivanjem i dosjelošću.

 

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je Republika Hrvatska ustala tužbom glavnog miješanja spram ovdje tužitelja i tuženika da je vlasnik predmetne nekretnine koja tužba je bila pripojena predmetnoj. Nakon donošenja prvostupanjske presude Republika Hrvatska je dostavila podnesak sudu u kojem je navela da se upisala kao vlasnik predmetne čest. zem. 3105/13 k.o. T. i čest. zem. 3105/7 k.o. T., pa da povlači tužbu glavnog miješanja nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem pod poslovnim broje P-735/22 30. studenog 2022. utvrdio da je tužba glavnog miješanja povučena a koje rješenje je postalo pravomoćno.

 

8. Podneskom od 23. veljače 2024. Republika Hrvatska je povukla žalbu izjavljenu na presudu Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-415/2002-20 od 13. listopada 2010.

 

9. Kako je žaliteljica odustala od izjavljene žalbe prije donošenja odluke drugostupanjskog suda, trebalo je na temelju odredbe članka 349. stavak 2. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom III.

 

10. Dakle u predmetnoj pravnoj stvari ostalo je za raspraviti tužbu tužitelja spram tuženika u odnosu na predmetnu česticu.

 

11. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da se čest. zem. 3105/7 k.o. T. vodi kao poljoprivredno zemljište - izvan građevinskog područja,

- da su tužitelji prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tražili utvrđivanje prava vlasništva na čest. zem. 3105/7 k.o. T., da bi tijekom postupka tražili utvrđenje prava vlasništva u određenim dijelovima na čest. zem. 3105/13 k.o. T.,

- da je u posjedovnom listu br. 2083 za k.o. T. pod brojem gruntovnog uloška 290, čest. zem. 3105/7 k.o. T. evidentirana u predjelu K. sa ukupnom površinom od 148328 m2, dok druga čest. zem. 3105/13 k.o. T. nije nigdje evidentirana,

- da iz povijesnog izvatka Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostava Trogiru i očitovanja istog o postojanju čest. zem. 3105/7 i čest. zem. 3105/13 proizlazi da se kat. čest 6735 nalazi u predjelu K., u naravi „pašnjak - šuma‘‘ sa ukupnom površinom od 148328 m2 a koja čestica da bi odgovarala z.k. oznaci 3105/7 sa upisanim posjedom PZ O., dok čest. zem. 3105/13 ne postoji,

- da je Ured za katastar i geodetske poslove Ispostava Trogiru u svom očitovanju od 5. 12. 2006. naveo da je uslijedila izmjera i premjera postojećeg stanja 1976. te se ne vode podaci zemljišno - knjižnih brojeva već isključivo i jedino katastarska evidencija, slijedom čega da čest. zem. 3105/13 k.o. T. ne postoji, a sama skica mjerenja 40/04 koju je izradio geodetski ured G. da nigdje nije evidentirana i takav elaborat da nije sukladno posebnom propisu proveden,

- da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pod brojem 13/48 od 10. 2. 1940. utvrđena da se čest. zem. 3105/7 k.o. T. dodjeljuje upravo Seljačkoj radnoj zadruzi O. odnosno tuženiku iz ove pravne stvari pa da je temeljem takve odluke i izvršen upis vlasništva u javnoj knjizi na ime tuženika,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je nekretnina u naravi zapušteno zemljište, sa obraslim niskim raslinjem, da sjeverno-zapadnu granicu predstavlja suhozid sa gomilom kamenja u odnosu na druge okolne nekretnine, a zatečeni su i izdanci maslina izniklih iz opožarenih debla, dok suhozid omeđuje istu i sa sjeverne i zapadne strane, a sa ostalih strana da su kamenja razbacana,

- da je vještak mjernik dostavio svoju skicu mjerenja dana 30. 10. 2003. godine (list br. 102 C i D spisa), iz koje da je razvidno da se predmetna nekretnina nalazi u predjelu zv. Plano i da ista nosi oznaku čest. zem. 3105/9 kao veći dio navedenog područja, a manje čestice da se označavaju kao čest. zem. 3105/8 i /6,

- da su tužitelji dostavili skicu mjerenja od kolovoza 2004. izrađenu od strane obrta za geodetske usluge Biočić iz kojega je razvidno da je čest. zem. 3105/13 u površini od 15034 m2 dio čest. zem. 3105/7, no navedena skica mjerenja da nije provedena kroz zakonom propisani postupak parcelacije, uplane i dakako evidencije i zabilježbe u zemljišnoj knjizi,

- da je postupak formiranja čest. zem. 3105/13 od osnovne čestice 3105/7 pripremljen i napravljen pred podnošenje konačno preciziranog tužbenog zahtjeva no isti da nije proveden kroz nadležno upravno tijelo Ureda za katastar što da ponajbolje potvrđuju očitovanja istog tijela u pogledu nepostojanja skice mjerenja i dakako čest. zem. 3105/13 k.o. T.,

- da iskazima svjedoka N. B., J. R. sud nije poklonio vjeru iz razloga što isti barataju o poziciji nekretnine u predjelu ,J. dok se čitavo područje prema raspoloživoj evidenciji nalazi u predjelu zv. K. - P. što da bi ukazivalo na zamjenu nekretnina o kojima su isti svjedočili,

- da čest. zem. 3105/13 k.o. T. koja je predmet tužbenog traženja tužitelja ne postoji pa da ista ni ne može biti predmetom raspravljanja odnosno ista ne može biti predmetom utvrđivanja vlasništva (ne može se vlasništvo utvrđivati temeljem dosjelosti na čestici koja ne postoji).

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su nasljeđivanjem i dosjelošću stekli pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, pa da je zahtjev valjalo odbiti. U prilog tome da je i činjenica da postupak parcelacije čest. zem. 3105/7 nije nikada na zakonom propisani način izvršen, već je za potrebe tužitelja, a prije preciziranja tužbenog zahtjeva izvršena po ovlaštenoj osobi skica temeljem koje je označen dio od navedene čestice s oznakom čest. zem. 3105/13, što da je potpuno bez valjanog zakonom propisanog uporišta, odnosno da nije provedena sukladno pozitivnim propisima Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 128/99.), Naputku Državne geodetske uprave od 22. ožujka 2001., Klasa:931-10/01-01/05, kao i Pravilniku o katastru zemljišta („Narodne novine“, broj 28/2000). Tužiteljevi iskazi da nisu uvjerljivi, ni argumentirani, pa ni logični, poradi čega im sud nije ni mogao pokloniti vjeru, koju je u cijelosti poklonio pisanim ispravama kako pribavljenim ex offo tako i dostavljenim od strane tuženika.

 

13. Za sada nije moguće prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja od 1. do 14. nije osnovan jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

 

14. U pravu su tužitelji A. B. pok I., K. B. sin I. i Z. B. sin I. kada navode da nisu stranke u postupku.

 

15. Naime, punomoćnik tužitelja je podneskom od 5. veljače 2010. pored prvotno označenih tužitelja pod 1. M. B., 2. A. B. pok. J., 3. I. B. pok. J. i 4. F. B. izvršio subjektivnu preinaku tužbe na način da je označio i nove tužitelje pod 5., 6., i 7. i to A. B. pok. I., K. B. sina I. i Z. B. sina I., čijoj preinaci se tuženik protivio pa je punomoćnik tužitelja povukao podnesak od 5. veljače 2010. kojim je označio nove tužitelje, dok je prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu tužitelja pod 5., 6. i 7.

 

16. U smislu odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP u svezi s odredbom članka 381. ZPP apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Što se smatra prekoračenjem tužbenog zahtjeva u kontekstu sadržaja zahtjeva za koji je vezan sud prvog stupnja i donošenje odluke o tako postavljenom zahtjevu, pobliže se navodi u odredbi iz članka 369. stavak 4. i 5. ZPP, gdje su navedeni oblici odluka koje sud donosi o podnesenim žalbama, kada su osnovani prigovori glede povrede parničnog postupka, iz točke 12. članka 354. ZPP.

 

17. Stoga je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, na koji opisno ukazuju žalitelji kada tvrde da je sud odlučivao o zahtjevu tužitelja A. B. pok. I., K. B. sina I. i Z. B. sina I. koji nisu stranke u postupku. Kako nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe to je presudu prvog stupnja u tom dijelu valjalo ukinuti sukladno odredbi članka 369. stavak 5. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

 

13. Nadalje ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je presuda u pobijanom dijelu donesena uz bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

18. Prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja zaključujući da skica mjerenja nije provedena kroz zakonom propisani postupak parcelacije, odnosno da nekretnina za koju tužitelji traži utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva čest. zem. 3105/13 uopće nije upisana niti postoji u zemljišnim knjigama, a ni u katastru te je stoga neodređena stvari koja ne može biti objekt prava vlasništva.

 

19. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelji svoj zahtjev zasnivaju na činjeničnoj osnovi temeljem zakona stečenog prava vlasništva na fizički odvojenom dijelu predmetne nekretnine koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar (članak 5. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran.

 

20. U konkretnom slučaju, prema činjenicama koje su utvrđene slijedi da tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva na pojedinačno određenoj stvari čest. zem. 3105/13 k.o. T. koja je nastala od osnovne čest. zem. 3105/7, pa utoliko prvostupanjski sud pogrešno smatra da nije moguće prihvatiti zahtjev kad nekretnina ne postoji.

 

21. Dakle, ispravno postavljeni tužbeni zahtjev treba glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi članak 5. stavak 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, iako taj elaborat nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji eventualno bude prihvaćen na temelju takvog elaborata stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pod pretpostavkama iz odredbe članak 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju - „Narodne novine“ broj 153/13), te dalje time, u koliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj 91/96 i dr.) upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV).

 

22. Za ukazati je i to da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra, odnosno skice mjerenja od 30. listopada 2003. nedvojbeno proizlazi da je vještak identificirao čest. zem. 3105/7 k.o. T. koja čestica je nepravilnog oblika omeđena sa svih strana debelim kamenih suhozidom a sa sjeverne i zapadne strane da se proteže makadamski put pa nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je vještak za predmetnu nekretninu naveo da se nalazi u predjelu zv. P. i da ista nosi oznaku čest. zem. 3105/9 kao veći dio navedenog područja, a manje čestice da se označavaju kao čest. zem. 3105/8 i /6, kao što je za ukazati i da se Republika Hrvatska nakon donošenja prvostupanjske presude upisala kao vlasnica predmetne nekretnine.

 

23. Slijedom navedenog, kako je na izloženi način ostvarena navedena postupovna povreda, a koja je za posljedicu imala pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je i samo za sebe ostalo nepotpuno utvrđeno, to nije niti moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

24. Budući, da su na izloženi način, ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužitelja od 1. do 14., valjalo je njihovu žalbu uvažiti kao osnovanu te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, slijedom čega je riješeno kao u izreci pod točkom I. (članak 369. ZPP).

 

25. S obzirom da je pobijana odluka ukinuta u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, pa je odluka o troškovima ostavljena za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Split, 6. ožujka 2024.